Završen je prvi krug pregovora o sastavljanju nove gradske vlasti, u kojem su se
Ivan Vrdoljak (HNS) i
Ivan Jakobljević (HSU) sastali s kolegama iz dviju suprotstavljenih potencijalnih koalicijskih tabora. Prvo su u restoranu ZOO hotela od 10 sati razgovarali s
Antom Đapićem (HSP) i
Biljanom Borzan (SDP), kojima za većinu u Gradskom vijeću nedostaje jedan glas, a dva sata kasnije u Restoranu Müller u Tvrđi čekali su ih
Vladimir Šišljagić (HDSSB) i
Miroslav Škoro (HDZ), kojima za ulazak u Kuhačevu 9 trebaju još dva glasa.
Na čiju god stranu klatno prevagne, sastavljanje gradske vlasti više nije upitno. O njoj će odlučiti dva Ivana koji u ime trostranačke koalicije (i Zeleni Hrvatske) u budućem Gradskom vijeću imaju samo dva glasa. Ili, da budemo krajnje precizni, bit će to samo –
Ivan Vrdoljak.
Ponuda koja se ne odbija
Jakobljević je jučer, u srijedu popodne, žurno otputovao za Zagreb na sastanak s novim predsjednikom Hrvatske stranke umirovljenika,
Silvanom Hreljom. Njega je pak, kao koalicijskog partnera u Hrvatskom saboru,
Ivo Sanader zadužio da jedinog osječkog vijećnika HSU-a uvjeri da ne smije dopustiti „
oporbenu situaciju“ u Osijeku, te kako je za njega, njegovu stranku i njihovo biračko tijelo najbolje da u Gradskom vijeću podrži koaliciju HDZ–HDSSB i
Miroslava Škoru za gradonačelnika. Osim što bi to bio najprirodniji nastavak suradnje dviju stranaka na državnoj razini, premijer je zahtjev dodatno podupro nemoralnom ponudom
koja-se-ne-odbija…
Jakobljevićevim osobnim sklonostima prema SDP-u tako se ispriječio interes vlastite stranke, kako ga je odredio jači koalicijski partner. No, osim njegova glasa, spoju vatre i vode,
Glavaševe i
Sanaderove ekipe u Osijeku – nepodnošljivom čak i budućim vijećnicima obje stranke – nedostaje još jedan za većinu u Gradskom vijeću, onaj Vrdoljakov. A za njegovo pridobivanje instrumenti kojima je premijer „uvjerio“ vijećnika HSU-a ne vrijede.
Zato mu je ponuđena atraktivna funkcija u gradskoj upravi, realizacija jednog od predizbornih obećanja i potpora za dva veća gradska projekta koje će moći prikazati kao vlastiti uspjeh. Međutim, i da ne zna vrijednost Sanaderovih jamstava,
Vrdoljak ne vjeruje u funkcionalnost uprave složene od ljudi među kojima su dosad postojali jedino prezir i nepodnošljivost. S legitimitetom što bi im trebala dati dvojica Ivana, bila bi to nakarada koja bi Osijek odvela u nova bespuća političkog apsurda, a
Ivan Vrdoljak sveo bi se na poziciju bivšeg prebjega iz HSU-a,
Ivana Bernatovića i teško bi ikad obranio političku vjerodostojnost.
Zato će Jakobljevićev glas na Gradskom vijeću pratiti Vrdoljakov i kao 14. potvrditi većinu koalicije
HSP-
SDP, jer onoj HDZ-HDSSB ionako nije dovoljan. To, dakako, bude li se uspio oduprijeti ponudi
koja-se-ne-može-odbiti.
Inat o klin
Zanimljivo je da na današnjim pregovorima s Ivanima, HDZ nije predstavljao prvi čovjek osječkog ogranka,
dr. Dragan Kovačević, niti županijskog,
Tomislav Ivić, nego
Miroslav Škoro, jedini osim Sanadera iskreno zainteresiran za uspostavu koalicijske perverzije, koju su neki vijećnici HDZ-a već najavili minirati u radu Gradskog vijeća.
Dr. Šišljagić, koji je kao predsjednik HDSSB-a sjedio za istim stolom, još jučer je tvrdio da s HDZ-om nije razgovarao o mogućoj koaliciji, i treba mu vjerovati. Sanader je, naime, suradnju s HDSSB-om dogovorio na višoj razini od Šišljagićeve, a njemu i Škori ostavljeno je tek da pridobiju Vrdoljaka ma po koju cijenu. A i za taj „dogovor“ valjalo bi naći pogodniji izraz, jer između dvojice – od kojih jedan drži ključeve zatvorske ćelije drugog – sklapaju se aranžmani drugačije prirode.
Kratak je bio put od antologijske izjave
Branimira Glavaša otprije tri i pol godine: „
Kud' Sanader, tud' i ja!“, preko one: „
Neće meni nitko zatvoriti usta“, do nedavne: „
O politici u Saboru, o kaznenom predmetu na sudu“. Da je „
veliki vođa“ svoj slavonski inat objesio sa zubalom o klin, vidjelo se kada je prije nekoliko dana dojurio u Sabor s dva zastupnika HDSSB-a, kako bi Sanaderu donijeli prevagu pri glasovanju o još jednoj odgodi primjene
ZERP-a. Pristankom na osječku koaliciju s HDZ-om i Škoru kao gradonačelnika – iako bi kao brojnijem partneru to mjesto trebalo pripasti njima – HDSSB se odrekao temeljnog branda svoje politike – bespoštedne kritike HDZ-a i konfrontacije s Vladom.
Na političkom obzorju tako se već nazire i rasplet njihovih međusobnih odnosa, kada će se odlutala djeca zajednički vratiti u krilo jedine majke, a remetilački faktor koji ih je zaveo, otići na duže okajanje grijeha.
Đapić na potezu
Ne uspije li Sanader nagurati dovoljno svojih rogova u osječku vreću, pitanje je tko će iz HSP-a postati gradonačelnik.
Vrdoljak naime, i dalje ultimativno traži da
Đapić odustane od te ambicije.
Bila je to glavna tema jučerašnjeg razgovora njih dvojice u četiri oka, pa iz današnje Đapićeve izjave da je optimist glede sastavljanja gradske vlasti, dade se iščitati kako je dogovor blizu. Proizlazi da je odluku o tomu Vrdoljak elegantno prebacio Đapiću, koji osobnom žrtvom u Osijeku vlastitu stranku može dovesti na vlast, omogućiti joj nastavak započetog i osigurati si dobru poziciju za predstojeće unutarstranačke izbore, na kojima se ponovno kandidirao za predsjednika.
Bilo bi mu znatno teže objasniti kako je zbog osobne taštine i upornosti da se vrati za gradonačelnika, unatoč nadmoćnoj izbornoj pobjedi ostao samo vijećnik opozicijske stranke. Što bi mu tek napravili u osječkoj podružnici, danas najjačoj u državi, kada bi od izbornog pobjednika postali gubitnici, jer im stranački šef nije htio ustupiti mjesto gradonačelnika, bolje je i ne razmišljati.
Đapić je, dakle, spreman na kompromis, ali Vrdoljaku njegova osobna žrtva više nije prioritet. Sada je to većina u Gradskom poglavarstvu koju od HSP-a traži za ostale koalicijske partnere. Prostora za dogovor je dovoljno i samo o Sanaderu ovisi koliko jak potez je spreman povući. U svakom slučaju, uvijek mu ostaje mogućnost da sruši figure, kao što je to više puta činio uz pomoć stroja za rušenje lokalnih vlasti,
Antuna Palarića, šefa
Središnjeg državnog ureda za upravu, već uvježbanog u pronalaženju razloga za raspuštanje općinskih i gradskih vijeća, kada je god to zatrebalo njegovom
Alter egu.
Autor:
Goran Flauder