Očima prolaznika: Vandali

Vandali, vandalizam, vandalski postupak, vandalsko ponašanje, posljedice vandalskog divljanja, vandalski napad… – izrazi su koji gotovo svakodnevno u televizijskim emisijama, crnim kronikama dnevnih listova ili u oskudnim izjavama policijskih glasnogovornika prate izvješćivanje o destruktivnim i nasilnim događajima, kojima se razaraju i uništavaju neke općeprihvaćene vrijednosti.

Vandali i vandali

Prisjećajući se gotovo zaboravljenih srednjoškolskih lekcija iz Povijesti, sjetih se da su se pod zbirnim imenom Vandali nazivali pripadnici nekih starogermanskih plemena koji su žarili i palili još od prvoga stoljeća poslije Krista. „Proslavili“ su se razaranjem i uništavanjem ostavštine pobijeđenih, njihovih gradova i kulturnih spomenika. Zato je vandalizam, kao metafora besmislenog uništavanja svega pred sobom, u svijetu znan još od 455. godine, kada su Vandali poharali Rim.

Za svaki slučaj, posegnuo sam za povijesnom knjigom. Ondje doslovce piše da nakon poraza od moćnoga Bizanta polovicom šestoga stoljeća, vandala više nema. Historija ih otad više ne spominje. Pa otkuda onda Vandali u Hrvatskoj?

Je li moguće da su neopaženo promakli brižnim povjesničarima, davnim i ovovremenim kroničarima koji zdušno bilježe i mnogo neznatnije događaje od povratka davnoga, rušilačkoga plemena na naše prostore?

Naravno, nisu to oni davni Vandali. To su naši domaći, hrvatski vandali, čijih bi se razornih podviga oni povijesni postidjeli – njihova rušenja i uništavanja onoga što je nezaštićeno, slabije i malobrojnije od njih, njihova junačenja kada su u čoporu, zaštićeni mrakom, kada ne očekuju ničije suprotstavljanje. Postidjeli bi se stari Vandali kukavičluka naših novovjekovnih vandala i zamjerili nam što ih nazivamo njihovim imenom.



Junačenje nad mladicom hrasta

U našemu gradu nedavno su, marom vlasti (hvala Bogu!), na mnogo mjesta posađene sadnice hrasta. Našega, slavonskoga hrasta!

To divno stameno drvo, što raste do nedohvatnih visina, široke je krošnje i listova toliko lijepih i naročitih, da u nekim zemljama predstavljaju ukras, poglavito na vojnim odorama. U davna vremena vijenac od hrastovih grančica stavljao se na glavu uglednicima i vojskovođama. Nigdje na svijetu nema toliko hrastovih šuma kao u Hrvatskoj.

Prema napisu i slici u novinama, na tanku mladicu toga velebnoga drveta, posađenu na travnjaku ispred jedne osnovne škole, nasrnuli su naši vandali i junački je slomili. Neznano kada, jer oni to čine kada ih nitko ne vidi, a taj strah od danje svjetlosti temeljna je značajka kukavice. Mladica plemenitoga drveta nije se mogla obraniti pred nasrtajem nekoga razjunačenoga balavca u našem i u njegovom, vandalovu gradu.

Zlo radi zla

Dječje igralište, opet u našem i njegovu gradu, puno drvenih sprava, ljuljački, njihaljki, penjalica, čarobni dječji svijet u kojemu se igra bezbroj maštovitih igara, počesto je meta divljačkoga napada nedoraslih maloumnika, koji su se i sami do jučer penjali i spuštali toboganom, ljuljali i trčali po igralištu. Srušiti, prevrnuti, razbiti, zapaliti, to je za takove retardirane klipane junaštvo.

Uistinu, hvale li se oni nekome tim svojim junačkim djelom? Pričaju li o tomu majci ili ocu? Ili vršnjacima? Shvaćaju li koliko su bijedni u rušilačkome junačenju nad stvarima,drvetom, cvijetom, ogradom?

Drugi – ili isti – sprejem su išarali jednobojni zid crtajući besmislene crteže, pišući svoje nadimke, ostavljajući čudnovate šare kojima ne poručuju ništa, osim što nas opominju kako bi zidopisce valjalo na jedno vrijeme izolirati od ljudi, stvari, od prirode koja ih okružuje. Nisu to oni davni grafiti, socijalno angažirani i duhoviti, izraz potrebe za uličnom komunikacijom i čuveni po porukama koje se pamte, pa bi se autorima, eto, nešto od toga moglo i oprostiti upravo zbog snage poruke, poetičnoga viđenja događaja, opravdanoga mladalačkoga buntovništva, čak i kada nije realno utemeljeno. Ovo danas je čisto iživljavanje, zlo radi zla.



Kukavice

Prečesto čitamo, slušamo ili viđamo vandalizam u školama, počevši od uništenih pročelja školskih zgrada, razbijenih prozora i inventara, sve do zlostavljanja vršnjaka i mlađih od sebe, počevši od uvreda i javne poruge, do batinanja. Je li zaista junaštvo kolegu napasti nožem, bokserom, palicom, šipkom, lancem?

Kakva je to antička hrabrost nasrnuti na svoga nastavnika, napiti se do besvijesti, prihvatiti se droge? Što je to čarobno u maloljetničkom kriminalnom ponašanju? Pitaju li se njihovi roditelji čime se to diče njihova djeca, naši vandali?

Jesu li možda stali ispred nekoga slabijega kako bi ga obranili od nasilnika? Jesu li pomogli nemoćnome i bolesnome? Jesu li zamijenili majku ili oca u nekom poslu i olakšali im tegobe današnjega dana? Neka to učine barem jednom, pa će upoznati što je pravo zadovoljstvo.

Imaju li takvi mlađega brata ili sestru koji mogu biti meta napada takvih tipova? Znaju li da netko takav može uvrijediti ili je već uvrijedio njihovu majku, udariti ili je već udario njihova oca? Pogledaju li ponekad u oči djetetu koje je na igralištu našlo uništenu omiljenu ljuljačku ili tobogan, pročitaju li u novinama kako se jedna tužna djevojčica zbog toga požalila novinaru? Znaju li uopće što je bespomoćna dječja tuga?

Napokon, misle li ti naši vandali da će uvijek biti mladi, snažni, zdravi i drski? Na putu do starosti, ako je dožive, nabasat će na neke jače, bezobraznije i bezobzirnije nego što su oni. Jesu li sigurni da će ih spasiti podvijen rep? Jer, oni se nikome ne mogu suprotstaviti junaštvom. Oni su kukavice!

Autor: Ivan Vekić

... bravo!

svaka čast! ! ! !

Ivane, sve je lijepo napisano, ni ja ne bih znao bolje. Ali dvije male natuknice:

1. U tvom mandatu nisu se vandali spriječavali u djelovanju, čak štoviše poticalo ih se kao da se radi o domoljubnim aktima. Pa onda su brzo počeli i palež i grabež prekrivati domoljubljem.

2. Šaranje po zidovima, razbijanje stakla i inog inventara mene uvijek začuđuje i posramljuje. Tako sam kada su razbili Kino oglase donirao koju sitnicu jer smatram da je cijelo društvo za to odgovorno, pa i ja. Ja sam odgovoran zato, jer kad vidim 13 godišnjaka kako pijan tetura cestom, prođem nezainteresirano. A odgovornost njegovih roditelja je kada dođe doma. Svi se mi pravimo blesavi i ne vidimo ono što je očito. Kada su krali tvrtke u privatizaciji, nitko nije gledao. Kada su palili kuće, nikoga nije zanimalo. Kada su odvozili namještaj i bijelu tehniku, svi su šutjeli. I sada, kad vandali razbijaju, svi se prave mutavi. Zato smo tu, gdje smo. Valjda svi čekamo nadzorne kamere.

Svaka čast, samo ovi koje prozivate neće razumjeti Vaš književni izričaj.
Za njih treba prilagoditi tekst kako bi im bio razumljiv.

Odličan tekst. Jedino bih dodala da je i tu djecu netko odgojio - prvo roditelji, a onda i cijelo društvo. Odgovornost je na svima nama. I njih je kao hrastove mladice trebalo ne slomiti već usmjeriti. A sigurno bi pomogao i kakav primjer (legitimnog) kažnjavanja vandalizma, ja za tako nešto nisam čula, a vi?

Ja bih dodao da se ovdje javlja bivši Mup-ovac, koji bi najbolje trebao znati kako se opće nasilje, korupcija, kriminal, lopovluk i moralna propast društva reflektiraju na mladež i društvo u cijelini. Kako je vjerojatno svjestan da je svemu tome kumovao njegov Bog i otac Tuđman, bilo bi zgodno da to i navede, jer u protivnom su ova naklapanja nepotrebna. Delikvencija, nestajanje autoriteta, mentalitet snalaženja i krađe, uvijek su bili prisutni na ovim premalo obrazovanim prostorima, ali su svoj procvjet doživjeli sa Hdz-om.

Ja cak ne bi ni krivio policiju koja koliko-toliko odradjuje posao.

HDZova cistka sudskog kadra i postavljanje podobnih i poslusnih sudaca, te zakonodavstvo sa preblagim i 'motivirajucim' kaznama za vandalsko ponasanje su osnovni krivci.

Tuzno je da danas mozete lezati na robiji zbog jednog jointa, nelegalnog posjedovanja mp3eva ... a istovremeno kad sa svojim coporom premlatite nekoga i od njega napravite trajnog invalida dobijete prekrsajnu kaznu za remecenje javnog reda i mira.

PS i mislim da nije u redu prozivati gospodina Vekica i potencirati njegovu odgovornost jer je bio u nekom dijelu svog zivota aktivni sudionik politike samo iz razloga jer on se ovdje potpisuje imenom i prezimenom a mi smo anonimni.

Zbog vandala strahuju i vozači GPP-a, i kaže neće voziti po noći.

Najbolje da istom logikom više ne postavljamo klupe, koševe za smeć, spomenike... jer sve to kada tada dopadne ruku vandala!

Treba ići na edukacijiu, prevenciju i stroge kazne a ne na eliminiranju mogućnosti jer upravo tada vandali pobjeđuju. zbog 1-2% budala trpi 98% razumnih građana.

Pa što se mi čudimo, kad ja nekad pjehe prođem pola grada a da ne sretnem niti jednog policajca, jer se na njima očito štedi. Oduzete su im sve ovlasti koje su se mogle oduzeti, kao da živimo u nekakvoj idiličnoj slikovnici gdje policajac služi samo da se smješka i objašnjava ljudima gdje je koja ulica. Kad zakon štiti vandala jer je maloljetan, umjesto da barem opali dobro po džepu njihove roditelje, a njih na društveno koristan rad, i još puno, puno toga. Svi pozivaju na svijest nas građana, a što ti smiješ reći balavcu, još bi te i iscipelarili. Stvar je u tome da prolaze nekažnjeni, kao i ovi gore spomenuti privredni kriminalci, i dok god je to tako, dok ih se ne lovi i kažnjava, bit će tako. Svi se dive kulturi po Njemačkoj i Švicarskoj, ali braco, kad te tamo zbog nekulture opali po džepu, da vidiš kako se pazi.

@pumpin

tvoj post me upravo asocirao na slucaj od prije par godina kad su na trgu neki balavci udarali nekog psa ... i neki lik im prigovori da sta maltretiraju zivotinju, i decki ga fino iscipelare umjesto psa. Dobili i klinci a i taj lik prekrsajnu prijavu za remecenje javnog reda i mira. ... pa ti drugi puta zucni.

Alchemist je napisao/la: › zbog 1-2% budala trpi 98% razumnih građana.

Nije li nam to svakodnevica, neovisno o vandalima?
No, vratimo se njima.. Ok, uzmimo u obzir utjecaj okoline i neimaštinu i antisocijalnu politiku ove Vlade i sve vanjske faktore kojih se možemo sjetiti, ali osnovna kultura i vrijednosti potiču iz obitelji. Roditelji su prvi koji te nauče kada se kaže molim i hvala, dobar dan i doviđenja. U obitelji te uče što je dobro a što loše, što se smije a što ne. Zatim dolazi vrtić, škola.. Da li je moguće da su sve institucije zakazale na ovome planu ili je greška napravljena u samome početku - u obitelji? Gdje ta djeca žive? S kime žive? Da li je moguće da im roditelji nisu rekli da je ružno i zločesto pokidati drvo, ljuljačku ili klackalicu na kojoj su se i sami do jučer igrali?
Nemoguće je da roditelji nemaju toliko vremena da dijete poduče tome što je dobro a što loše.. Vjerojatno je jednostavnije dijete pustiti da samo uči, i onda dobijemo ovakav produkt društva koji nam jasno ocrtava u kakvom nam je stanju država.

pumpkin je napisao/la: › Pa što se mi čudimo, kad ja nekad pjehe prođem pola grada a da ne sretnem niti jednog policajca, jer se na njima očito štedi. Oduzete su im sve ovlasti koje su se mogle oduzeti, kao da živimo u nekakvoj idiličnoj slikovnici gdje policajac služi samo da se smješka i objašnjava ljudima gdje je koja ulica. Kad zakon štiti vandala jer je maloljetan, umjesto da barem opali dobro po džepu njihove roditelje, a njih na društveno koristan rad, i još puno, puno toga. Svi pozivaju na svijest nas građana, a što ti smiješ reći balavcu, još bi te i iscipelarili. Stvar je u tome da prolaze nekažnjeni, kao i ovi gore spomenuti privredni kriminalci, i dok god je to tako, dok ih se ne lovi i kažnjava, bit će tako. Svi se dive kulturi po Njemačkoj i Švicarskoj, ali braco, kad te tamo zbog nekulture opali po džepu, da vidiš kako se pazi.

a kad ja kažem da policiji treba povećti ovlasti, svi me popljuju. jer se nitko ne želi odreći malo svoje komocije za eventualno opće poboljšanje. ako će me netko npr. jednom dnevno legitimirati dok prolazim ulicom, a to se odrazi na smanjenje vandalizma ili kriminala, ja neću imati ništa protiv.

DonQuijote je napisao/la: › /snip!/ jer se nitko ne želi odreći malo svoje komocije za eventualno opće poboljšanje. ako će me netko npr. jednom dnevno legitimirati dok prolazim ulicom, a to se odrazi na smanjenje vandalizma ili kriminala, ja neću imati ništa protiv.

A zašto bih ja trebao pristati na svakodnevno zaustavljanje, legitimiranje i preturanje džepova? Radi nekih drugih? Nabijem ja muriju u globalu na kurac (čast pojedincima), i sada, a i prije kada im je brojka bila za par desetaka tisuća veća - u 99% slučajeva se ne obaziru na prijave građana o vandalizmu, kršenju javnog reda i mira, pa čak i tučnjavama sa žešćim posljedicama.
Nego te fino lik dispečera lagano popljuje i otjera s linije. Zato sam tijekom godina i godina njihovog 'legitimiranja u cilju suzbijanja kriminala' naučio samo jedno: legitimiranje građana na ulici u pola bijelog dana čin je represije države. Da oni rade svoj posao kako spada - nikakvo legitimiranje ne bilo potrebno!

I opet ste svi napali na muriju i manje važne aspekte onoga što dovodi do vandala.. nažalost, još jedna potvrda moga, gore iznesenog, mišljenja..