Čekajući pred Uredom predsjednika uobičajene sigurnosne provjere, 11-godišnjoj Ivani Uglješić, koja je lani sama sakupila 46 tona papira, oteo se težak uzdah:
- Uh, već sam mogla obići tri ulice...
Cijeli autobus nasmijao se na njezinu primjedbu, koja je, i netotice, pokazala kakav je čovjek Ivana. Kakav čovjek?Ljudina! Marljiva kao crv, skromna, bistra, ova djevojčica pokazuje kako bi trebala izgledati radna etika hrvatske mladeži.
A na Ivanu su, u ključnim osobinama, podsjećali i drugi heroji izabrani u akciji Ponos
Hrvatske. Skromnost je možda na prvome mjestu onih osobina koje se odmah uočavaju.
- Ličite na Anu - rekao je Predsjednik Gordani Leto, sestri pokojne Ane Rukavine.
- Ona je bila ljepša - rekla je Gordana.
- Nemojte biti sigurni - uzvratio je Mesić, nakon čega ga je Gordana zamolila da mu okači bedž humanitarne akcije kojom bi trebalo prikupiti novac za pomoć oboljelima od leukemije.
- Kakav je osjećaj spasiti ljudski život - pitao je Mesić kapetana Antu Randića, Kraljevičanina koji je ove godine, dvaput, spasio više desetaka brodolomaca, ali je uvijek isticao da ih nije spasio sam već uz pomoć posade.
- Divan, neopisiv osjećaj - uzvratio je kapetan Randić.
Isto pitanje predsjednik je postavio i Dragutinu Miklečiću, policijskom pregovaraču koji je spasio život nesretnom branitelju Vladimiru Krmeliću, koji se htio raznijeti bombom.
- Ja sam samo radio svoj posao, rekao je Miklečić i dodao:
- Opet bih to tako učinio.
To bi, sigurno, napravili i svi drugi junaci ove priče.
Ljudi koji su zaustavljali podivljale razbojnike
Poštar iz Brtonigle Nikola Nikolov, Dragutin Golik (koji je još u komi, ali je umjesto njega došao njegov otac Stanislav) i mlada Kornelija Hasanec nisu se uplašili naoružanih pljačkaša. Naprotiv, oni su ih zaustavili u njihovu naumu. I Nikola i Kornelija su dragi pitomi ljudi koji, vidi se odmah, ni mrava ne bi zgazili, ali su se bez oklijevanja suočili s razbojnicima.
Pomozite Alenku naći stan
Vrckavošću, pričljivošću i veselošću u cijeloj skupini heroja ponajviše se isticao siromašni Splićanin Alenko Barač Roje. U vrijeme u kojem žene bogatih političara bez krzmanja uzimaju 60.000 eura nađenih na cesti iako žive više nego dobro i u kojem poznati pjevači ljudima koji su im vratili lisnicu s 4000 eura daju tričavih 200 kuna, Alenko Barač izgleda kao Herkul ljudskosti.
Premda se prehranjuje u Caritasu i nema nikakav stan, Barač je vratio svih 50.000 kuna koje je našao u torbi koju je izgubio nepoznati čovjek.
- Pa gdje živiš - pitao ga je Mesić, vidno zadovoljan njegovom pričom.
- A eto, snalazim se. Nemam di - rekao je Barač.
- Nadam se da će ti nadležni u Splitu pomoći da riješiš svoje stambeno pitanje - rekao je Mesić.
http://www.24sata.hr/articles/view/40979/