Literarno Kreativni forumasi

Osječka proljeća

Kad proljeće stizalo bi u naš Osijek mili
u Zoološki išli smo il' u Čingi-lingi.

Žirafe su lišće iz ruku nam jele,
a lavovi lijeno spavali u hladu,
majmuni skakutali jedući banane,
na terasi restorana djeca pila limunadu.

Danju, kraj Čingoša, ribe smo pecali,
a navečer u kavani cigane slušali.

Od Čingoša sada ni temelja nema,
kraj Zoološkog novi hotel grade,
žirafe i slon za rata su nestali,
još se uvijek majmuni bananama slade.

Nečastiva Godiva

Nemam hrabrosti projahati sasvim gola gradom,
ni dovoljno kose da pokrijem puteno tijelo,
ali, biti poput mene smatram čudesnom nagradom,
jer zapravo sam Nečastivog umjetničko djelo.
Dok se razlijevam rijekama svojih ljubavnika,
bivam kamenovana rukom gradskih djevica,
da njihove kćeri ne budu moja slika i prilika,
njihovih čednosti da ne budem ubojica.
Tijelo od vanilije intrigira i prosjake i sinove,
kao opijum ih u vihoru spušta i podiže,
čini mokrim njhove oputošene snove,
kakav sam ja otrov za njihova polja riže.
Nečastivom Godivom me vi puritanci zovete,
jer vas vrijeđam svojom crvenom kosom,
moj grijeh ni svetom vodom ne možete da operete,
ni pravu istinu da vas ispunjavam zanosom.

Zapravo volite sve moje grijehe,
volite moje lažne osmjehe,
činim od vas karikature,
željne avanture.

1step2far je napisao/la: › Nečastiva Godiva Nemam hrabrosti projahati sasvim gola gradom, ni dovoljno kose da pokrijem puteno tijelo, ali, biti poput mene smatram čudesnom nagradom, jer zapravo sam Nečastivog umjetničko djelo. Dok se razlijevam rijekama svojih ljubavnika, bivam kamenovana rukom gradskih djevica, da njihove kćeri ne budu moja slika i prilika, njihovih čednosti da ne budem ubojica. Tijelo od vanilije intrigira i prosjake i sinove, kao opijum ih u vihoru spušta i podiže, čini mokrim njhove oputošene snove, kakav sam ja otrov za njihova polja riže. Nečastivom Godivom me vi puritanci zovete, jer vas vrijeđam svojom crvenom kosom, moj grijeh ni svetom vodom ne možete da operete, ni pravu istinu da vas ispunjavam zanosom. Zapravo volite sve moje grijehe, volite moje lažne osmjehe, činim od vas karikature, željne avanture.

BRAVOOO ( i za pjesmu i za temu ) !!!

Dvije lijeve

Još godina jedna prođe
starija sam, znam tu priču,
al' sve češće se osjećam
kao curetak u vrtiću.

Radosno mi srce igra
plesati bi htjela tada
zaboravljam na godine
jer duša je tako mlada.

Znate li vi neki lokal
u kom plesna glazba svira?
Nogice već pocupkuju,
nervi drhte, nemam mira.

Briga mi je plesač samo,
jer muž „dvije lijeve“ ima?!
Zar ću opet, kao dosad,
plesati tek u snovima?

Evo neke moje pjesme. Voljela bih čuti vaše komentare -loše ili dobre. Stvarno me zanima.

STRANKINJA

Zašto plačeš strankinjo
Na prozoru svake noći...
slušam kako mi vjetar zvižduče.
I zašto sama u tišini sobe
u daljinu pogled pružaš...
čujem kišu kako mi šapuće.

Reci mi, vjetre,
miluješ li još ove noći
topli obraz moga dragoga?
A ti, kišo, vidiš li plamen života
u tamnim njegovim očima?

Tiho iz daljine čujem vjetar...
Milujem mu obraze,
ali hladne poput mramora.
Kiša mi vraća...
Vidim njegove oči,
ali u njima žeravica.

Eto, zato plače ova strankinja
na prozoru svake noći
za dušom koja negdje umire,
i sama u tišini sobe
u daljinu pogled pruža
tražeći onoga koji neče doći.

KOLAJNA

Objesih ti oko vrata-
dušo moja,
kolajnu, satkanu od zlata
i zrna ljubavi.

Krašenu biserjem
i pjesmama mojim-
milo moje,
oko vrata, kolajnu, stavih ti.

Suzama mojim
oblivena je -
zlato moje,
kolajna, što o vratu stoji ti.

Phoenix-winged je napisao/la (Pogledaj post): › Evo neke moje pjesme. Voljela bih čuti vaše komentare -loše ili dobre. Stvarno me zanima. STRANKINJA Zašto plačeš strankinjo Na prozoru svake noći... slušam kako mi vjetar zvižduče. I zašto sama u tišini sobe u daljinu pogled pružaš... čujem kišu kako mi šapuće. Reci mi, vjetre, miluješ li još ove noći topli obraz moga dragoga? A ti, kišo, vidiš li plamen života u tamnim njegovim očima? Tiho iz daljine čujem vjetar... Milujem mu obraze, ali hladne poput mramora. Kiša mi vraća... Vidim njegove oči, ali u njima žeravica. Eto, zato plače ova strankinja na prozoru svake noći za dušom koja negdje umire, i sama u tišini sobe u daljinu pogled pruža tražeći onoga koji neče doći. KOLAJNA Objesih ti oko vrata- dušo moja, kolajnu, satkanu od zlata i zrna ljubavi. Krašenu biserjem i pjesmama mojim- milo moje, oko vrata, kolajnu, stavih ti. Suzama mojim oblivena je - zlato moje, kolajna, što o vratu stoji ti.

Totalno drukčije od mojeg načina pisanja, ali pjesme su lijepe. Ne znam koliko pišeš, ali, ja sam užasno kritična prema sama sebi i kad danas čitam pjesme koje sam pisala prije nekoliko godina ili mjeseci me čudi šta sam to radila, he he. Samo dalje piši, čitat ćemo te.

Evo jedna nova sarkastična od mene...


Jane Doe država

Slobodumno zauzdavam sve tuđe naredbe,
stvarajući od istih jeftine priredbe,
za slijepe ovce,
za puk.
I solim vodu žednim siromasima,
mačke gađam zelenim orasima,
iz puke obijesti,
iz pakosti.
Lomim štikle notornim damama,
spavam u blatnim jamama,
prilično pijana,
sama.

Ali, ponosno nosim svoj broš ponosa,
dok posrćem preko svog nosa,
lažući teatru bludnika,
Hugovih Jadnika.
Ludo se zabavljam sa podanicima,
nezvanim suvišnim uzvanicima,
što ljutiti će s predstave otići,
istinu po stoti put zaobići.
Osjećam se kao premijerka,
države samo po meni nazvane,
ali kako nazvati čudnu državu,
čije su vlasti same i pijane ...

Povratak u Osijek

Između bijelih linija
pod kotačima
pjevaju kilometri,
a u daljini roj krijesnica
navješćuje moj grad.
Grade mili, voljeni
u srce si urezan mi;
veselo pjevušim
jer dolazim ti u zagrljaj.
Prošetat ću tvojom
divnom promenadom,
pogled utapati u Dravi,
u misli dozvati snove
sjetne djevojačke
i neke zaboravljene ljubavi.
Mnoge radosti si mi pružao
i često mislim na njih;
suze sam odavno oprostila
jer ti si moj najnježniji stih.
U tebi najljepše sanjam
u tebi najlakše dišem
ti nudiš mi sigurnost
ti pružaš mi radost i mir
a ja ti ponavljam stalno:
volim te srcem svim.

Pisem na engleskom

I want everything to be gone
In violent green infernal sky
That shall wipe clean all life
And bring the dark, eternal night

AKROMATSKA DIVA

U mojem svijetu nisu sve radosti sive,
jer koračam asfaltom u maniru prave dive,
šepurim se kašmirskim haljinama,
kokošanelovskim kič šeširima.
U mojem edenskom vrtu nisu sve kale bijele,
već se na boje mog raspoloženja dijele,
izgubljene među plavim ružama,
zgrbljenih vratova na samo njima poznatim mukama.
U mojoj glavi nisu sve misli crne,
mada ponekad sve u meni utrne,
crna filozofija,
bijela filozofija,
pomirbu svojih svijetova nađem u nijansi sive.
Znam što ću reći vražjim toplim bojama,
zgazit ću vas sve u mojim tamnim odajama,
ako se usudite obojati moj akromatski svijet,
neka vam oprez ne bude naodmet.
U mojem svijetu nisu svi poeti isti,
svatko sam neka sa svojim misli rasčisti,
ja sam jedna mala akromatska diva,
ako vam se sviđa,: zovite me SIVA ...

Došao sam jutros odlučno u grad,da podjelim

mudrost starih svetih knjiga ljudima što žive u tmini

neznanja i svakog˝dana pate u oceanu briga.

Po ulicama srećem ponosne žene što poliesterska

odjela na sebi nose;otmjene dame s najlonskim

čarapama i plastičnim ukrasima što im vire iz kose.

Besposleni klinci tumaraju gradom;drogirani punkeri

i djeca cvijeća.Prodavač novina na uglu glasno viče:

"Pronađena beba u kanti od smeća!"

Prostitutke tragaju za svojim kupcima,kraljice noći što

neumorno pecaju.Na pločnicima obespravljeni prosjaci,

bogalji i sirotinja od gladi jecaju.

Grad je pun smoga,i jedva se diše.Iz tvorničkih dimnjaka

crni dim se puši.Na periferiji sudar.Troje je ranjenih.

Sirena prve pomoći zaglušuje mi uši.

Korumpirana policija suzbija nemire.Gnjevni studenti

bore se skupa.Novine pišu:"Umrli turisti od raka kože-

za to im je kriva ozonska rupa".

"Bit će sutra bolje!",političari lažu,al˝na papiru je još uvijek samo

mrtvo slovo.Jedan ljuti radnik na Trgu Slobode,

"Mater im njihovu...!",od muke je psov˝o.

Televizor pokazuje novosti u nekom cafeu;

uglavnom sve loše,da spomenem par:

"Srušio se avion s dvjesto deset ljudi.

Na motoru aviona desio se kvar."

"Pronađeni leševi nestalih djevojaka;

neki su im zlotvori prerezali vratove."

"Političari mnogih afričkih zemalja

čak i malu djecu guraju u ratove."

"Brazilski moćnici pohlepni za novcem;

i dalje se krče stare tropske šume."

"Bogati Amerikanac kupio park prirode

i u njemu gradi tvornicu za preradu gume."

"Razarajuči potres u južnom Iranu;

velika katastrofa potresla je svijet."

"U Čileu poznati borac za ljudska prava,

umro od kalibra četrdeset pet."

"Šesto ljudi u kritičnom stanju zbog nekog ljeka

i njegovog popratnog efekta."...

Neka žena me gurne i trgne iz misli,

pa sa gnjevom reče:"Dečko,vi ste sekta!"

Baš dobro što je došla ta cinična gospa,

da ne gubim vrijeme gledajući vijesti.

U ovome svijetu ionako nema ničeg novog;

vode ga budale degradirane svijesti.

Ljudi jedu leševe zaklanih životinja.

Sjede u restoranima,dok im iz usta curi mast.

Po kioscima magazini s paradom golotinja.

Sve je samo pohlepa,neznanje i strast.

Profiteri nam stavljaju otrove u ljekove i hranu;

pesticidi,konzervansi,umjetna gnojiva i ostala kemija.

Doživjet˝ pedesetu bez kroničnih bolesti,

u današnje vrijeme postala je premija.

Posteri i reklame ispiraju mozak.

Promocija robe pred napuštenom crkvom.

"Ovaj je proizvod upravo neophodan za vas!",

pa svi ljudi trče k˝o magarci za mrkvom.

U izlozima je gomila beskorisnih stvari;

glupe knjige,suveniri,razne sprave,mikrovalne peći...

Ljudi se klanjaju tehnologiji k˝o Bogu,

al˝ na kraju ipak vode život gori nego pseći.

Sve oko nas su samo rođenje,bolesti,starost i smrt;

zatim kriminal,nepravda,nesreća i strah.

Svatko misli da je materijalno tijelo

što će se na kraju samo rastočiti u prah.

Hodam dalje gradom i prodajem knjige,kad odjednom;

neki bjesni tip ispred mene skoči.

"Vi Hare Krišne ste luđaci bez mozga,

ne želite pogledati istini u oči!"

Ništa nisam rek˝o.Produžio sam dalje,

misleći u sebi:"Tko je ovdje lud?"

Al˝ doći će vrijeme kad će mase cijeniti

milost Šrila Prabhupada i sav njegov trud.

Dani spazma (www.1step2far.blog.hr)

Ima dana kojem volim zvati danima grča,
danima spazma ...

Ranjavaju me tada razni podražaji,
tuđi ljudi i njihovi parfemi,
tad se nekako zgrči sve u meni,
moja zvijezda prestane da sjaji,
čak su i stari košmari u novoj dilemi,
moji problemi postali su traženi.
Aha, razumijem da SVI znate SVE,
prokletstvo maloga grada,
gdje svi su tako čisti i nevini,
ali mene ne možete znati; o ne,
žena sam s dušom muškog gada,
gledajte me VI uskogrudni i naivni.
Gazit ću vaše maćuhice bez straha,
grepsti noktima vaše užarene obraze,
prezreti i pljunuti sve što prošlo je,
dok vam zavist ne da ni do daha,
čak me se i vaši psi paze,
dobro meni, loše vama, eto to je.
No, kada grč polako ali sigurno popusti,
postajem kao i svaka prosječna ženica,
što popis za plac pravi,
što opet i ponovo ljudima dopusti,
da je ranjavaju nasmijana lica,
koju siva svakodnevica omčom davi.

Ima dana koje zovem danima grča,
danima spazma ...

Tada zadovoljno shvatim kako jedva čekam da im se vratim!!!

Predblagdanska razmišljanja

Dok sam sinoć za stolom listala novine,
začuh prasak petardi negdje iz daljine.
Opet djeca gruvaju! Ta kud će ranije?
Daleko su blagdani, vrijeme im još nije.

Na kalendar pogled svrnem,
vjerujte mi – sva protrnem.
Kalendaru, zadnja strana,
eto Božića za nekoliko dana.

Kad se bliži Božić i Godina nova
sjetimo se dobrih djela, ali i grijehova.
Jesam li koga uvrijedila, rekavši što nisam smjela?
Je li koja psovka iz usta mi izletjela?

Nisam bila zavidna, nikom štetu učinila,
žalosne sam prijatelje često utješila,
pomogla sam kad sam mogla kome,
a nisam ni tražila zahvalnost na tome.

Sve u svemu, kad se zbroji,nisam tako loša bila,
za Božić sam, zato mislim, i ja poklon zaslužila.
Ne trebaju mi moderne niti skupe stvari,
već jedino očekujem da budemo zdravi.

Želim da uz kćerku našu, unuke i zeta,
dočekamo zdravi mnoga Nova ljeta.
Zato Boga molim, nek' nas uvijek štiti,
a ja ću se truditi i još bolja biti.

DRAGAN GORTAN

O VINU I LJUDIMA

Vino i ljudi pomalo si sliče
(geografsko porijeklo rado se ističe)

i vino i ljudi strašno se nerviraju
kad nisu onakvi kakve ih etiketiraju

kao vino i ljudi sve bi dali u zalog
da mogu svoje nevolje taložiti u talog

i vino i ljudi polako stareći zriju
a vole da ih kušaju prije neg' ih piju

i vinu i ljudima podjednako paše
kad spoje im se usne na rubovima čaše

u čovjeku i vinu nalazi se duša
dok ljudsku ćuti srce, vinsku nepce kuša.

Bol...
Ona je tu...dolje..
Elem, elem, što me tišti
Kada boli...
Sudbo kleta, što mi činiš..
Pusti me da stisnem jače..
Jer moje oko sada plače..
Hermač raste, bubri, peče...
A govance moje naglo poteče..
Sada boli još i više..
Suze teku, teče sraćka
'tiščem jako, elem, elem..
Da na kraju guzu operem.

Ulica (Na Jugu 2)

Arijadna, Arijadna, gdje li si?
Pomozi meni smrtnici!
U Bračkoj tražim jedan broj
i za to mi treba konop tvoj.
Da'l krenem desno ili lijevo
svud Bračka je kao kakvo crijevo.
Slijepo završavaju kratki sokaci
lutanje Bračkom u bed me baci.
Planiram odustati od te potrage
jer moje su noge ipak mi drage.
Na um mi pada ideja jedna;
ne košta puno, ali je vrijedna.
Da labirintom ne lutam bez veze
pozvat ću taksi nek' me odveze.