Jugo-sfera

Zamislimo da engleska kraljica dođe u posjet svojoj bivšoj koloniji, recimo Australiji, pa oplete govor na aerodromu: „Bando lopovska. Svi znamo da su Australiju naselili kriminalci i zločinci, niste ništa bolji od njih, danas!“ Vjerujem da bi izbio skandal. I te kakav. Ovih dana predsjednica u Argentini. Kad u govoru kaže da se ponosi našim iseljenicima, nikom drugom nije na pamet palo da se sjeti Pavelića, samo izvjesnom Tvrtku, i Fredu…i takvima. Braćo mila. Pa što će nam neprijatelji i protivnici, kad svojih govana imamo dosta. Iz koje to klijetke izvuče da su dijasporci u Argentini svi odreda ratni zločinci, kao da ih je pokojni poglavnik pravio. E, onda kad se jave iz Jeruzalema, onda se sprdamo sa priglupom predsjednicom, kako ona ne zna što priča. Umjesto traljave predsjednice, više me smetaju kreteni koji se krevelje, umjesto da se pokriju ušima. Da se razumijemo, nema puno razlike u mišljenju prema Kolindi, što je i zaslužila, ali ipak treba imati obzira prema poštenom narodu (i ugledu domovine koju na žalost predstavlja) kojeg vjerujem ima u većem postotku od tih smrdljivih političara i kvazi povjesničara.
Ako netko misli da ovakvi i slični gafovi mogu dovesti u pitanje možebitnu kupovinu zrakoplova od ugrožene strane, nema šanse. Lova je jedno, povijest drugo. Samo mi, valjda na čitavom svijetu smatramo da na račun povijesti zaslužujemo lovu. I svi od reda tako.
Baš mi znalac kaže kako je prošlo ljeto proveo na psihijatriji. Pobogu, ispravan lik, naoko. Imao on informaciju, direkt iz središnjice, da će, ako glasa, uz to, ako HDZ pobijedi, promijeniti braniteljski zakon, pa će imati vremena dobiti PTSP. Da ne povjeruješ. Skupio lik dokumentaciju, i nada se, preko pet milja…eto. Kad kažeš roditelju da mu djetetu teško ide neki predmet, da bi ga trebalo na prilagođeni…drvlje i kamenje po školi, sustavu, državi… kao, hoće oni od normalnog djeteta napravit luđaka…u isto vrijeme roditelj nogama i rukama grebe da ga proglase ludim…eto.
Valjda samo mi na cijeloj kugli zemaljskoj od vojske, temeljem zakona o domovinskoj sigurnosti, radimo komunalnu tvrtku. Nije da ja imam nešto protiv što vojska pomaže, ne, ne. Ali što radi ovaj ministar, to već nije normalno. Čiste snijeg, pune vreće s pijeskom, gase požare, još da počnu skupljati smeće i sanirati Karepovac…umjesto HV, mogli bi se zvati CKA – centralna komunalna agencija. Dečki i cure vojnici jedva čekaju slijedeću intervenciju.
Šimonović, to mu valjda dođe žena, onom Šimonoviću, što je svojedobno bio lobirao za izvjesnog šefa zatvora u Osijeku, sinoć izvali kako se po Istambulskoj konvenciji ne uvodi rodna ideologija. Ne zato što to nije točno, već zato što je to već uvedeno nekim drugim dokumentima. Pa da ne povjeruješ. Kad ju netko sluša, rekao bi bravo! I upeli se usvojiti to čudo, ko da je smak svijeta. Koliko su dosadni, i kojim se metodama služe, zaista al zaista, zaslužili su nogom u guzicu. Lijepo reče znanstvena zajednica: „Današnje norme i vrijednosti diktiraju super-bogati. Oni financiraju sva istraživanja, oni nameću svoje poremećene stavove i stil života, te propagiraju degradaciju tradicije.“ Žalosno je što o tome odlučuje zakonodavna ustanova, Sabor, koji odnedavna više liči na kupleraj.

Pozvao predsjednik Vlade uži kabinet na sastanak. Među pozvanima su bili ministar UP, Božinović, zvani Jemen, i ministar obrane Krstičević, zvani Zvonce. Od velikog su povjerenja njih dvojica. Bio je tu i posebni premijerov savjetnik, zvani Mijaut.
Ovaj zadnji je nadimak zaslužio jer je njegovim dolaskom uspostavljena nova era u komuniciranju Vlade i koalicijskih partnera, pa i opozicije. Napada on grebanjem, pa je od šefa dobio posprdni, ali od milja, nadimak. Osjetili su grebanje profesor Pupovac, kad onomad na prijateljskom portalu osvane člančić o Tesla banci, a on se baš upeo ucjenjivati Vladu Zajednicom općina. Pomislio je Pupi da je na Kosovu i Metohiji, pa pokušao već prokušanom metodom izvrkati autonomiju koja bi nas koštala kao još jedna eskadrila. Čim je čuo da se priča o Tesli, pa i o banci, zanijemio. Tako je prošao i Vrdoljak. Pokušao on voditi kurikularnu reformu, pa osvane članak, opet na prijateljskim portalima, kako je prvi HNS-ovac ujedno i prvi plinar, pa i prvi električar…i odmah utihnu. Osjetila grebanje i predsjednica države. Čudi me, kako ju čereče, da ne mora lijepiti flastere, jadna.
I tako njih četvorica otvorili razgovor o dvjema gorućim temama: konvencija i avioni. Javi se Zvonce: „Gospodine predsjedniče Vlade, pobjednička Hrvatska vojska…“ prekide ga u tom uvodu Kum Plenki: „Damire, de ne seri“i nastavi „hoće li biti posljedica po rezultat na izborima, ako usvojimo Istambulsku?“ Mijaut potvrdi. „U konačnici“ nastavi Kum „mi moramo prvo to riješiti sa članstvom, a narod nitko ništa ne pita!“ Složili se. Taman stiže Njonjo sa vijestima, kako Sova poručuje, da je predsjednica mislila pitati Ruse da nam prodaju avione. Lupe se svi po čelu, refleksno, već im čelo pocrvenilo od lupanja, kad čuju nešto od predsjednice. Nastave oni, kao da se nije ništa dogodilo. „Slušam prijedloge?“ sigurno će Kum. Zvonce će: „Pobjednička Hrvatska vojska…“ „De Damire koji ti je… mi ovdje o ozbiljnim temama, a ti o komunalijama…“ Jemen je šutio i zbrajao prosvjednike, a svaki put, ga prekinu, pa je morao početi iz početka.
Njonjo predloži, kako će on, kao politički tajnik i predsjednik Sabora krenuti po Hrvatskoj uvjeravati članstvo u ispravnost Konvencije. Slože se, ali nikako da iznjedre pravi pristup, kako na terenu ne bi bilo disonantnih tonova. Prijedlozi su išli u smjeru prijetnji, jer se već jako dobro zna da HDZ podržava predsjednika dok ne klekne. Javi se opet Zvonce: „Gospodine predsjedniče, jel bi mi mogao netko od vas objasniti kakva je to opasnost od roda? Imam veliku rodbinu, pa znam da ima i budala, ali ništa naročito!“ Prasnu svi u smijeh, najviše i najduže Njonjo, a na pokret Kumove ruke, zašuti. „Dobro, Damire, nije ovdje riječ o rodbini. Eto vidiš kako ja imam problema, kad sam malo pogurao svoje, odmah me skužili i gnjave po medijima. No, bolje i tako nego da doma imam problem. Te žene su užasno naporne.“ Ubaci se Mijaut: „Možemo tako, objasniti ljudima da lova iz proračuna neće ići za tamo neke zlostavljane žene, i gejeve i transiće, edukaciju djece da mogu birati tko i što su, već za rod rođeni. Da se svi zaposle, zbrinu…na teret državnog proračuna. Milijarda, e…“
Njonjo oduševljeno zapljeska, mogao bi to progurati, već u OBŽ-i.
Potapšaše po ramenu našeg ministra obrane, kud je vojnik, ima i sjajne ideje.
„Avioni?“ užurbano će Kum. „Poštovani gospodine predsjedniče, pobjednička Hrvatska vojska…“ zaustavi se „mislim da je najbolje da avion ima jedan motor, jednostavnije je održavat“ kimnu svi „bolje da uzmemo polovni, nego novi, jeftinije je“ opet se slože. „Predlažem da uzmemo šesnajstice iz Izraela, nude mi off set da više nikad nećemo morati brinuti o cyber ratovanju. Morali smo u Kingu promijeniti dokumente, ali spremni smo, oni razumiju naš položaj…“ Tu ga Kum prekine i pozove tajnicu, da javi, u konačnici, Mariću, zbog financija.
Tog dana je Zvonce spasilo Hrvatsku.

Počele pripreme za izbore, EU parlament. Među prvima koji su istakli svoju kandidaturu je i mix stranaka koje svojim stasom i glasom predvodi Anka Mrak Taritaš. Da bi uopće netko normalan shvatio njenu popularnost od cijelih nekoliko posto, mora razumjeti mozak prosječnog balkanca. Namjerno pišem balkanca, iako ona nije nikakva regionalna diva. Postotci su počeli rasti, glas se pronio, ne zbog jasnih stavova i politike, ne zbog dosljednosti ili odgovornosti, nedostatka afera i transparentnosti, legetimiteta ili tralala, već zbog projekta pljačke koji je započeo za njenog mandata. Sad, upeli se u EU, kako netko može steći popularnost zbog pljačke, a nije Robin Hood? Nije ni Anki jasno, ali ženu prozivaju kao relevantnog političkog čimbenika, glasaju za nju, pa bi možda uskoro mogla odraditi neko savjetovanje, pp prezentaciju ili lobiranje, jer svi žele legalizirati pljačku, a žena zna.
Tajna se krije u razumijevanju komunističkog vremena i naslijeđa koje baštinimo. Nešto nezamislivo u normalnom, uređenom društvu, kod nas je bila opća pojava. Prvo stidljivo, a onda pošast. Nikle su kuće, vikendice, zgrade…a kad je stvar uzela maha, čitava gradska naselja, mega projekti, infrastrukturni kompleksi – bez građevinske i inih dozvola. Nezamislivo, ali dokazivo, još prije Anke, bilo je dovoljno skočiti na stranice neke tamo nebitne gruntovnice, pa uvjeriti našu neuku EU kako nedostaju natpolovični postotci već izgrađenih nekretnina diljem Lijepe nam. Umjesto da se, tada u nadležnom resoru, ministrica uhvati u koštac s nelegalno izgrađenim objektima uz pomoć izdašnih EU fondova, pa kao normalan i uljuđen svijet pedagoški i s puno milosti, pomogne dokazivim vlasnicima nekretnina i da za malu lovu uspiju legalizirati svoju kućicu, nastavno-sportsku dvoranu, regionalni vodovod...ona shvatila da ju tako nitko neće bendati ni pet cijelih posto. Odlučila je, i na tome joj čitav svijet zavidi, izvući iz čarapa zadnju kunu domicilnog stanovništva, nekad ovdje obitavajućih Hrvata. Tajna projekta, boljeg od svih povijesnih američkih izmišljanja poslova, bila je da zaposli našu nezaposlenu inteligenciju, geodete, pravnike, prvostupnike, državnu upravu – poslom koji ionako trebaju raditi. Hm, zvuči nelogično, ali ovo je žena koja razumije mentalitet, ne zaboravimo to. U svoje ministarstvo primila ona svu silnu svitu zlatne nam omladine, onu koja je nekad besplatno vapila za radnim akcijama, samo zbog dobrog društva i slobodnog seksa. Odredila tarife, i pustila priču (džoker ima plašenja), kako će biti nemoguće zamisliti Hrvatsku u EU, ako ne legalizirate svoju djedovinu, za svoje unuke. I prošlo ženi. Svi oni koji danas muzu krepanu kravu, zvanu domoljublje, zadivila je svojim samoubilačkim pohodom. Mislili su, neće narod legalizaciju, nema para, obiti će joj se o glavu…a ono, svi koji i dan danas legaliziraju pušnice i kokošinjce, slažu milijune na račune, nisu zaboravili upaljenu Mrak. Pa onda balkanski, zaposlenik ti je dužan, puta 4 članova obitelji, i dobiješ tih par posto u sveopćoj letargiji izlaska na EU izbore.
Možda Anka nije zaslužila da ju se povlači po tekstovima, možda ne šmrče bijelo, niti trpa prostitutkama iz Srbije, ali sigurno nije zaslužila da predstavlja nekoga koga je javno i bez srama prevarila.
Još jedan prevarant je među nama. Još opasniji, jer ima, po nekima, mesijanski značaj. Riječ je o predsjedniku Vlade. Za njega sam čuo u predvečerje parlamentarnih izbora na kojima je, gle čuda, premijer postao istog faha, Milanović. U kutu birtije, tihim glasom, svjestan gubitka izbora, elementarni HDZ-ovac mi promrmlja, kako čekaju Andreja, a nije još vrijeme. Kako nisam pratio let tog tića, godinama poslije, na saboru ove državotvorne stranke sam shvatio, po govoru koji je pisao sam tetak Šeks, da je vrijeme došlo. Još bolja potvrda je bilo Glavaševo eutanaziranje privatne strančice koju je osnovao da bi zatvorski dani dobili na težini. Još kad pogledate pokoju epizodu „Rat prije rata“, te svjedočenja JNA generala o naoružavanju Hrvatske i tko je to činio, shvatite da tvrdnja kako je UDB-a stvorila Hrvatsku i nije tako nemoguća. Posebno mi je mila rečenica koju izgovara mladi Glavaš Šeksu „Šefe…“. A glavni lik, čest pripovjedač, Perković.

Kako svijet ide naprijed, ne samo u tehničkom, već i u neopipljivom, duhovnom smislu, potrebno je dodati neke nove mjerne jedinice. Pa kad fizikalni svijet ima svoje, što i duhovno stanje neke nacije ne bi mjerili jedinicama, uz strogo normirana pravila. Osnovni element svakako treba biti tajming. Nije isto priključiti se gomili, ili biti u začetcima, ono što se kaže osnivač, praotac neke ideje. Isto je važno da tuđu ideju možeš razraditi, unaprijediti, i takvu djelatnost treba vrednovati. Tri mi mjerne jedinice odmah na pameti, slobodno ih možemo koristiti u javnom diskursu, a radi plastičnosti potrebno je navesti primjere koji najbolje oslikavaju način mjerenja i pravila. Izabrane osobe zaslužuju nositi ime mjerne jedinice.
Antun Vrdoljak. Mjerna jedinica bi se mogla pisati Vr, jer on nema veze sa Voltom. Još od Pere Kvržice pokazuje on hvale vrijednu snalažljivost i prilagodljivost. Tamo učitelj, vamo šef Croatia Airlinesa, pa onda HRT, pa nogomet, pa opet u film, čovjek posjeduje fantastične sposobnosti svojom karizmom i slatkorječivošću, svojom figurom i emocijom, dopasti se svakoj vlasti i uređenju. Neka mjerna jedinica takvih sposobnih ljudi, koji prelaze iz tabora u tabor bude 1 Vr, a najlakše mjeriti njihova postignuća su milijuni iz raznih proračuna koji takvim maherima prolaze kroz ruke. Eh, možda nisam najboljeg izabrao za primjer, ovo je kapitalac, pa zaslužuje barem opasku kilovrdoljak. Od Pere Kvržice, Četveroreda, Tita, Gotovine, svaki njegov projekt iznova biva prepoznat kao otkucaj naroda iz kojeg dolazi. S nepogrešivom točnošću detektira ono što običan puk želi, pa snima. I uvijek ima dobar razlog. Eto Tita. Pa nije baš 2010. najbolja godina za to, mislili neki. A on uvod začinio komentarom, kako ga je zanimalo zašto su tom fenomenu na sprovod došli državnici iz 129 zemalja svijeta. To će reći da o Tuđmanu neće snimati, ili…neće stići, u godinama je. Ako mu je Ivan Vrdoljak rodbina, nadam se da nisu svi takvi.
Drugi eksponent ie Lovro Kuščević. 1 Ku, opet zbog Kelvina. Nije zbog frizure, ni zbog vjernosti stranci, pa ni zbog snalažljivosti i slatkorječivosti, on bi svakako trebao nositi mjernu jedinicu za pretvaranje sranja u električnu energiju, ili zapravo, bezvrijednog mrtvog kapitala u prave investicije. Mogao bi se i mjeriti 1 Ku. Ples milijuna bi i ovdje mogao biti kriterij, ali poštujući razliku između kontinenta i primorja, te očitu razliku u novcu perom pretvorene vrijednosti, mogli bi uzeti kriterij multiplikacije, odnosno koliko puta je maher uspio povećati vrijednost nekretnine prije i poslije svoje magije. Tako bi i našim lokalnim vizionarima dali za pravo da se bore za laskavu titulu i najviše Ku na računu. Poseban je taj Ku. Valjda jedini nije mislio da je loše reći ženi da kupi zemlju koju će on sam pokrstiti u nešto puno vrjednije. Zato je zaslužio, svojim nesebičnim trudom, da po njemu bude prozvan svaki budući vizionarski pothvat toga tipa.
Miroslav Škoro. Moram reći da mi je ovaj lik drag. Odrastao sam uz njegove pjesme. Ima nešto, talent. Ali ima i svoju mjernu jedinicu. 1 Š, a zbog kvačice nema bojazni da će igdje u svijetu biti nerazumijevanja. Doktor Škoro ima biti mjernom jedinicom za sve one avanturiste i hrabre ljude koji u svom životu koji put uspješno promijene karijeru, a da pri tom promjena bude ozbiljna i perspektivna. Svaka promjena ima se nagraditi sa 1 Škorom. Hm, bio sam, tamo pred kraj Škorine prve karijere, na „koncertu“. Svirao njegov kum, Barba, sa ekipom. Njih pet, šest tamburaša, 1 Škoro, tri konobara i nas publike ravno pet. Kako sam čuo, nije to bio jedini slučaj tih godina da na Mirinu šokačku pjesmu dođe više njih nego publike, pa je i razumljiva potreba za promjenom karijere. Grecao je onda politiku, a zbog „Ravnice“ je neke pijane moćnike zadužio, da iskoriste njegov svestrani potencijal. Pa je veleposlanio po Mađarskoj, pa je išao u Sabor, pa je šefovao u CR, htio biti gradonačelnik (to mu ne priznajem, nema Š za to) pa je doktorirao, iako iz građevinske škole pamti samo dimenzije „pune“, ali ne i fasadne cigle, pa je reklamirao Piko, dočekao pjevajući Glavaša, cijelo vrijeme kontao da od čiste tamburice nema kruha, pa pjevao i skumio se sa profitabilnim kumovima, a samo je pitanje vremena kad će iz njegova pera izaći cajke, a on to može…
Konačno, želi biti predsjednik. To je dekaškoro. I kako kažu analitičari, ima glavu i rep, i šanse. Samo da ono što obećava ne ovisi o elitama koje tako licemjerno proziva, i samo kad sve što trkelja ne mora u Sabor na usvajanje. Lakše će Žak kroz ušicu igle, nego Škoro govoriti ono što misli. Škoro uz nekoliko Š ima i više Vr, nema što.
Kada bi bilo obavezno da uz svoje ime i titulu, smijemo napisati i ove jedinice. Bilo bi zabavno, uz uvjet da rođenjem ne zaboravimo da svaka majka želi da joj dijete bude zdravo, sretno i 1 Domoljub. Ovi, ne znam…

chager je napisao/la: › Kako svijet ide naprijed...

Lega ti zadnja tri-četiri posta repliciraš sam sebi. Gdje je tu čar rasprave?