ok, onda sam ja očito svjetski pehist.. naime, ne bih se složila da je Osijek super siguran noću.. na prvoj godini faksa doživjeh napad (i to rječničke definicije).. pomogla mi je samo moja snalažljivost.. (naime, osobu koja me napala opalila sam šakom, na što se on prosuo po ledu, pa sam ja uspjela početi trčati) .. i nekolicina mladića koja se bila slučajno zaustavila na semaforu, i onda me, vidjevši da trčim europskom avenijom (dok me manijak i dalje ganjao), ljubazno otpratila kući.. njih šestorica.. do VBK.. naravno, nakon toga me bilo strah otići i do benze po cigare.. danas se, mogu s ponosom reći, više ne bojim apsolutno ničeg. |