Godine, starenje i tako to....

Ma ko još gleda godine, kakve godine kakvi bakrači, kad pređeš 20 sve ti isto, ja se sa 25 osjećam ko pican sa 16, super mi je, al nekako se bojim završetka faksa, valjda zato i studiram već 7 godina, mogo sam davnih dana to sve sjebat al NE DA MI SE!!!, jer iskreno plaši me činjenica odgovornosti, jer kad diplomiram moram radit, dizat se ujutro, bit odgovoran i koristan član ovog društva, moš mislit , al ima to i svojih dobrih strana, više para u džepu, ovak još jašim starce, he he he he, pravi student, parazit društva, šta da vam kažem divno mi je, kontam da su mi ovo najbolje godine i volim uživat u svakom trenutku, još da imam nekog s kim bi dijelio svoju sreću

DanicaV je napisao/la: › Zanima me kako forumaši doživljavaju jedni drugi s obzirom na godine. Koliko ste mladi? Ili koliko ste stari? S obzirom na način mišljenja.

Svake godine sam za jednu stariji. I to me ne dira. Dijete bio, dijete ostao i ako sve bude po pip-u dijete ću uvijek i biti. Odrastao sam i uozbiljio se koliko sam morao zbog posla i to mi je dovoljno.

Godine (moje i onih što me okružuju) nikada mi nisu bile važne. Znao sam se lijepo napričati i skontati sa klincima, s mojom generacijom kao i onim nešto starije životne dobi.

Sve je u glavi - ništa u godinama !

Jedino čega se recimo bojim je da ću kad ostarim biti nemoćan i pasti nekome na teret. To nikako i nikome ne želim.

Sve ostalo je stvar dogovora

"....godine prolaze nervoznim korakom, godine prolaze mi stojimo, jesmo li sretniji jesmo pametniji, godine prolaze mi gledamo.........."

Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › "....godine prolaze nervoznim korakom, godine prolaze mi stojimo, jesmo li sretniji jesmo pametniji, godine prolaze mi gledamo.........."

volim tu pjesmu...

heart3 je napisao/la (Pogledaj post): › Pa ja ću uskoro okruglo...20! Mislim...tj. uvjerena sam da mi je netko podmetnuo par godina i da toliko nemam...al ozbiljno.Kada kažem 20 imam osjećaj da je to već određena zrelost(osobito kada je riječ o ženskom rodu) i mudrost.Nekad se stvarno osjećam naivno,neiskusno kao da mi je 12-13 godina,a ponekad kao da mi je i više nego što je. Što sam se spetljala...ma kontate me,zar ne?

i ja se isto tako osjećam!!!

ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

ruana je napisao/la: › ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

imaš 19 godina i vec si na faksu.....ja sa 19 godina sam još u srednju išo

ruana je napisao/la: › ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

Me too... ;-)

Imam 27 al nekako se osjećam ko 17...

ja imam 30, ali se ponašam kao da imam 19

Monstrum je napisao/la: › al nekako se bojim završetka faksa, jer iskreno plaši me činjenica odgovornosti, jer kad diplomiram moram radit, dizat se ujutro, bit odgovoran i koristan član ovog društva, moš mislit , al ima to i svojih dobrih strana, više para u džepu,

eh, dragi moj, to ti samo misliš..
Uredno sam završila faks, čekala posao skoro godinu i po (za to vrijeme visila na maminoj grbi), počela raditi, dobijati svoje pare, morala se malo uozbiljiti zbog posla i onda si kontaš: pa šta ću do tridesete živjeti s roditeljima bez potpune privatnosti i mogućnosti vlastitog života?
e, onda odlučiš kupiti stan, digneš kredit (naravno, ako ti starci imaju para ovo te ne dira), useliš u svoj stan i zaglaviš u dugovima, minusu, kreditu pa te onda situacija natjera da se naglo uozbiljiš iako to baš i ne bi htio..
zato si u jednom u pravu: dok si na faksu najbolje ti je (zato sam ja upisala postdiplomski )
no, sve u svemu, imam 28, posao, stan, auto star 10 godina i dobro mi je.. ne mogu baš izlaziti i trošiti koliko bih htjela (zbog stana, jel) ali sredit će se i to valjda.. uglavnom se ne osjećam kao da mi je toliko koliko je, ali me to nekada plaši jer hrpa cura iz moje srednje škole i bliže okoline već ima djecu, po jedan dva braka iza sebe i sto čuda.. a ja još ni ne mislim na to.. ponašam se isto kao prije 5 godina, ne nosim cipele na petu i odijela na posao, pa čak niti suknje (što mi je uvijek nekako sinonim za ozbiljne radne, udane žene)...
sve u svemu, bližim se tridesetoj a ja kontam da će mi dvadeseta..

uvijek ću imati 18+

Loona je napisao/la (Pogledaj post): › ........... pa šta ću do tridesete živjeti s roditeljima bez potpune privatnosti i mogućnosti vlastitog života? e, onda odlučiš kupiti stan, digneš kredit (naravno, ako ti starci imaju para ovo te ne dira), useliš u svoj stan i zaglaviš u dugovima, minusu, kreditu pa te onda situacija natjera da se naglo uozbiljiš iako to baš i ne bi htio..

Ma sve je to meni jasno, al manje para neg sad nemogu imat, tako će svaki pomak bit objeručke prihvaćen

Trenutno se izvrsno osjecam u ovim godinama...

Dovoljno sam star da sve mogu sam, imam svoja primanja, dovoljno slobodonog vremena, djevojku, bogat drustveni zivot, zanimljiv hobi, a sve to bez previse obaveza...

Opet, dovoljno sam mlad, a kada se obrijem tako i izgledam, da se mogu ponasat ko budala, pit na klupici u parku, ali i sjest na veceru u neki restoran...

Sve u svemu, rane dvadesete su, barem za sada, zakon...

@monstrum
eh, ima i u tome nešto.. no, ja još uvijek žicam lovu od stare tako da s te strane.. što da ti kažem??