REINKARNACIJA ( ponovno rađanje ). Reinkarnacija je oduvijek privlačila zanimanje najrazličitijih slojeva društva. Tibet reinkarnacija ili Reinkarnacija Tibet se u našem društvu najviše povezuje sa jednim čovjekom – Dalai Lama, kojega budisti poštuju kao inkarnaciju Avalokiteshvare - Bude neizmjernog milosrđa. Na Tibetu, još od trinaestog stoljeća njeguju tradiciju prepoznavanja inkarnacija ili tulkus-a. To bi značilo, kada jedan ostvareni učitelj umre, on ili ona, može ostaviti točan nagovještaj o tome gdje će biti ponovno rođenja.
U posljednih 150 godina na raznim stranama svijeta, osobito na orijentu, primjećeno je i ustanovljeno da djeca vrlo niske životne dobi govore ili rade stvari koje nisu mogli naučiti za ovoga života. Jedino alternativno objašnjenje dao je egzorcizam – opsjedanje vragom, jer prilikom nekih egzorcističkih rituala, djeca ili ljudi govorili bi nekim drugim jezicima. Sve se to tumačilo kao manifestacija sila zla, sila mraka - odnosno demona. Kod novorođenčadi, ako bi uočili neku deformaciju, ožiljak, sve su to pripisivali prijašnjoj inkarnaciji, odnosno, grijesima iz prijašnjeg života.
...fenomen reinkarnacije je bio poznat još u antičko doba u svim dijelovima svijeta. Svatko je drugačije doživljavao prijelaz duše ( kao energije ) iz jednog tijela u drugo, ovisno o vremenu, kulturi... Pogrešno bi bilo reći da je čovjek u kamenom dobu o tim stvarima uopće i razmišljao, jer razmišljanje o reinkarnaciji započinje tek sa ljudskom evolucijom. U fazi evolucije čovjek je bio u stanju da razmišlja o dugom, dalekom putovanju naše duše kao i o našoj sudbini. Prije toga više su se bavili kultom mrtvih, da bi mrtvi vječno živjeli na zemlji. Egipatske misterije uče nas o fenomenu preživljavanja duše. Oni su vjerovali u seljenje duše iz jednog tijela u drugi. U tajnama Iside razlikovali su materijalno tijelo * khat *, tijelo - nešto između materijalnog i duha * kha * (danas mi to nazivamo astralno), te na kraju čisti duh * khou *.
Indija je područje gdje oduvijek vjeruju u fenomen ponovnog rađanja. Indija kroz knjige Vede progovara o tom vrlo značajnom segmentu ljudskog razmišljanja, odnosno o toj doktrini. Obično se o tijelu govori samo kao o iluziji. Po njima, naše tijelo ne predstavlja stvarnost. Mi smo sami svoji zarobljenici, robovi, a aludiramo da smo stvarni. Naša duša s tijelom se samo pročišćava da bi došla do pročišćenja tj. finalnog spasenja ili prosvjetljenja.
izvor:
http://www.sipan.hr/reinkarnacija.htm
Reinkarnacija i karma u Bibliji
Jeanine Miller
Općenito govoreći, ljudi ne znaju da u Novom zavjetu postoje određene reference koje jasno upućuju na reinkarnaciju. Zapravo, mnogi se pitaju zašto se, ako je s religioznog gledišta tema reinkarnacije tako važna, ona tako malo spominje u Bibliji.
Jedan logičan odgovor je da je činjenica reinkarnacije, barem u Novom zavjetu, jednostavno prihvaćena kao nešto samo po sebi razumljivo, baš kao što mi kao nešto samo po sebi razumljivo uzimamo da zdravo drvo ujesen gubi lišće, a na proljeće dobiva novo.
Razmotrimo dokaze koji nas upućuju na takav zaključak:
Prvi znak prihvaćanja reinkarnacije nečega što je samo po sebi razumljivo nalazimo u evanđelju po Mateju, 11:13-14, 16:13. Isus pita svoje učenike: ''Tko ljudi govore da sam ja, Sin Čovječji?" (Mat. 16:13), a oni odgovaraju: ''Jedni govore da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili koji od proroka.'' (Mat. 16:14). Kako je moguće da su smatrali da je Isus netko od njih ako ne u jednom od svojih prijašnjih života? Ilija i Jeremija živjeli su stoljećima prije Isusa. Što se tiče Ivana Krstitelja, ne može se govoriti o reinkarnaciji, budući je bio pogubljen za vrijeme Isusova života, ali čini se da su neki ljudi smatrali da je duh Ivana Krstitelja mogao nadahnjivati Isusa. Ako su ljudi govorili na taj način, to očito ukazuje na to da je princip reinkarnacije bio prihvaćen kao gotova činjenica. Isto tako, to što Isus postavlja takva pitanja pokazuje da je svjestan učenja (o reinkarnaciji, op. p.) i da se slaže s njime.
Što se tiče njegovog prošlog identiteta, Isus nije bio sklon govoriti o njemu. Mnogo više ga je zanimalo što su o tome mislili njegovi učenici: "A vi, reče im – za koga me držite?" (Matej, 16:15). A Šimunov odgovor da je Isus zapravo Krist, sin Boga živoga i da ništa drugo nije važno, zadovolji Krista te odmah učini Šimuna Petra kamenom-temeljcem svoje crkve. Bit je u tome da nije važno što smo bili u prošlosti i pokušaj da obnavljamo svoje prošle identitete predstavlja neprimjerenu i nepotrebno poistovjećivanje s osobnošću.
Treći navod dolazi kao pitanje u vezi slijepog čovjeka: "Tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?" (Ivan, 9:2:3). Kako čovjek može zgriješiti prije rođenja? Osim ako grijeh nije počinjen u drugom životu. Apostoli ne pitaju koja VRSTA grijeha je rezultirala sljepoćom, nego TKO je zgriješio, uzimajući kao gotovu činjenicu da sam grijeh može prouzročiti teške posljedice.
Nadalje, grijeh je mogao biti počinjen ili od strane čovjeka, u njegovom prošlom životu, ili od njegovih roditelja. To podrazumijeva kako to da se grijesi roditelja očituju na djeci, što je biblijsko učenje, tako i to da postoji duša i stoga ispašta za prijestupe iz prijašnjih života.
Isus ne priječi apostolima da mu postavljaju takva pitanja. Da je to učenje njemu strano, upozorio bi ih da govore besmislice. On jednostavno zauzima drugačiji stav. Njegov odgovor "nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi, nego je rođen slijep da bi se na njemu očitovala Božja djela" (Ivan 9:3) implicira da učenje o karmi (a stoga i učenje o reinkarnaciji koje iz njega proizlazi) nije uvijek pravilno shvaćeno i da ljudi nisu nužno uvijek odgovorni za nesreće koje ih zadese.
Što se tiče karme, zanimljiv pasus nalazimo u Evanđelju po Luki: "Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava" (Luka, 13:1). U svom komentaru Isus kaže: "Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili najveći grješnici od svih Galilejaca? Ne, kažem vam! Štoviše, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti." (Luka, 13:2-3). Citat implicira da se nesreće nekima ne događaju zato što griješili više od drugih, nego da svi imamo pogrešne stavove (op.p. - u izvorniku, attitudes), a pogrešni stavovi vode do nesreća ove ili one vrste.
izvor:
http://www.share-international.net/hrv/arhiv/ezoterika/reinkarnacija_i_karma.htm
u topicu - deja vu- je bila spomenuta reinkarnacija, prošli životi itd.., pa me, evo, zanima -što vi mislite o tome.. ? I kako komentirate gornje članke? 
Žensko
Muško
Nebitno
.
