Danas, dok sam se motorom vraćala s jahanja
, razmišljala sam o tome kako su to dvije "stvari" bez kojih definitivno ne bih mogla zamisliti život. Konji i motori.
Zadnju sekundu vremena, zadnji atom energije, posljednju lipu... sve dajem u to.
Konje zbilja obožavam, dovljno mi je samo provoditi vrijeme pored njih. Ali, najviše me "loži" sama pomisao na divlji galop poljima.
S motorima se, priznajem, baš ne družim dok nisu u pogonu
, ali onaj osjećaj koji pruža udaranje vjetra u prsa (ponekad i na sve strane), brzo promicanje bijelih crta i asfalta pred očima... nenadjebiv je.
Vjerujem da ovdje ima još vas, ovisnika o adrenalinu.
Što nas, onda, tjera da neprestano glavu nosimo u torbi?
Eh, da, kad sam već spomenula glavu u torbi, a naslov topica je vjetar u kosi... znam da ne bih smjela, ali neusporedivo mi je draže provozati se bez kacige. O jahanju da ne pričam, u iznimnim ju slučajevima (kad me tata gleda
) imam na glavi.
Htjela bih čuti tko na koji način riskira svoje zdravlje i život zbog različitih zadovoljstava. I shvaćaju li vas ljudi oko vas ili barem prihvaćaju vašu ljubav prema nečemu što smatraju opasnim.