Pobačaj - abortus

mali_ivica je napisao/la: › Imam dojam da sam kod tebe na nekom testu? Da nije trudnoće?

Zar si trudan?

DanicaV je napisao/la: › mali_ivica je napisao/la: › Imam dojam da sam kod tebe na nekom testu? Da nije trudnoće? Zar si trudan?

Bezgrijesno zacesce?

to bi bio fenomen

Žena ima pravo odlučivati o svojem tijelu. Smatram da je bolje ne roditi neželjeno dijete nego ga ne voljeti ostatak života. Ne mogu si ni zamisliti kako je bilo djevojkama iz škole koje su ostajale trudne sa 16 - 17 godina. Sve ovisi o zrelosti same osobe, možda baš tako mlada djevojka ima hrabrosti suočiti se sa posljedicama, ali to je obilježje za cijeli život. Moja obitelj je bila udomiteljska, odhranili smo 7 novorođenčadi do njihova posvojenja i sve što mogu reći da mi je srce pucalo kad su ih odvodili novi roditelji. Te majke su ih napustile jer ih nisu željele. Moje mišljenje je da je u tom slučaju bolji pobačaj nego tolike godine grižnje savjesti i saznanja da imaš dijete negdje tamo daleko...

Divim se takvim obiteljima. Kad se osvrnem oko sebe, roditelji nemaju živaca za svoju djecu, nego ih uglavnom, bar dok su manja, prepuste bakama, a potpuno nepoznato dijete čiju pažnju, ljubav trebaš prvo zadobiti. Koliko je strpljenja, srca potrebno?

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › Žena ima pravo odlučivati o svojem tijelu. Smatram da je bolje ne roditi neželjeno dijete nego ga ne voljeti ostatak života. Ne mogu si ni zamisliti kako je bilo djevojkama iz škole koje su ostajale trudne sa 16 - 17 godina. Sve ovisi o zrelosti same osobe, možda baš tako mlada djevojka ima hrabrosti suočiti se sa posljedicama, ali to je obilježje za cijeli život. Moja obitelj je bila udomiteljska, odhranili smo 7 novorođenčadi do njihova posvojenja i sve što mogu reći da mi je srce pucalo kad su ih odvodili novi roditelji. Te majke su ih napustile jer ih nisu željele. Moje mišljenje je da je u tom slučaju bolji pobačaj nego tolike godine grižnje savjesti i saznanja da imaš dijete negdje tamo daleko...

Ne želim ulaziti u to kakvo je psihičko/emocionalno stanje žene/djevojke koja svoje dijete daje na usvajanje, kako se osjeća bilo pri porodu, prvim danima ili godinama poslije davanja na usvojenje.
Ali iz tvog posta mi se čini kao da kažeš da je bolje da je to dijete ubila nego da ga je dala na usvajanje? Da je bolje da je prekinila trudnoću i sa tim emocionalnim ožiljkom živjela do kraja života nego da je to dijete usrećilo neki nesretni par koji će ga usvojiti?
Svaka čast tvojoj obitelji, stvarno su rijeke takve obitelji koji se žele pobrinuti za nekoga tko nije 'njihov'. I ti sama kažeš da ti je srce pucalo kad su odlazili iz kuće, pretpostavljam da si se i ti vezala za tu dječicu. Nepojmljivo mi je da onda da misliš da je bolje da su njihove majke ih samo tako abortirale. Ta dječica možda neće nikada upoznati pravu majčinsku ljubav, ali ako postoji šansa za njih, bilo u udomiteljskim obiteljima, bilo da ih netko usvoji, zašto im onda ne dati priliku?

a što je sa djecom koja nemaju tu sreću da dospiju u obitelj koja će ih voliti i paziti? koja se, recimo, povlače po udomiteljskim obiteljima bez prestanka, a te ih obitelji imaju samo iz razloga jer za njih dobijaju nekakvu socijalnu pomoć?

insomnia je napisao/la: › a što je sa djecom koja nemaju tu sreću da dospiju u obitelj koja će ih voliti i paziti? koja se, recimo, povlače po udomiteljskim obiteljima bez prestanka, a te ih obitelji imaju samo iz razloga jer za njih dobijaju nekakvu socijalnu pomoć?

njih treba ubiti.

Abortirano dijete nema ni šanse da dospije u dobru obitelj. Oduzeta mu je bilokakva prilika da mu se nešto lijepo dogodi. Naravno da će u životu biti i sranja i nesreća i loših situacija, ali takav je život. Nije nitko rekao da je fer.

Zašto se djeca daju u loše obitelji, zašto neke obitelji imaju 10+ djece, a žive po šupama, pitanje je socijalnih službi. One ili rade ili ne rade svoj posao. Kakvo nam je stanje u tom segmentu, stvarno nemam pojma i ne želim ni razmišljati. Ako je imalo slično ostalom državnom aparatu, pretpostavljam da je katastrofalno.

Radije pobačaj nego ostaviti dijete nepoznatim ljudima i još k tome dopustiti da cijeli život ima ožiljke, jer bez obzira na to koliko su novi roditelji puni ljubavi, oni ipak nisu roditelji. Dijete bi ih trebalo voljeti kao i da jesu, ali zar u mnogim filmovima već nismo vidjeli koja je reakcija posvojene djece kad saznaju da su posvojena? Danas hrvatski zakon propisuje da se djetetu mora reći do šeste godine. U kontaktu sam sa svima koji su posvojili djecu koja su bila kod nas i mnogima je već vrijeme da se suoče sa djetetom i kažu mu istinu, a srce im puca i boje se reakcije. Ja bih zadržala dijete da mi se dogodi, ali ionako nikad nisam ulazila u rizične seksualne odnose da bi se bojala da ću zatrudniti i biti ostavljena. A mnoge djevojke upravo zbog toga bivaju ostavljene...

1step2far je napisao/la: › Radije pobačaj nego ostaviti dijete nepoznatim ljudima i još k tome dopustiti da cijeli život ima ožiljke, jer bez obzira na to koliko su novi roditelji puni ljubavi, oni ipak nisu roditelji.

naravno, to je bolje za dijete!

Nakon što otkriju trudnoću i odluče se na pobačaj gotovo polovina žena osjeća značajnu anksioznost, a petina je vrlo depresivna. Psihički stres smanjuje se nakon pobačaja, ali trećina žena ipak ima emocionalne probleme nakon mjesec dana. Žene koje se odluče izazvati pobačaj pod većim su stresom, depresivnije i anksioznije nego druge trudnice ili trudnice kojima prijeti spontani pobačaj, međutim dugoročno nemaju lošije psihičko stanje od žena koje su rodile dijete. Samopouzdanje se ne čini pogođenim ovim procesom. Manji broj istraživanja bavi se utjecajem planiranog pobačaja na kvalitetu kasnijih romantičnih veza i seksualno funkcioniranje; negativna iskustva opisana su čak kod petine žena.
Kako se žena osjeća prije pobačaja?
Iz svih je istraživanja jasno kako žene prije abortusa osjećaju visoku razinu psihološkog stresa. Opseg ove patnje je manje jasan, iako je njihova anksioznost i depresija učestalija nego kod opće populacije. Kvalitetne studije koje se fokusiraju isključivo na anksioznost i depresiju otkrivaju gotovo polovinu ankzioznih i petinu depresivnih žena prije abortusa. Istraživanja koja se bave širim definicijama psihološkog stresa nalaze 15-69% žena s psihičkim patnjama. U usporedbi sa ženama koje planiraju nastaviti trudnoću, žene koje sumnjaju i potvrde trudnoću te planiraju abortus imaju više negativnih i manje pozitivnih osjećaja u tom razdoblju. Kako se pobačaj približava, žene su sve anksioznije i pod većim stresom nego trudnice koje nastavljaju trudnoću ili im prijeti spontani pobačaj.
Kako se žena osjeća poslije pobačaja?
Istraživanja pokazuju kako je neposredno nakon pobačaja razina anksioznosti znatno smanjenja. Pojedini znanstvenici ovo objašnjavaju očekivanjem boli tijekom pobačaja i općenitim iskustvom pobačaja; kad je pobačaj gotov više nema očekivanja boli i neizvjesnosti. Informacije o psihološkom stanju neposredno nakon pobačaja su ograničene. Općenito, razina anksioznosti i depresije manja je nego prije pobačaja, više je pozitivnih nego negativnih osjećaja i prisutan je osjećaj olakšanja. Iako se razina depresije smanjuje neposredno nakon pobačaja, razina depresije ipak ostaje nešto povišena.
Emocionalne posljedice pobačaja
Istraživanja općenito otkrivaju nisku razinu psihičkog stresa zbog pobačaja u godinama koje slijede. Iako većina žena kaže kako ponekad razmišljaju o pobačaju i eventualnom ishodu života u slučaju da su nastavile trudnoću, svega tri posto žena o tome intenzivno razmišlja. Dvije godine nakon pobačaja svega nekoliko postotaka žena ima simptome posttraumatskog stresa, a depresija se dvije godine nakon pobačaja otkriva kod petine žena.
Utječe li pobačaj na veze sa suprotnim spolom?
Negativan efekt na seksualne veze opisuje 10-20% žena u prvim tjednima i mjesecima nakon pobačaja, a 5-20% nakon godinu dana.
10-20% žena opsiuje negativan utjecaj pobačaja na vezu s partnerom u prvih nekoliko tjedana pa i do tri godine kasnije. Pobačaj očito ima različit utjecaj na različite žene - neke su nakon pobačaja nezadovoljnije vezom i seksom, neke zadovoljnije, a većina ne opisuje nikakve promjene. Muškarci takožer opisuju negativan utjecaj pobačaja na vezu i seksualnost.

izvor: http://www.medicina.hr/clanci/utjecaj_pobacaja.htm

DonQuijote je napisao/la (Pogledaj post): › 1step2far je napisao/la: › Radije pobačaj nego ostaviti dijete nepoznatim ljudima i još k tome dopustiti da cijeli život ima ožiljke, jer bez obzira na to koliko su novi roditelji puni ljubavi, oni ipak nisu roditelji. naravno, to je bolje za dijete!

Ja bih ovo rekao sa [irony]. Ne znam da li je i don to tako mislio.

Žene u našim uvjetima imaju emocionalne posljedice i od običnog odlaska na pregled ginekologu, što je ispod svakog dostojanstva ako nemaju novaca za odlazak privatniku, a kamoli posljedice od pobačaja.

allein je napisao/la: › DonQuijote je napisao/la (Pogledaj post): › 1step2far je napisao/la: › Radije pobačaj nego ostaviti dijete nepoznatim ljudima i još k tome dopustiti da cijeli život ima ožiljke, jer bez obzira na to koliko su novi roditelji puni ljubavi, oni ipak nisu roditelji. naravno, to je bolje za dijete! Ja bih ovo rekao sa [irony]. Ne znam da li je i don to tako mislio.

jesam, tako sam mislio.