Drugo lice blagostanja

Kada su britanskog pisca i predavača Paula McKennu pitali kako bi definirao blagostanje, rekao je da misli da je to situacija u kojoj si okružen svime što trebaš, a oko tebe se nalazi i više nego si poželio.

Dominantna konzumeristička kultura, koja – kao i svaka druga – ima svojih dobrih i slabih strana, postavljena je tako da nam pažnju neprestano usmjerava na ono što nemamo. Nemamo bolji auto, nemamo bržu veš-mašinu, nemamo egzotičniji godišnji odmor, nemamo mobitel osamnaeste hi-tech generacije od kojeg poblesavimo od sreće...

No, kada biste imali više novaca nego možete zamisliti, što biste promijenili, a što radili isto? Da li bi zadržali iste prijatelje ili htjeli posve nove? Bi li jeli neku drugu hranu? Promijenili posao?

Smijali se drugim stvarima? Preselili se? Gledali drugačije filmove ili slušali drugačiju glazbu? Kupili drugu marku automobila?

Postavljajući to pitanje brojnim ljudima, McKennu je iznenadila spoznaja da većina ne bi mijenjala glavninu stvari u svom životu. Žive u blagostanju upravo na tim područjima.

Upoznao je, kaže McKenna, previše ljudi koji se ljuljuškaju u obilju, a nesretni su ponajprije zbog fokusiranja na ono što im nedostaje. To ga je potaklo na podučavanje praktičnih načina stvaranja blagostanja, prvenstveno se usredotočujući na treniranje uma da obraća pažnju na ono gdje obilje već postoji. Na pune, bogate trenutke koje možda uzimamo zdravo za gotovo.

Ideja je postaviti, kao osnovno stanje svijesti, osjećaj užitka u onome što već imate. Na taj način trenirate mozak da skenira i traži situacije koje će biti jednako primamljive i ugodne.

Noć ispunjena dubokim odmorom govori o tome da spavate kao car.

Okrunjena glava možda bi mogla kupiti bolji krevet i udobniju posteljinu, ali sam dobar san? Pogledate li kroz prozor i primjetite prekrasan jesenski dan, pa pomislite kako ste sretni što ga možete proživjeti, proživjet ćete jedan od milijun malih znakova blagostanja.

Neka vam cijeli tjedan bude ispunjen obiljem, na različite načine i kroz mnoge ispunjavajuće doživljaje, piše Via positiva.

Net.hr

Što biste vi radili kada bi imali više novca?

...pitanje koliko više novca? Brdo novca ili ono više,,,,kada bih imala znatno veću plaću nego što imam, mislim da bih kupovala skuplju vodu, zdraviju hranu koja je također skuplja, skuplju odjeću,,,skuplji namještaj,,više bih častila prijatelje i darivala ih...koristila bih najskuplju kozmetiku,,,obnavljala garderobu svako malo,,,svake godine išla na zimovanje i ljetovanje,,,,A kada bih imala brdo, brdo para,,,,putovala bih po svijetu i istraživala sve što me ikada zanimalo,,,,pomogla drugima i činila ih sretnima,,,isupnjavala svoje i tuđe želje,,,bekeljila se po svijetu....iskoristila moć i utjecala na promjene na bolje,,,,tražila bih sveti gral....

joooooooj nesmijem ni razmišljat šta bih kad bi imo više para, uživo bi, al baš to što fairy kaže kolko više, ak je malo više bilo bi mi taman za sve one sitnice za koje nekad nemaš pa moraš stisnut dupe, al kad bi imo baš pun kufer i tristo para, našo bi si poso koji volim i plaća mi nebi igrala nikaku ulogu, putovo bi stalno, obišo svijet, sagradio kuću onak manju, dovoljnu, ne treba mi dvorac, u osijeku naravno jer nemogu se zamislit nigdje dalje, dom je dom, ovo je tu moj šor, kupio dvoja kola i motor, imo kera i mačku , ma jooooooj uživalo bi se sve u 16, a jebeš ga to su pusta maštanja zato se ni ne zamaram tim, šta bi bilo kad bi bilo, jesam prije kad sam bio nešto mlađi pa sam skonto nema smisla živit u oblacima, zadovoljan sam ja i ovak, ne treba meni puno

Uh.. Odmah bih si kupila veeeliki salaš... Mala kućica, sva u drvetu. Nekoliko stepenica visoka etaža za spavaću sobu. Kamin. Vani bi bila velika štala s boksovima i najmanje 5 konja. Sve pse lutalice na koje naletim bih dovela tamo. Veliki manjež i hala za jahanje.

Vikendica u nekom dalmatinskom mjestašcu, montažna kućica s terasom s pogledom na more.. sa strane suprotnoj od plaže borova šuma.. savršena oaza za čitanje, pisanje i crtanje... Mjesto na kojem se za tren oka oprostiš sa stresom koji se nakupljao s vremenom..

Pa putovanja.. Počela bih s Afrikom, istražila bih svaki kutak tog, za mene fascinantnog, prostora.

Dala hrpu love za dječje domove, sos sela, bolnice, azile za napuštene životinje...

Eh.. da sam ja netko

Kupila bih auto, psa, mačku, odjeću, obuću, kozmetiku, masažera, saunu, bazen, sportski teren, playstation 3, nintendo wii, kino, ljubavnika.... I kuću dovoljno veliku da sve navedeno stane u nju.
Šala, ne bih puno mijenjala, samo bih malo poboljšala kvalitetu života...

riješila stambeno pitanje, savršeno se provela na putovanju po Skandinaviji, upisala specijalistički te nabavila štene jazavčara

e da mi je para. sve bih protero kroz guzicu... kupio bih si vlast u Osijeku i mjesto u Saboru, kurčio bi se po gradu u zelenom jaguaru, udebljao bi se do djapićevih dimenzija, platio bi popu misu, da me spominje na jutarnjoj svake nedjelje, da mi duša u sumporovom jezeru ne gori. otvorio bi gej bar. kupio bi pištolj da se pijan po kafanama mogu gotivit, kohorti bi kupio autolaka da kukaste križeve mogu crtat po fasadama škola, svim profuknjačama po gradu bi plaćao dupli viski i deci kole, bilo bi za mito policajcu i komunalcu kad jaguar nasred trga parkiram i za cigane-svirače da me ulicom prate. Kupio bih HNK da mekdonalds može hamburgere prodavat za vrijeme predstave. Pazario bi si jednu televiziju da veliča moj lik i djelo dok u bijelom odijelu kopam nos i jedem bale... e, da imam para...

ostavio bih sve isto, jedino sto bih imao svoj vlastiti glazbeni studio, i glazbenu opremu do jaja...i to je to...