Vanity Fair

Inspirirana situacijom i nekim telefonskim razgovorima u zadnjih pola sata.......

Pitam se pitam, jeste li sujetni iliti tašti?
Kako reagirate kad osjetite sujetu kod drugih?

Po skromnom mišljenju koje imate o sebi, a znamo da je najteže biti objektivan prema sebi.

Svi ili gotovo svi volimo misliti o sebi lijepo, kad radimo nešto, super to radimo, kad mislimo nešto, jedino je to ispravno, kad bi radili nešto, radili bi to najbolje na svijetu.... i onda kada se suočimo sa drugačijim stavovima, proradi taština kojom branimo sliku o sebi. Neki kažu da taština proradi samo ako je slika o sebi bolja nego što je stvarno stanje.
Neki dan smo se sprdali na račun tituliranja, stavljanja titule na vrata, javljanja na telefon pri čemu izgovarate i svoje značajno zanimanje... meni je to neka vrsta taštine, isticanja nečega što mislimo da nas kao određuje. Priznajem da jedva ostanem ozbiljna kad mi se netko tako predstavi.

(druga krajnost su osobe koje totalno introvertirane i/ili s izrazito lošim mišljenjem o sebi).

ja sam druga krajnost...
osim u slučajevima kada sam ona prva.

Svebor je napisao/la: › ja sam druga krajnost... osim u slučajevima kada sam ona prva.

tak i ja! koji užas!

Uh, to je osobina koja me kod čovjeka stvarno može najviše naživcirati. Ne kažem da je najgora, ali mi jednostavno diže tlak.

Mislim da ne bi trebalo biti teško sagledati sebe u realnom svjetlu. Sami sebe bismo mogli najbolje poznavati, samo da to želimo.

Mene živcira kada se pojedini ljudi prave jako bitni, sklapaju kvaziinteligentne rečenice za koje ni sami ne znaju što znače samo da bi ispali duhoviti i/ili pametni. Razlika između načitanog čovjeka kojemu su određene riječi normalan dio svakodnevnog riječnika i fejkera koji ih ne zna ni izgovoriti se jako primijeti.

Isto je i s titulama. Naša titula, ukoliko ju imamo, trebala bi biti važna u poslovnom svijetu, a ne u svakodnevnoj komunikaciji.

Jedna žena koju obožavam je nedavno ovim postupkom učinila da ju obožavam još više. Frajer joj se predstavio: "Ja sam *****, novi, mladi načelnik općine ****" na što je ona rekla: "Aha, OK, ja sam *****, dugogodišnja, sredovječna prodavačica u ribarnici."

Ljudi koji sebe dižu na pijedestal užasna su tlaka za okolinu. Osobno, s takvim ljudima ne mogu komunicirati duže od koje minute.

Meni su ponekad zamjerali manjak samopouzdanja samo iz razloga što sam u stanju realno sagledati sebe i reći svoje loše strane naglas, a ne branim se preuveličavanjem nekih svojih dobrih strana kako bih prekrila one druge. Rekla bih da je to nedostatak taštine, a ne iskompleksiranost.

S druge strane, imati zdravo samopouzdanje ne znači misliti da smo najpametniji, najbolji, najljepši i najsposobniji.

Složila bih se s onom Nietzscheovom, kako svatko ima onoliko taštine koliko mu pameti nedostaje.

wendy je napisao/la: › Jedna žena koju obožavam je nedavno ovim postupkom učinila da ju obožavam još više. Frajer joj se predstavio: "Ja sam *****, novi, mladi načelnik općine ****" na što je ona rekla: "Aha, OK, ja sam *****, dugogodišnja, sredovječna prodavačica u ribarnici."

svaka joj čast...
sad cu se ja nekom nabacivat...
ja sam Ivan učenik medicinske skole...
Osvojit cu svaku žensku u gradu

ja ne kuzim danice ti nekog zoves na telefon vezano uz posao i on ti kaze ime i titulu i tebi je to tasto??zasto,tu titulu je svatko mogao dobiti nije ona privilegij nekog viseg sloja vec onoga tko je ucio.
mozda se tu pokazuje tvoja taština jer ti smeta tako nesto banalno kao titula tebi nebitne osobe.

betty je napisao/la (Pogledaj post): › ja ne kuzim danice ti nekog zoves na telefon vezano uz posao i on ti kaze ime i titulu i tebi je to tasto??zasto,tu titulu je svatko mogao dobiti nije ona privilegij nekog viseg sloja vec onoga tko je ucio. mozda se tu pokazuje tvoja taština jer ti smeta tako nesto banalno kao titula tebi nebitne osobe.

Uhh.. ne znam, ne bih se složila s tobom. Sve ovisi o situaciji. Kada je razgovor vezan uz posao pa se titula negdje spomene, u redu. Ali kad u svakodnevnim razgovorima poturamo svoje titule ljudima pod nos bez ikakva razloga osim da se hvalimo... ne znam bih li to nazvala baš taštinom, možda prije iskompleksiranošću.

Meni je to skroz bezveze. Nazoveš nekog na telefon iz tko zna kojih razloga, pitaš jesi li dobila Petra Petrovića, a on ti odgovori "Da, DOKTORA Petra Petrovića." Ili se upoznaješ s nekim, a on ti se predstavi titulom uz ime i prezime. Ne vidim svrhu toga, osim liječenja svojih kompleksa.

A da ne govorim o tome koliko mi je idiotski stavljati titulu na vrata ako privatna kuća/stan nema veze s poslom koji obavljaš.

Ne bi mi palo na pamet nekome se predstaviti kao Wendy, studentica togitog fakulteta. Svašta

betty je napisao/la (Pogledaj post): › ja ne kuzim danice ti nekog zoves na telefon vezano uz posao i on ti kaze ime i titulu i tebi je to tasto??zasto,tu titulu je svatko mogao dobiti nije ona privilegij nekog viseg sloja vec onoga tko je ucio. mozda se tu pokazuje tvoja taština jer ti smeta tako nesto banalno kao titula tebi nebitne osobe.

Ako netko kad god digne slušalicu, kaže svoju titulu, rekla bih da je malo ugrožen. Ako zoveš nekoga službeno, unaprijed znaš reference osobe, ono što ne znaš pitaš, ali ako netko kao papagaj govori što je po zanimanju, uf. Ako netko treba nešto banalno od mene pa mi se predstavi kao takav i takav, znači da svjesno želi tituliranjem sebi dati važnost i prednost.
Vidjela sam kad se ljudi potpisuju i pri tom navedu i titulu, iako je ona već otisnuta na papiru i ne treba biti dio potpisa.

ja sam dipl. idiJot i mr. idiJotizma i ne moram to naglašavati svi brzo skontaju , šalu na stranu, nemam visoko mišljenje o ljudima koji svuda guraju ja ovo ja ono ja diplomiro/magistriro/doktoriro i mora mi to pisati na vozačkoj/osobnoj/kućnim vratima/grobu, užas, nek si majstore/majstorka (hehehe majstorka ) al daj ne nabijaj to na nos svima nisi jedini/jedina s titulom, ne živimo više u 19 stoljeću pa da cijelo selo mora znat da si završio neznamtinijašta, danas svako drugi ili ima faks il ga završava, uostalom nije ni važno da ima sam i osnovnu školu glavno da s ti dobra osoba, a onih koji nosinama paraju oblake se užasavam
a o sebi imam dosta visoko mišljenje.............NOT, na zemlji sam, znam svoje mane i vrline, a šta drugi misle o meni me ne zanima, branim svoje stavove grčevito, niko me neće gazit, al znam i popustit redovito uz uzrečicu "neka ti je, na, ne da mi se više raspravljat" (to se dešava uglavnom u raspravama kada znam da sam 100% u pravu i jednostavno pustim osobu s kojom sam u verbalnom konfliktu da i dalje živi u neznanju, kako bi ramonsi rekli "ignorance is bliss")

Monstrum je napisao/la: › nemam visoko mišljenje o ljudima koji svuda guraju ja ovo ja ono ja diplomiro/magistriro/doktoriro i mora mi to pisati na vozačkoj/osobnoj/kućnim vratima/grobu, užas

Je, si v praf, gosn diplagronom
Šalu na stranu, titula ispred imena bila je in određenom sloju malograđanštine u vrijeme kada se pismenost mjerila u znanju abecede, a razina suprotnosti bila je veća.
No, moram priznati da sam malo tašt, pogotovo kada se radi o mojih ruku djelu; primjerice, svakome ću prigovoriti da kako to čisti papke na klanju...

uf da, to s titulama i mene živcira.. desilo se i meni par puta kad sam se upoznavala s nekim.. ok, aha, znači ti si dipl. ing. whatever, i onak, i šta sad s tim ?! malograđanski indeed!
..a što se tiče taštine.. već sam bila negdje spomenula kako sam sama sebi najgori kritičar.. ne bih rekla da imam višak samopouzdanja, ali ni da ga imam manjak.. nekoliko puta sam bila okarakterizirana i kao ufurana, što je meni samoj zapravo smiješno, kad me netko tako doživljava..mislim da sam vrlo realna osoba, i da samu sebe odlično poznajem, svjesna sam apsolutno svih svojih mana, ali i vrlina, i nikad ne dopuštam da mi netko tupi suprotno, ako znam da sam ja u pravu.. a kao što je @monstrum rekao, mišljenje okoline me ni najmanje ne brine, tako da ni s tim nemam problema..
..pretjerana taština svakako mnogo toga govori o nekoj osobi, tj. definitivno je odraz nekog oblika iskompleksiranosti..

Taština je gadna stvar. Dobro je vjerovati u sebe i staviti sebe na prvo mjesto, ali nitko nije bolji od drugog. Možda ima nešto više, školu, novce, ali to nema veze sa karakterom osobe. Svi smi isti ispod ovog neba.

Kolega Monstrum me podsjetio na nešto čemu se smijem kad god idem na Anino groblje...ima jedan spomenik blizu ulaza sa neprejebivim natpisom : "predsjednik radničkog vijeća" ili tako nešto slično...očaj...totalni!

Metalucifer je napisao/la: › Kolega Monstrum me podsjetio na nešto čemu se smijem kad god idem na Anino groblje...ima jedan spomenik blizu ulaza sa neprejebivim natpisom : "predsjednik radničkog vijeća" ili tako nešto slično...očaj...totalni!

Da, istina, to sam i ja primijetila! Predsjednik i direktor su zajedno pokopani, čini mi se. Užas. Ne razumijem čemu te titule na grobu.

hehehehe predsjednik kućnog savjeta