Prijateljstvo i prijatelji

imam dosta prijatelja ali 1 mi je zaista prijatelji od kada znam za sebe. imam najboljeg prijatelja vec 15 godina, od dana kad smo zajedno sjeli u skolsku klupu,nismo se razdvojili. eto mi smo primjer da musko-zenska prijateljstva funkcioniraju. mogu zamisliti zivot bez svih ostalih prijatelja ali ne bez njega. u njega imam potpuno povijerenje i nikad me nije razocarao.

betty je napisao/la: › imam dosta prijatelja ali 1 mi je zaista prijatelji od kada znam za sebe. imam najboljeg prijatelja vec 15 godina, od dana kad smo zajedno sjeli u skolsku klupu,nismo se razdvojili. eto mi smo primjer da musko-zenska prijateljstva funkcioniraju. mogu zamisliti zivot bez svih ostalih prijatelja ali ne bez njega. u njega imam potpuno povijerenje i nikad me nije razocarao.

mico volim i ja tebe....da ti se nesto dogodi ja bih umro od tuge majke mi...

Što reći... Prijatelja treba svako ljudsko biće, a ima ih onoliko koliko si sam odmjeri da mu je potrebno. Smatram da prijatelja nikada ne može biti viška, samo manjka. Moja se ekipa raspala, a unazad par godina otišao mi je iz Osijeka i zadnji pravi prijatelj kojeg sam imao.... Imam dosta poznanstava i ljudi koje nazivam legama, no kao što svi znamo, to nije to. S druge strane, ja sam totalno otvoren tip i mogu se skontati sa 90% ljudi, gdje god me život ubacio ili utjerao. Jako je mal broj onih s kojima se ne kontam i koji mi ne legnu onako od prve, ali čak i tada nađem u njima nešto "dobro" ili neku sitnicu koja me može povezati s nekim.... Bila to spika o glazbi ili životu ili nečem sasvim stotom.... Ja na život gledam jako optimistično, a zbog toga sam previše puta nadrapao dobio nož u leđa od osoba od kojih to nisam očekivao.... Možda pretjerano vjerujem ljudima i ponekad sam uvjeren da su sve osobe koje sretnem prijateljski raspoložene. no, to u jako puno slučajeva na žalost nije tako.... Danas dosta ljudi živi po principima tipa, zavadi pa vladaj, prvo ja onda ostatak svijeta, pojedi da ne budeš pojeden i sličnim spikama, tako da više puta možeš najebati nego dobiti po zasluzi....No dobro.... Pomirih se s time i više ne očekujem da svi budu fer i prijateljski nastrojeni.... Ako mogu, sa svima ću biti dobar do granice do koje mi netko dozvoli, ali jednom kada me neko zajebe, tu je kraj. I više nemam za njega drugih riječi osim dobar dan i doviđenja. I to je to.....

Još samo za kraj da napomenem kako sam na ovom forumu upoznao hrpu predivnih ljudi koje smatram više nego legama, a nadam se da će neka od tih poznanstava na kraju prerasti u prava prijateljstva.... Svima vama koji se u opvome prepoznate - Hvala što postojite!

DonQuijote je napisao/la (Pogledaj post): › I VI možete postati moj prijatelj za samo 299,90 kn + PDV mjesečno ili 2999,90 kn + PDV godišnje! Ne oklijevajte, boljeg prijatelja nećete naći!

Molim žiro-račun! Uzimam puni paket, s obzirom na to da ću uštedjet 598.90 kn +PDV na godinu. Nis' ti ni skup, s obzirom na to koliko su me neke prijateljice koštale. Zato od sada skupljam samo muške prijatelje. Može i u formi poklona, bonova i tako..

Prirodnom selekcijom, koja je uključivala i noževe u leđa i Santa Barbare i suze i razočaranja, izgubila sam većinu "prijateljica", a prijatelja ni jednog. Zato danas imam nevjerojatan broj dasa koji su na raznorazne načine zaslužili jedno od tri najvažnija mjesta na mom popisu prioriteta. Među tim dasama ipak su se našle i tri pišulje, za koje bih, da se molim, svaki dan zahvaljivala Bogu što mi je dao priliku da ih upoznam.

Nisam zatvorena prema novim ljudima, samo, što sam starija, sve bolje ocjenjujem koji su ljudi vrijedni truda, a koji ne. S nekima ću zato ponekad popiti cugu uz rasprave o belosvetskim problemima i općem stanju zbivanja u svijetu oko nas, a s drugima ću taj odnos obogatiti osobnim štihom. Tako vjerojatno rade svi normalni ljudi, a ja sam vam donedavno, eto, bila malko blesava.

I nikako ne smijem zaboraviti spomenuti Zena, koji bi ovo možda i pročitao da se zna služiti internetom. On ne zna pričati, čitati ni grliti, nikad nije čuo za Bukowskog, Jergovića ili Prousta, ne možeš od njega potražiti savjet, a moje savjete najčešće ne želi slušati, prodao bi me za tri mrkve, kad mu se nešto ne sviđa u stanju mi je to pokazati prijetećim pogledom i neartikuliranim zvukovima nakon kojih slijedi ritanje... eh, ali tako je to, ljubav ponekad i boli. Ipak, razveseli mi se svaki put kad me vidi, sluša strpljivo kao nitko koga sam dosad upoznala, na čudne mi načine pokazuje ljubav, tako što mi žvaće kosu ili slini po uhu, nikad me ne ostavlja na cjedilu, pa čak ni tada kad se nečega jako uplaši, druženje s njim mi je najbolja antistres terapija, a on je jedini koji me, bezuvjetno, čini sretnom i posljednje, ali ne manje važno, uopće se ne naljuti kad ga zovem konjem.

prave prijatelje stvaraš do 25. do tada imaš potrebu sa nekim razgovarat o svojim problemima a kasnije ti iskustvo pomaže. a i ostaju ti ti prijatelji zauvijek.
kasnije stvaraš samo dobra poznanstva.
osobno imam jednog jako dobrog prijatelja, jednu jako dobru prijateljicu, 2-3 znanaca koji će mi uvijek uskočit u pomoć kad zatreba...a ja više volim biti dobar prijatelj, onaj koji sluša i pomaže...

što reći. stvarno jedna vrlo pozitivna tema nakon dosta vremena. za sebe mogu reći da sam jako društvena osoba, da su prijateljstva i nova poznanstva stvari koje me najviše ispunjavaju u životu. bez pravih prijatelja stvarno ne bi mogao. moj najbolji je ujedno i autor ovog topica. znamo se od ´90 i oduvijek sam ga gledao kao brata i čovjeka za kojeg sam spreman učiniti bilo što na svijetu i koji će za mene učiniti isto. pored njega mogu reći da imam još četvero stvarno dobrih prijatelja među kojima je ujedno i moja cura. imam dosta poznanstava, čak mogu reći da imam i društvo, krug od 10-ak ljudi s kojima je subota rezervirana za dobru zabavu i ugodan provod. kao što sam već rekao na bettynom forumu posebno mi je drago što sam na forumu upoznao već par ljudi za koje bi s vremenom iskreno mogao reći da su mi prijatelji. zanimljivo je da su mi se s godinama društva drastično mijenjala iz razno-raznih razloga doduše rijetko je to bio plod nekih neslaganja i razmirica. jednostavno nas je život uputio različitim putevima. još je zanimljivije da sa gore navedenim najboljim legom nikada nisam bio dio istog društva. ali njega gledam kao brata kojeg nemam i smatram ga dijelom svoje obitelji. za kraj mogao bi samo nadopisat onu jednu staru nastalu vjerojatno uz bocu brlje u danima prekomjerne radosti ili tuge: obitelj ne možeš birati ali prijatelje da! zato mi ostajte sretni i veseli

morgan, ne bih se složila.....
Zapravo u tom razdoblju života, recimo do 25-te i nisam imala potrebu razgovarati o svojim problemima, radije slušati tuđe i pomoći, zapravo, to ću prije i sada učiniti.
Jako malo stvari je zauvijek. A upravo prijatelji iz mladosti odu svojim putem i nekako se sve raspline. Uz izuzetke, naravno.
Možeš dobrog prijatelja uvijek upoznati, kad si stariji i dobne se granice pomjeraju, tako da su ti i prijatelji ne samo vršnjaci.
Možda sam u krivu, ali to je moje iskustvo.

Da, ima ima jedan mali problem, za dosta mojih prijatelja i poznanika vrijedi pjesma "moji su drugovi biseri rasuti po celome svetu".

DanicaV je napisao/la: › Možda sam u krivu, ali to je moje iskustvo.

zašto bi bila u krivu ako je to tvoje iskustvo?
svatko od nas drugačije definira "pravo prijateljstvo"
prijatelje.

Mislim da se slažemo u definicji prijateljstva, ali ne u tome da su pravi samo oni iz mladosti.

Prijatelji se teško stječu. Pravi prijatelji, osobe kojima sve možeš reći, koje će uvijek biti uz tebe i u onim najtežim trenutcima.
Srećom, kroz moj život mogu reći da sam upoznao mnogo ljudi, s nekolicinom postao prijatelj, s manjom nekolicinom pravi prijatelj. I zaista, to su osobe koje će mi uvijek pomoći.
Bez pretjeranog filozofiranja ili pripovjedanja već rečenog, zaključak bi bio da su nam prijatelji potrebni poput najbitnijih životnih potreba i čovjek nipošto nije stvoren da živi sam.

....ne mogu reći da nikad nimsa imao pravog prijatelja...ili prijateljicu....imao sam ih jako puno....i sve je super funkcioniralo...cak u nekim situacijama su mi više znacili nego najuža rodbina....no onda se odjednom dogodilo nešto zbog cega su sva ta prijateljstava odjednom pocela gubiti smisao.....ne u smislu da mi više nismo prijatelji ili da smo se zbog necega posvađali....vec jednostavno od tih prijatelja.....postali smo svi kao nekakvi poznanici.....i na tome se i dan danas zadržalo....
...e sad što je uzrok tome....ne mogu sad reći da da je bilo tko kriv zbog toga....vec jednostavno nas je nacin života...(posao, neki se oženili/udale. neki odselili daleko)....udaljio jedne od drugih....
...tako da sad u ovome trenutku jednostavno nemama onog pravog prijatelja/icu....koja mi znaci sve na svijetu.....vec se sve svelo na puno dobrih poznanika.....

Imam dosta prijatelja..i vjerujem u prijateljstva, pogotovo u ona muško-ženska (BEZ seksa!!)..po meni su muški iskreniji od ženske populacije i lakše mi je s njima naći zajednički jezik ( vjerojatno zbog gorkog iskustva)..
Naime, imala sam najbolju prijateljicu, prijateljicu koja mi je bila poput sestre i koja mi je na najokrutniji način zabila nož u leđa... 3 godine se nismo čule..nisam ju željela vidjeti, a ni za oproštaj nije bilo mjesta... početkom ove godine sam odlučila naći se s njom, razgovarati i čuti razloge njezine izdaje.. oprostila sam joj radi sebe same, ali istog tog trenutka sam postala svjesna da (nažalost) više nikada neću moći imati toliko povjerenje u žensku osobu (imati najbolju prijateljicu)...

Kao što latinska poslovica kaže Amici fidi, rari! iliti Vjerni prijatelji su rijetki!
Trenutno u mom životu postoji jedna takva osoba.. osoba koju ne poznam cijeli svoj život, a za koju imam osjećaj da je tako.. osoba s kojom uživam razgovarati i s kojom mogu razgovarati o svemu (satima), koja me shvaća i završava moje započete rečenice..


(Nadam se da neću i tebe izgubiti )

Kao što bi Tony Montana rekao:
"Say hello to my little friend!"

kao i sa svima u životu..
nekad ne možeš s njima, a opet ne možeš bez njih

morgan je napisao/la (Pogledaj post): › prave prijatelje stvaraš do 25.

zašto?