Mobbing

Pojam mobbinga postao je vrlo popularan.
Pronašla sam zanimljiv članak na temu i mislim da nema potrebe prepričavati:

Citat: › Bolest civilizacije Iz godine u godinu razvijaju se novi načini razmjena informacija čime se stvaraju sve jače i brojnije interakcije među ljudima. Unatoč tome svjedoci smo krize komuniciranja. Jedan od takvih sve prisutnijih iskrivljenih oblika ponašanja, naročito karakterističan za poslovni svijet, naziva se mobbing. Piše: Goran Pivarski Sofisticirano maltretiranje Mobbing dolazi od engleskih riječi mob (hrv. ološ) i mobbish (prostački, grub, vulgaran), a znači represivno proganjanje pojedinca od strane grupe ili organizacije tj. stalni pritisak na neku osobu u obliku psiho terora. Mobbing samo u vrlo rijetkim slučajevima karakterizira fizičko nasilje. Žrtve se naime maltretiraju sofisticiranijim metodama, kao što su omalovažavanje i prijetnje. Osobe koje vrše mobbing ( u suvremenom žargonu nazivaju se moberima) isprva počinju s poštapalicama i prostačkim dobacivanjem. Postepeno se negativno osvrću na rad i sveukupan život žrtve, koja onda sve više gubi samopouzdanje te pada u depresiju. Sukob sve više eskalira, a na kraju žrtva napušta posao. Ovaj proces traje duži period, ponekad i po nekoliko godina. Evidentno je da je cilj mobera pojedinca psihički potpuno degradirati i uništiti, a sve to najčešće zbog vlastitih neutemeljenih strahova. Kao i u carstvu životinja, oni koji su na višoj poziciji u hijerarhiji nastoje održati svoju poziciju, ne birajući sredstva u odnošenju prema podređenima. Tako strah od gubitka autoriteta i pozicije stvara izopačene oblike ponašanja prema podređenima. Strahovi mobera Međutim, mobbing se u najvećem broju slučajeva ne događa na razini nadređeni - podređeni, kao što bi se dalo pretpostaviti. Naime, jedno istraživanje u Njemačkoj je pokazalo da su u gotovo 50 % ispitanih slučajeva moberi bili kolege koji su bili na istom ili sličnom položaju kao i žrtva. Na mobbing su se najčešće odlučivali zbog straha od gubitka radnog mjesta u današnjim sve češćim recesijama u kojima na tisuće ljudi preko noći gubi posao. Naravno postoje i drugi motivi zašto se netko odlučuje na mobbing, npr. napredovanje na poslu, odbačenost od obitelji koja se nadomješta iživljavanjem prema suradnicima ili strah da će zbog posustajanja na poslu i oni postati žrtve mobbinga. Posljedice ovakvog iživljavanja za žrtve mobbinga se odražavaju i na duhovnom, duševnom i tjelesnom području. Opada koncentracija u radu i mišljenju, volja za životom slabi, potreba za druženjem je potisnuta, stvara se kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, stvaraju se depresije, itd. Posljedice se nose čitav život. Možemo se čuditi zašto žrtve na vrijeme ne napuste organizaciju u kojoj su žtrve. Odgovor najčešće leži u nemogućnosti da nađu novo zanimanje. Nitko nije na dobitku Mobbing se prema istraživanjima najčešće događa u loše organiziranim poduzećima i u slučajevima bespomoćnog ili nezainteresiranog menadžmenta. Ovo je priča u kojoj na kraju nema pobjednika. Žrtva napušta posao ili postaje neučinkovita ukoliko ostane. Moberi od ostalih bivaju percipirani kao osobe s kojima nije dobro ulaziti u konflikt, pa se širi atmosfera straha. Kompanija ostvaruje gubitak putem neučinkovitosti i stvaranjem loše sredine. U Njemačkoj su izračunali da jedan slučaj mobbinga kroz godinu dana može izazvati štetu između 30.000 i 100.000 DM. Na kraju treba još uzeti u obzir da su poznati slučajevi mobbinga samo vrh ledenog brijega, jer žrtve najčešće šute o tome. To je bolest civilizacije, ali i bolest koju stvara civilizacija. http://www.mobbing.hr/pressclippings/2002-10-17-cb.htm

Uglavnom se govori o mobbingu na radnom mjestu u smislu maltretiranja radnika od strane poslodavca, ali rekla bih da postoji i obratan, pa i u svim sferama života.
Bilo je dosta napisa tipa da su učenici maltretirali profesora, profesori učenike.

Što mislite o tome?

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › Bilo je dosta napisa tipa da su učenici maltretirali profesora, profesori učenike. Što mislite o tome?

šta da kažem, mobbing je sveprisutan, od radnih mjesta pa do škola i fakulteta, da stavim na papir koliko sam puta psihički bio maltretiran od strane profesora na faksu, što raznim uvredama, tzv. vozanjem amo tamo, podjebavanjem i omalovažavanjem napunio bi bilježnicu a4 formata, eto i nekidan sam opet bio ciljano maltretiran od strane profesora pod izlikom "to je za vaše dobro" dok sam paralelno gledao kako netko s puno manje znanja ali sa dobrim vezama i dubokim džepom samo prolazi, i nemoš ništa protiv toga, spika je kao, "ako hoćete sastavit ćemo komisiju za 24 sata pa izađite na ispit pred komisiju", a u komisiji bi bili isti takvi profesori, jer se takvi drže zajedno, koji bi me opet srušili na ispitu i dobio bi zabranu 6 mjeseci polaganja ispita a to mi stvarno ne treba, ništa nemoš, moš sam stajat i šutit i krpat živce koji su i ovako već jako tanki, da je riječ o radnom mjestu još bi se i dalo nešto napravit, ovako šutiš i trpiš imajući na umu samo jedno, proći će i to, life goes on

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › Sofisticirano maltretiranje Mobbing dolazi od engleskih riječi mob (hrv. ološ) i mobbish (prostački, grub, vulgaran), a znači represivno proganjanje pojedinca od strane grupe. Žrtve se naime maltretiraju sofisticiranijim metodama, kao što su omalovažavanje i prijetnje. Osobe koje vrše mobbing ( u suvremenom žargonu nazivaju se moberima) isprva počinju s poštapalicama i prostačkim dobacivanjem. Postepeno se negativno osvrću na rad i sveukupan život žrtve, koja onda sve više gubi samopouzdanje te pada u depresiju. Sukob sve više eskalira, a na kraju žrtva napušta forum.

Aha! Tako se, dakle, to zove. Kako se samo ne dosjetih prije.

Nego, ovdje u zadnje vrijeme često samoprozvani stručnjaci za psihičke bolesti rade psihološke profile osoba na bijedno malenom uzorku simptoma i znakova te postavljaju dijagnoze pa da priupitam nešto - koja bi bila dijagnoza mobera? Ako se netko osjeća kompetetnim, molila bih njegovu pomoć.

Moberi mi, naime, ugrožavaju ljubavnu vezu s obzirom na činjenicu da znaju o našim seksualnim i drugim odnosima ponekad i više no moj dragi i ja.

Kod mene u firmi citav dan pravimo balone u sapunice, sjedimo na namjestaju i visimo na ovom forumu.
Sefica nas je skuzila pa nam je ukinila internet i podijelila opomene pred otkaz, jer samo blebecemo pod radnim vremenom.
Danas strajkamo, a sutra dolaze novinari i dvije komisije da ustanove zasto nas tako maltretiraju.

Ja sam igrom slučaja promijenila 3 posla u prethodne 2 godine. Prvu firmu je gazda zatvorio jer mu se više nije dalo raditi, druga je propala (nije zbog mene, kunem se!), pa sam sad u trećoj. U toj prvoj direktor mi je bio čovjek stariji od mog oca.

Prije više godina tom sam direktoru donijela na uvid neku dokumentaciju. Stojim ja tako pored njega i listamo papire. Kad odjednom osjetim nečiju ruku na mojoj guzi!!!! A čovjek se lijepo namjestio i, valjda, pokušava učiti mijesiti?!?!

Da skratim, odmaknem se ja, pogledam ga ozbiljno i upitam: "Vi to meni na indirektan način želite reći da trebam potražiti drugi posao?"
Emti, sav se bio zajapurio, nešto je promrmljao da će kasnije pregledati papire, neka odem u svoju sobu i nastavim raditi.

I nije me više pipnuo!

@ozana, nisam siguran da to spada u mobbing, vise u seksulano zlostavnjanje koje je kaznjivo po drugim osnovama.

Tebi svaka cast, ali nesto mi govori da su reakcije kao tvoja mozda cesce izuzetak nego pravilo.

(Ograda od odgovornosti: nisam jos bio direktor.)

Još jedan izuzetno zanimljiv članak na temu mobbinga.

Mobing udara na samopoštovanje

Ozana, evo:

Citat: › Jeste li žrtva mobinga? Što uključuje mobing repertoar? U radnom okruženju žrtva ne može doći do riječi ili je stalno prekidana u govoru. Ignoriraju je, kao da ne postoji. Isključuju je iz društvenog života na poslu ("zaborave" je pozvati na proslave, zabave, ignoriraju u stankama...) Prekidaju razgovor u trenutku kada žrtva ulazi u prostoriju. Kontroliraju je li prisutna na poslu više ili manje nego što je to uobičajeno u dotičnoj sredini. Žrtvu se premješta u ured udaljeno od radnih prostora ostalih kolega. Dobiva samo besmislena zaduženja i radne obveze koje su ispod njene profesionalne kvalifikacijske razine ili joj daju zadatke koje ne može riješiti ili stalno dobiva nova zaduženja. Stalno izložena kritici Žrtvu se optužuje za propuste koji se objektivno nisu dogodili, za ono što je napasnik kriomice namjerno eliminirao ili oštetio. Neutemeljeno obezvrjeđuju rezultate rada izabrane "žrtve" Uskraćivanje važnih informacija. Ismijavanje i šale na račun govora, držanja, hoda, odijevanja. Na osnovi izgleda, privatnog života, nacionalnosti, spola, rase i sl. Širenje neprovjerenih glasina, kleveta, pogrda, pokušaji sramoćenje žrtve Opterećivanje izmišljenim seksualnim intrigama. Prijetnje fizičkim nasrtajem, fizičko zlostavljanje. Seksualno napastovanje. Teror telefonskim pozivima. Žrtvi se uskraćuje mogućnost za ispriku.

ma možeš ti biti svjestan mobinga, ali ti nitko ne pomaže u ovoj državi... gdje si sretan ako dobiješ tanjur supe, a ne nogom u dupe...

Radim od svoje 18-te godine. Prva firma bila je još u socijalizmu, i kad bi šefić došao nešto kembati, moje tete bi ga otjerale, rekle bi mu da se ne petlja, i da je oduvijek bio sroljo od kad je bio mlad. On nam nije mogao ništa, jer naš je posao bio pošteno odrađen i završen, i prije isteka rokova. On siroče nije smio pisnuti.
U poslijeratnim, privatnim firmama, počinje tzv. mobbing svake vrste prema nama zaposlenicima. Od vrijeđanja, uskraćivanja prava, godišnjeg odmora, radnog vremena, neprijavljivanja ili odjavljivanja sa zdravstvenog i mirovinskog bez našeg znanja, do pokušaja povaljivanja i ucjene, te uskraćivanje plaće, sve sam prošla. A onda sam počela odlajavati i braniti se, ionako bi prije ili kasnije dobila otkaz, rekla to ili ne. I kad sam postala takva, imali su više poštovanja, nego kad sam šutjela, dokazivala se i radila kao magarac. I uvijek sam našla drugi posao, jer nisam ni lijena, ni neodgovorna, ni nesposobna, jednostavno ne dam da me više nitko gazi. Ne zato što sam neka faca, nego zato što sam pukla, što mi je dosta sranja.
Neki poslodavci uopće ne poznaju granice ni mjere, misle ako te plaćaju da si njihovo vlasništvo, i dozvoljavaju si stvarno previše.