Osvetoljubivost

Bio je neki topic tipa kako se osvetiti bivšoj prijateljici... ili tako nešto, pa su neki predlagali - što u šali, što ozbiljno, a neki savjetovali da osveta nema smisla. Bila bi to Pirova pobjeda, blago rečeno.
Često ljudi, kad se naljute na nekoga, planu i viču da će nekome učiniti ovo ili ono, a opet ne bude ništa. S druge strane, malo-malo pa nas crna kronika spusti na zemlju i uvidimo da ne ostane uvijek sve na riječima.

Citat: › Miriam Berger je govorila o osvetoljubivosti pojedinaca i grupa, nastavljajući na ulogu žrtve koju je iznio Berman. Smatra da se osvetoljubivi osjećaji, iako su zapravo vrlo obični u spektru uobičajenih osjećaja koje imamo, uglavnom smatraju primitivnim i neciviliziranim. Osvetoljubivost je nisko rangirana na ljestvici naših mogućih odgovora na razne situacije. Berger želi pokazati da su osvetoljubivi osjećaji odgovori koji se žele prikazati nevažnima, koje se želi zanemariti pa i svjesno previdjeti. Ako uvreda nikad nije bila na pravi način pokazana i osvijetljena, ocrnjivanje osobe koja nas je povrijedila postaje unutarnje uvjerenje da netko tko podnosi takvu uvredu nije važan i može lako biti gurnut u stranu. Takva percepcija i osjećaji mogu uzrokovati nepodnošljivu emocionalnu bol koja zahtjeva osvetu. (Dakle, nećeš ti mene toliko podcjenjivati koliko se ja tebi mogu za to osvetiti.) To se često vidi u partnerskim i bračnim odnosima. Tako je majka često žrtva agresivnog muža - jer se tako sama vidi pa djecu okreće protiv oca i onda nakon nekoliko desetljeća takva života misli da je uspostavila svoj račun. To je položaj žrtve koji determinira položaj agresora u situacijama u kojima razgovor nije moguć, u kojima se ne uvažavaju tuđi osjećaji, kad ih se ne vrednuje kao vlastite i kad slijedi svjesna ili nesvjesna osveta takve žrtve. Njih su pune radne sredine i u njima osvete pljušte stalno. Nema načina razgovarati jer će razgovor biti shvaćen kao protuudar i podmukla zamka… Tako shvaćene osvetoljubive želje mogu se vidjeti i kao potraga za ponovnim uspostavljanjem nade za nekom pravdom i dostojanstvom. Osoba u fantaziji može - ako je duboko uvrijeđena, a nema načina da o uvredi razgovara i da se uvreda iznese i podjeli s drugima pa vidi što s tim napraviti - ponovno kroz fantaziju uspostaviti osjećaj pravde i nadati se da će ona jednom doći. Na taj način očekuje uspostavu dostojanstva uvrijeđene, odgurnute osobe. http://www.zarez.hr/111/temabroja5.htm

Mislite da ste osvetoljubiva osoba?
Je li osvetoljubivost primitivan ili normalan osjećaj?
Razmišljala sam o osvetoljubivosti vs praštanju, ali time bi se otvorila mnogo šira tema - praštanje. Opet, negdje između osvete i praštanja, postoji i neko stanje kada osobu prekrižite. Nema potrebe za osvetom, čista indiferentnost.

Ima hrpa poslovica, izreka na temu, ali evo jedna latinska:
"Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše."

Nisam osvetoljubiva i ne razumijem one koji jesu...

DanicaV je napisao/la: › "Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše."

Potpuno se lažem.

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › Ima hrpa poslovica, izreka na temu, ali evo jedna latinska: "Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše."

...kad bi se svaki put samo prešlo prrko necega kao da se nije dogodilo....i da ne postoji osvete....onda bi bilo puno gore stanje u svijetu nego što je sad....isto kao što kaže ona poslovica...pametniji poupšta....što zanci..da svaki put popustiš....svijetom bi vladale budale....

...iako rijec osveta ima samo jedno znacenje.....osveta od osvete se jako razlikuje....jer nije isto nekome uzvaratiti sa nekom malom osvetom...tek toliko da napraviš sebi neko zadovoljsvo....ili kad se ideš nekome osvetiti u stanju zamracenog uma...pa napraviš 100 puta više zla...nego što je ta osoba tebi ucinila.....

tamna strana je napisao/la (Pogledaj post): › ...jer nije isto nekome uzvaratiti sa nekom malom osvetom...

Misliš na neku sitnu pakost, neslanu šalu ili baš osvetu?
Mene to podsjeća kad se djeca posvađaju, pa cinkaju nešto što su obećala tajiti.

(mi to interno zovemo "tetka Polly" po malom cinkarošu iz Toma Soyera )

DanicaV je napisao/la: › negdje između osvete i praštanja, postoji i neko stanje kada osobu prekrižite. Nema potrebe za osvetom, čista indiferentnost.

evo ovakva sam ja! osobu jednostavno ''prekrižim sa svog popisa''.. ! iskreno, ne znam da li mi je ikada palo i na pamet uopće ići se nekome osvećivati.. smatram se ''iznad toga'' !

@Danice...da mislim na malu pakost, podlost, zvrcku...ili što vec....no i to proizlazi iz neke osvete......

Mene su trenirali po onoj "Osveta je moja - govori Gospodin - i ja ću je vratiti", tako da osvetoljubivost nije moj "cup of tea". Mogu razumjeti onaj dio o vraćanju, makar djelića, izgubljenog dostojanstva ili uspostavi prividne ravnoteže u odnosu, jedino što emocionalno lijene osobe poput mene takve stvari iscrpljuju. Osim toga, sve što je prividno istodobno je i kratkog vijeka, pa se opet vraćamo na početne pozicije, tj. opet smo jednako, ako ne i gore, povrijeđeni. Mislim da vlastitu povredu (pri tom mislim na emocionalne povrede) treba sanirati i liječiti suočavanjem s "povrediteljem" tj. otvorenom komunikacijom.
U situacijama kada jedno te ista osoba počini tri prekršaja u pravcu moje osobe posežem za provjerenom metodom delete-iranja iste, tj. indiferentnosti. Traži nešto mentalnog treninga, ali povoljno djeluje na mentalno zdravlje.

uf kad sam bijesna potajno kujem evil skeem planove u glavi koji izbljede kroz par sekundi...nikad se nisam osvetila nikome i to mi se ne cini toliko primitivnim koliko djetinjastim...ako se osvetis padas na najnizi moguci nivo,a previse se volim da bi si to dopustila

Nisam osoba koja ce se zbog svake sitnice naljutit htjet vratim 100 puta gorim...
Znam se nekad osvetit ali to nije nista lose...
Slazem se s ovim svim sto je rekao @Tamna Strana...

Ja se nikome ne osvećujem. Svi su dobri prema meni.

[quote="DanicaV";

"Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše."[/quote]

Slažem se. Ne znam koga to može usrećiti, ili donijeti bilo što dobro. Meni bi morao netko stvarno učiniti neko veliko zlo da se zamaram time kako ću mu to vratiti. Mislim da ipak sve dođe na svoje.

ja se ne slažem .... ja govorim sebi istinu

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › DanicaV je napisao/la: › negdje između osvete i praštanja, postoji i neko stanje kada osobu prekrižite. Nema potrebe za osvetom, čista indiferentnost. evo ovakva sam ja! osobu jednostavno ''prekrižim sa svog popisa''.. ! iskreno, ne znam da li mi je ikada palo i na pamet uopće ići se nekome osvećivati.. smatram se ''iznad toga'' !

upravo to..prekrižim...istina da mi dugo treba da se ta granica pređe..ali kad se pređe..gotovo je..ne obraćaj mi se, a ja te neću ni pogledati...
do sada su 2 osobe na takvom "popisu"..i nisu obje istog spola

sve se vraća sve se plaća...ne nužno trenutno,no kroz život se sve vrati (mislim barem) i dobro i loše,no često ne primjećujemo takve sitnice. Ponekad se teško suzdržati od osvete i razmišljati ovako....al trudim se...

Ja nisam uopće osvetoljubiv..... Ko mene kamenom ja njega Fićekom