Osječke ulice... po kome dobiše imena?

DonQuijote je napisao/la: › ja nemam pojma po komu je ime dobila ulica sv. ane, gdje ja živim.

pa po sv.ani - ona je bila Isusova baka, ako se ja dobro sjećam....morati ću doma pogledati

feđa milić???? ko je taj čovjek bio? pitao sam podosta ljudi, nitko nezna! na kraju mi je stara rekla da je on bio neki stari partizan al nije sigurna!

neja je napisao/la: › pa po sv.ani - ona je bila Isusova baka

a sv. jeronim je bio isusovog dimnjačara drugog susjeda nećaka mali, te je po toj liniji izravno postao svetac?

DonQuijote je napisao/la: › neja je napisao/la: › pa po sv.ani - ona je bila Isusova baka a sv. jeronim je bio isusovog dimnjačara drugog susjeda nećaka mali, te je po toj liniji izravno postao svetac?

ne, nego isusovog dimnjačara drugogo susjeda nećaka malog bratić! ne širi dezinformacije

Sveta Ana i Joakim su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj Crkvi 26. srpnja.


O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.

Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju vrlo pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz, 1494). Štovanje sv. Ane naročito je raširena na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bretonci su prenijeli štovanje i u Kanadu.

evo još jedan svetac...
Sveti Rok (Montpelier, 1295. – Montpelier, 1327. ), svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere.

Rok je rođen. u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof. Prema najstarijem Rokovu životopisu, njegovi roditelji dulje su vremena bili bez poroda, a jako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac.

Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, nije se zadovoljavao površnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim, Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima.

U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari.

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.

Po njemu je dobio ime, istoimeni tunel, najduži u Hrvatskoj, na autocesti Zagreb- Split.

Spomendan mu je 16. kolovoza.

Zaštitnik je Istanbula, Virovitice, oboljelih od kuge i kolere, invalida, kirurga, protiv bolesti životinja.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Rok"

SVETI JOSIP RADNIK
Sveti Josip je bio jednostavan, pozadinski čovjek, radnik, tesar komu je u dio palo da bude hranitelj Isusa Krista i Blažene Djevice Marije.

Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik". Godine 1889. tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje".
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimaju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći "pridonosi povijesnom ostvarenju Božje

Za ovakve i sl teme preporučio bih: Svaštice iz staroga Osijeka, Zlata Živaković-Kerže. Knjižica koja bi se trebala naći u svakom domu Essekera da nam odgovori zasto su se osjecani uplasili novog vodovoda, zasto je jagoda truhelka pisala o dravi i ... ako imate vremena prolistajte je.

krvavi most

Zna li netko gdje se u Osijeku nalazi ulica pod nazivom Slaz?

Ruby je napisao/la: › Zna li netko gdje se u Osijeku nalazi ulica pod nazivom Slaz?

Najmanja ulica u Osijeku, nalazi se u Retfali uz obalu Drave u blizini Neptuna... dobila ime po slavonskom izrazu silaz...

aethur je napisao/la: › Ruby je napisao/la: › Zna li netko gdje se u Osijeku nalazi ulica pod nazivom Slaz? Najmanja ulica u Osijeku, nalazi se u Retfali uz obalu Drave u blizini Neptuna... dobila ime po slavonskom izrazu silaz...

nije ti to baš retfala, mašio si za par stotina metara...

DonQuijote je napisao/la: › aethur je napisao/la: › Ruby je napisao/la: › Zna li netko gdje se u Osijeku nalazi ulica pod nazivom Slaz? Najmanja ulica u Osijeku, nalazi se u Retfali uz obalu Drave u blizini Neptuna... dobila ime po slavonskom izrazu silaz... nije ti to baš retfala, mašio si za par stotina metara...

dobro... onda malo više prema centru...

Heeej! Imam ideju!!!

Znate onu bezimenu ulicu koja povezuje ul.Republike i Gundulićevu???

"Osmanov prolaz" - e tako bi ju trebalo nazvati!!!

Za one koji nisu ni stari , ni Esekeri, evo pojašnjenja:

Osman je bio legenda Osijeka, živio je u straćari u prolazu prema Trgovačkoj školi (mal´su proširili prolaz i napravili ulicu), imao je "osebujan" stil odijevanja, i hm... da , vozio nas je jednom prilikom mrtve-pijane (nas komada 5), na svojim legendarnim kolicima!!!

Ah, starim, puca me nostalgija!

...licencu na ovu ideju o Osmanovom prolazu vec ima Zlusch, tema Osijek koji nestaje......