Kako je imati baku i djeda?

...gotovo cijelo djetinstvo do pocetka osnovne škole sam proveo kod bake i djeda (roditelja od mame)....te nastavio provoditi kod njih svako ferje...vikend....svaku mogucu priliku....
...jednostavno su mi oni bili sve ....no na žalost....oboje su umrli.....te su mi ostali samo u lijepom sjecanju......
...djedu...(tatu od mog tate).....nisam nikad upoznao....jer ga je ubio neki lik.....no ostala mi je još jedna baka.....koju rijetko kad i posjetim....(ne zato što mi nije draga)...vec eto jednostavno zato ...što s njom nikad nisam razvio takav odnos kao sa bakom i djedom....kojih više nema......

Meni je baka umrla od shizofrenije. To meni nitko ne vjeruje, ali je. A sad, kako.. to necu iznosit u javnost jer ce netko prepoznat situaciju. Onda bi me stara objesila za jaja. A zbog te njene bolesti, ona meni nije u lijepo sjecanju ostala. Shizofrenicari su cesto jako zlocesti prema ljudima.

I ja sad nemam lijepe osjecaje kad netko prica o bakama. A ni o shizofrenicarima.

Djeda je jos ziv. Ali neprica sa mnom kad sam peder.

kako se može umrijeti od shizofrenije

MissTake je napisao/la: › kako se može umrijeti od shizofrenije

u teškim bolovima...

ja sam imala 2 bake, prvu smo davno spremili u škrinju, a ovu drugu sad čuvamo za teške dane... još je živa XD

aethur je napisao/la (Pogledaj post): › MissTake je napisao/la: › kako se može umrijeti od shizofrenije u teškim bolovima...

Tocno tako! To je nezamislivo. Gore smrti, ja mislim, nema. A jebo te, nisu joj ni htjeli reci pravu dijagnozu. I baka je bila uvjerena da je normalna, a mi drugi smo zbog tog ispastali.

Mislim da nisam ni trebao pisati ovdje, odmah su mi se gadna sjecanja vratila.

A ti, mistejk, mozes misliti da se ja zezam. A nije tako. Ja sam ozbiljan i ne volim kad me sprdaju u vezi toga. Moze se umrijeti od shizofrenije. Samo sto vam ja ne smijem sad reci kako. Vec sam rekao zasto.

Mama i tata su uvije bili casni i dobri, ali ta baka.... zbog nje sam imao tuzno djetinjstvo. A eto, djeda me ne priznaje. A drugi baka i djeda su u Srbiji i jos nikad ih nisam ni vidio.

Baš je lijepo imati baku i djedu.

Mislim da je odnos koji se može imati s bakom i djedom nešto stvarno predivno. Imam jednu baku i dva djeda .. Jedna je umrla prije 3 godine od infarkta a .. moram priznati da sam za nju bila najviše vezana od svih njih, koji su, zobg jedno razloga ili drugog, bili fizički daleko od mene, ali ih svakako jaako volim i cjenim. S njima nije odnos kao s bratom ili sestrom niti kao onaj s roditeljima. Jednostavno su uvijek tu kada ih zatražiš, uvijek spremni poslušati zašto si tužan ili pak sretan, i pri tome će obavezno reći onaj 1000-put ponovljeni " eeeh sinko .. u moje vrijeme .. " - koje nosi sa sobom tako puno ljepih uspomena.
Baka i djed .. oči prošlosti, koje žele gledati u današnji svijet očima svoje unučadi.

ovo je moja baka u 4 ujutro nakon sto sam ja dosla iz grada pa ju probudila, hehe.

ajmeeeeeeeee

Meni su najljepše uspomene iz djetinjstva bile iz vremena provedenog sa mojom bakicom koja mi je zamijenila roditelje, i pružila mi toliko ljubavi, pažnje, strpljenja i razumijevanja, kao nitko drugi. Iako je više nema, još uvijek se znam rasplakati za njom, i nekad mi strašno fali.

moji bake i djede su bili dva različita pola. s tatine strane su oboje bili profesori te sam od njih u mladosti dobijao neko predznanje koje mi je umnogome olakšalo obrazovni put. djedu pamtim kao pomalo hladnog i ozbiljnog, ne previše pričljivog čovjeka, ali iznimno predanog svom zvanju, poštenog i pravednog. on je onaj tip stare garde koji je maksimalno živio po načelima nulla dies sine linea i carpe diem. vrijeme koje sam provodio s njim nije provođeno u pričanju priča iz mladosti već usavršavanju raznoraznih znanja uz duge šetnje uz dravu. baka je bila potpuna suprotnost, iako i ona profesorica, više je volila pomalo raskošan, rastrošan i bezbrižan život, ali ljubav koju je nesebično dijelila sestri i meni zaslužuje da u mom sjećanju ostane kao "superbaka". oboje su pokojni već skoro 10 godina. s druge strane, baka i dida s mamine strane, koji su unatoč bolestima i godinama, još uvijek živi su ljudi odrasli u dalmaciji, u malom mjestu na planini biokovo i koji su cijeli život mukotrpno radili da bi se prehranili te si pod ove stare dane mogli priuštiti miran život. baka je oličenje dobrote te pomalo dječije naivnosti dok je dida pravi prgavi inatni dalmoš koji teško pokazuje osjećaje ali se oni vide u svakoj njegovoj riječi i gesti. sve u svemu ti bake i djede - dobra stvar za imati

8 je napisao/la (Pogledaj post): › Evo, da se i ja nadovežem: Ja sam imao tri bake. Jednu je ubila struja jer joj nikako nisam mogao zabraniti da se kupa i fenira, drugu je pokupio Simplon-Express, a trecu je tata usmrtio šakom. Od svih pogibija u mojoj familiji, opisat ću vam posljednju, možda netko nešto i nauči. Moj djed je bio protestant i slijepo je slijedio nauk Martina Luthera. Što će reći da je preko svake mjere volio vino, žene i pjesmu. Moja baka nije bila toliko pobožna, pa ga je odlučila ostaviti. Mom se tati srce razderalo napola te je otada oglušio i obnevidio, a slabije i piše po forumu. On je od bijesa i mržnje prema svojoj majci uzeo šaku patrona, koje je djed čuvao još od prije onog rata, i krišom ih ubacio u kaloreks peć dok je baka spravljala japrak. U datom momentu, kad se streljivo već bijaše do usijanja ugrijalo, grunu i šporet i baka i lonac. Japrak su susjedi donijeli na karmine. To je priča o mojoj poginuloj baki. A bila je dobra žena, i kuhala izvrstan cigojner-free sapun, poznat diljem one monarhije.

RIP za baku..a jel´bar ostavila recept za japrak??

Prošle godine mi je umrla baka, još uvijek se ne mogu pomiriti sa tim jer sam uz nju provela cijeli život, bila mi je treći roditelj, puno toga sam naučila od nje, uvijek mi je bila oslonac i pomoć, velikodušna i draga .. djed mi je umro prije 14 godina, imao je težak život, sjećam se kako me kao malu svako jutro biciklom vozio do škole i čekao na povratku, bio je izrazito emotivna osoba, tu sam osobinu od njega nasljedila..imati baku i djeda jako je lijepo, praznina koja je iza njih ostala ničim se ne može ispuniti, preostaje mi jedino da budem zahvalna što sam ih poznavala...

he he
sad čitam vaše postove i sjetih se kako sam kao mala "trenirala" djedu... prije nego je svanulo morao mi je donositi podgrijano mlijeko u krevet... joj pa kad mi je donosio šumske jagode... uffff kako sam zezala tog čovjeka... ali bila sam njegova jedina unuka...

prošlo nešto više od pola godine od kada je umro, ali on za mene nije mrtav... nemam taj osjećaj... do nedavno bih pri svakoj pomisli na njega viđala istu sliku pred očima, njego posljednji pogled u bolnici. tatinog tatu nisam ni upoznala, umro je 3 godine prije moga rođenja.

baka je još živa...

nedostaje mi djed, imam 23 godine, nije sebično što bi još uvijek htejla da je kraj mene, neki moji prijatelji-ice nisu ni toliko imali svoje bake i djedove. tako da sam ja jako zahvalna na svim godinama provedenim zajedno...