Kad idem na posao, ja ....

Zanimljivo mi je čuti druge. Ja sam jednom radio u tvrtki gdje su mi ljudi priznali da bi radije slomili nogu pa da tri mjeseca odu na bolovanje nego da ujutro dođu na posao.
Nemojte pisati ja ne radim ili ja nemam posao. Nije istina. Svi imate neku obavezu i zanima me kako se osjećate ponedjeljkom ujutro (ili poslijepodne) kada trebate otići na ispunjenje te obaveze.
Osobno sam uvijek mijenjao tvrtku kada me nije više veselilo dolaziti na posao, bez obzira na plaću ili ostale uvjete. Cijenite li više dobru atmosferu ili dobru plaću? Tražite li više sigurnosti ili više novaca? Važnije Vam je napredovanje ili slobodno vrijeme? U zapadnim zemljama rang-lista za ocjenu kvalitete radnog mjesta je:

1. Atmosfera na poslu (legoši ili gadovi, ne kvalitea zraka)
2. Sigurnost posla (stabilnost i dugoročnost tvrtke, a ne imamo li kacige i rukavice)
3. Mogućost napredovanja (priznanje mog rada, ne napredovanje iskopa tunela)
4. Koliko imam slobodnog vremena (ne kao nezaposlen nego radeći u svojoj tvrtki)
5. Plaća (lova mjesečno ali i razni bonusi)

Što vi mislite? Ponedjeljak je blizu!

ne spominji mi ponedjeljak!!!!
to kao prvo, a govoreći o poslu - imam sjajnu ekipu od 4-5 ljudi koje mogu nazvati ne samo kolegama, nego i jako dobrim prijateljima. družimo se i izvan firme i zbog njih mi je boravak na poslu puno ugodniji. ostale ne doživljavam baš posebno.
a što se slobodnog vremena i plaće tiče, uvijek bi rađe imala koju milju kuna manju plaću, pa da imam svoje slobodno popodne, jer ono nema cijenu. definitivno nisam karijerist.
i, da, kad idem na posao ne mislim ništa, majku mu, pa to se događa ujutro!!

Kad idem ujutro na posao poprilično je rano (oko pola 5) pa ništa ne mislim jer se zapravo budim oko 9.Tijelo mi je budno,ali glava spava kao medo u šumi.Kad se probudim pomislim kad će kraj i to je to.
Ekipa na poslu...hm...ima se svega i svačega.Većinom babe...što karakterno,što zapravo.Svaka čast mojoj Pipiki i nekolicini koliko toliko normalnih ljudi.Ostali spadaju u kombinaciju : benzin + šibice.Plaća je "redovna,sigurna,bla bla" ali nebi škodilo da je malo veća...

Ajde da neko i u meni nađe utjehu ,jednog dana kad odem,a definitli će se to desiti..falit će mi moj Pipi i dvije do tri osobe malo manje(tko izda p.... )

Bitna mi je atmosfera na poslu,ako je dobra i ja sam učinkovitija,nikako nisam s njim zadovoljna u ovim satima, kad se sjetim nedjeljom kud moram ujutro najrađe bi se našamarala
Ide ovako :odvrnem radio,pjevam usput,kad vidim portu ,suze mi na oči navru .
Zato bih neki kreativniji,pa neka sam i duže na njemu i naravno veću plaću...
slobodno vrijeme mi je i samo vikend ,pošto je bilo i onih radnih ,21 radni bez dana slobodnog za iste pare(stvarno sam moron)

hmmm

obično mrzim radu u međusmjeni.... onih vražjih 9-17... mada moji kolege to cijene jer se mogu naspavati....

moja politika je žicati da me stave u raspored ujtro u 7 odraditi svoje i kući na ručak i popodnevno spavanje...

meni je najbitnija sigrunost posla, atmosfera, lova, slobodno vrijeme, mogućnost napredovanja...

odabrala sam granu koja nudi manje mogućnosti, ali zato je mirnije

Jutros dok sam dolazio na posao (oko 05:30) iz auta su treštali Maideni (The Evil That Men do), a veselio sam se isprobavanju nekih novih stvari na koje sam se nabrijao preko vikenda (a vezane su uz obavljanje posla). Što da kažem, volim svoj posao, a ljudi izvan mog radnog okruženja i njihovo mišljenje me jednostavno ne zanimaju.
Naime, ja sam jedan od onih koji na leđima nosi IT kletvu: dok svi van IT-a misle da se zajebavaš i ništa ne radiš, ti crnčiš kako bi oni mogli što kvalitetnije obavljati svoj posao... Valjda to dovodi do stvaranja apatije prema (l)userima.
I to mi se sviđa.

pa uglavnom i dođem na posao ... volim svoj posao i sve je ok ...

idem na posao opušteno, laganim korakom, oko 8, s novinama u ruci... rijetko kad me na poslu dočekuje stresna situacija, prilično sam zadovoljan što se tiče toga. sama plaća nije bog-zna-šta, ali s raznim bonusima bude pristojna. rijetko kad radim prekovremeno. sve u svemu, zasad sam prilično zadovoljan.

ela je napisao/la (Pogledaj post): › Ajde da neko i u meni nađe utjehu...

Pa da tebe nema mislim da bih odavno vrisnio.Meni su najjači oni trenutci kad laprdamo i smetamo svima,a komentari pršte...i naravno tvoja faca kad skužiš da je moja centrala na pauzi

Metalucifer je napisao/la (Pogledaj post): › ela je napisao/la (Pogledaj post): › Ajde da neko i u meni nađe utjehu... Pa da tebe nema mislim da bih odavno vrisnio.Meni su najjači oni trenutci kad laprdamo i smetamo svima,a komentari pršte...i naravno tvoja faca kad skužiš da je moja centrala na pauzi

Neka samo komentiraju ,sve je dobro dok šefa srčeko ne opali ,samo ti drži centralu na pauzi ,znam ja kako se tebe vraća sa pauze ..
Dobro smo mi još pametni s kim radimo(i ovo malo što smo pametni)!

Dobrih godinu dana sam radila u marketingu i meni je stvarno bilo super na poslu. Odlična ekipa u uredu, zajebancija, sastanci sa glavešinama gradskim i prigradskim. Na stranu što plaća kasni 4 mjeseca, a putni troškovi 10 mjeseci, ja sa ovim što imam na računu živim kao bubreg u loju dok je ljudima u braku i sa obvezama puno teže uskladiti prihodei rashode. Silom prilika sam već skoro dva mjeseca u odjelu prodaje, voditelj tog odjela zapravo i cijeli dan samo kucam brojke, postotke i račune, slušam nezadovoljstvo klijenata što je kolegica prije mene zaj... i posao me više ne veseli. A oduzima mi puno više vremena nego prijašnji jer moram ostajati prekovremeno.

Kad idem na poaso, ja stavim dva jaja na bicikl i lagano krenem...
Dva jaja? Pa za doručak, naravno !!!
Pa niste valjda nešto drugo pomislili ?!??!

Iz dana u dan sve više mrzim svoj posao i rutinu u koju je upao.. ja sam marketingaš, kreativna, trebam prostora za rasti - a ovdje to nemam.
Posao je iz dana u dan isti i nemaš prostora za biti kreativan - osim u rješavanju problema, kada želiš nešto poboljšati sve moraš odraditi preko Zagreba i oni su ti koji određuju može li nešto ili ne može. No, kako smo mi ovdje poprilično marginalni, sve naše ideje ostaju samo na tome - ideji. Konstantno isti problemi i nerazumni ljudi.. imam oko sebe troje ispravnih ljudi, ali i oni su isfrustrirani jednako kao i ja, tako da si nismo baš od neke velike pomoći.
Uzevši u obzir odgovornost koju imamo, nismo baš adekvatno plaćeni, ali bar znamo da će ta plaća doći na vrijeme i da su nam svi doprinosi plaćeni, te da smo prijavljeni na stručnu spremu koju imamo.
Posao je za sada siguran, ali to nitko ne može garantirati.. sve veća privatizacija i utjecaji vanjskih tržišta, određuju sigurnost našeg posla..
Uglavnom, nisam zadovoljna, ali na žalost, nemam gdje drugdje trenutno, pa šutim i radim..

1. Atmosfera na poslu - srednja žalost, puno dernjave, nezahvalnost i ne-cijenjenje onog što si napravio.. ima i dobrih dana-subota i nedjelja, tj. neradni dani..
2. Sigurnost posla - što se tiče ovoga, nema beda, dok ima djece, bit će i škola..
3. Mogućost napredovanja - nikakvo! Ambiciozna sam osoba, i ovaj posao gdje sad radim me, po tom pitanju, ne zadovoljava!
4. Koliko imam slobodnog vremena - jako malo, jer i u ''slobodno vrijeme'' uvijek nešto radim.. pripreme, ispravljanja testova bla bla..
5. Plaća - statična i bez mogućnosti povećanja, bar ne nekog drastičnog, i ne u tako skoro vrijeme..

..zaključak-posao za koji sam se školovala, i koji i radim trenutno me ni na koji način ne zadovoljava, niti čini sretnom! Ponedjeljke dočekujem s nervozom u želucu, i pripremom na kojekakve gadosti koje me čekaju taj dan!

Grozno za reći, ali ja polako razmišljam kad će 15 h! Ima posla i za drugu smjenu koja bi definitivno bila pun pogodak jer bar telefoni ne zvone svake dvije minute i ne bih provodila pola dana slušajući gunđanja oko nečega prije 2-3 godine i ostalih stvari, ali uprava ne želi drugu smjenu već im je prihvatljivije da se radi 10 do 12 sati dnevno kad si psihički i fizički izmoren do granice ludila. Ne sviđa mi se to, ljudi su destimulirani. Ali tko će mene, balavicu slušati.