Kad idem na posao, ja ....

hmmm dakle

kad krenem na posp izdim ko sivnja jer znam da me čeka zajeban dan.... poso kao poso je okej .... 2 nas je u firmi i još gazda ja i lik s kojim radim smo si u okej odnosima al gazda jede govna.... onda lova je mala i neredovita, prekovremenog neplačenog pun kurac tako dakle i nema baš slobodnog vremena... najbolje u firmi kad nema gazde...

posao sam po sebi je okej al u ovakim uvjetima ga zamrziš jebiga



zato sam i u potrazi za nečim boljim.

trenutno sam bez posla pa baš i ne mislim, osim kako se dokopat nekog...

meni se sere kad idem na posao!

Nije li to žalosno, ždereš se kad si nezaposlen jer nemaš para, dosadno ti je, osjećaš se jadno, a opet i kad si zaposlen se ždereš jer te maltretiraju šefovi i kolege, preopterećen si poslom i slabo te plaćaju. Još trebaš biti zahvalan što su te zaposlili. I naravno da nemaš izbora jer se novi posao ne nalazi lako.

1step2far je napisao/la: › Nije li to žalosno, ždereš se kad si nezaposlen jer nemaš para, dosadno ti je, osjećaš se jadno, a opet i kad si zaposlen se ždereš jer te maltretiraju šefovi i kolege, preopterećen si poslom i slabo te plaćaju. Još trebaš biti zahvalan što su te zaposlili. I naravno da nemaš izbora jer se novi posao ne nalazi lako.

Očaj! plus sve to što si rekla u što se potpunosti slažem s tobom, moja direktorica je notorna alkoholičarka,doslovno, kad je trijezna ima navale bjesa, i svi su oko nje nesposobni i retardirani. jedva cekam da mi istekne ugovor!

Zbilja ne znaš što je gore; biti bez posla ili imati posao koji mrziš..
A trenutna situacija kod nas je: šuti, radi i budi sretan da imaš šta raditi..

Dok sam još radila u bivšoj firmi,svi su se divili, blago tebi, kako si se ti dobro uvalila, pa ti mora da imaš odličnu plaću, i bla, bla, pa de reci u povjerenju, kolka ti je plaća a? a? a?... Da ne duljim, firma je bila privatna, poslodavac poznat po čitavom gradu kao "ispravan čovjek", a mi u firmi na rubu živčanog sloma; Od slanja u pm. i u k. od ranog jutra čim uđeš u firmu, od "ispravnog" čovjeka, vrijeđanje, maltretiranje zbog stvari koje nemaju uopće veze s poslom, do njegove nesposobnosti da bilo što izorganizira, ili bilo što napravi da ne usere, a naravno, krivnja je uvijek bila naša. Bili smo stalno na minimalcu, i od toga nam je oduzimao na tobožnje gubitke koje smo mu napravili, prekovremeni su bili obavezni i nikad plaćeni, godišnji si mogao dobiti samo 10-tak dana u godini, samo kad on to dozvoli, sa telefonom pored sebe da kad on zove odmah dođeš u firmu, i kad se vratiš s godišnjeg moraš potpisati da si iskoristio cijeli godišnji koji ti po zakonu pripada. Na bolovanje ni pomišljati, a povišice, božićnice, i sl. zaboravi... A ja sam postala živi hodajući kostur. Dok nije došao dan kad se jednostavno više nisam htjela/mogla ustati iz kreveta, i kad sam ispunila svoju davnu želju i rekla: Napuši se k..., ja više neću doći osim po radnu knjižicu. Odonda mi je život postao divan. Kao da sam gulila robiju sve te godine.

Ja priznajem da me tek nova funkcija ubija u pojam jer me zatupljuje. Kolege su zakon, tri muškarca, radio nam svira... Ali, za jedan dan slobodnog moram dati cijeli dnevni raspored, kako, zašto i kuda idem. Postala sam bezobrazna i ne javljam se na službeni mobitel poslije radnog dana i vikendom, već su se žalili na mene zbog toga. Ma, zaboli me. Nisam od onih koji žive za posao. Lijepo je imati para, naravno i kad pogledam da nitko od mojih prijatelja ne radi i da su se zavukli u kuću jer nemaju za kavu, moram se osjećati zadovoljno. Idem kuda hoću i mogu si kupiti sve što mi treba. Imam planove odseliti se u Njemačku kroz godinu-dvije pa ću valjda toliko izdržati na ovom radnom mjestu. Znam da bolje radno mjesto neću naći. Barem ne u svojem korumpiranom gradu.

Ja kad ti na posao idem mislim o tome da li ću i sutra ići na posao,žišku? Nažalost ,vremena su takva,opaka

Ovako...

Ustajanje oko šest ujutro mi je teško... pogotovo u ovo zimsko doba kada je vani hlčadno a ja ispod toplog pokrivača... Ali opet... kada se sjetim atmosfere na poslu ( koja je opuštena i prijateljska ) nije mi teško ići... Premda ima dana kada znam da me čeka neko sranje od posla koje moram napraviti da mi i nije baš neki gušt ići na posao, ali opet sve je to za ljude...

Bitna mi je stabilnost na poslu... Tek sam počeo raditi i dobio sam ugovor na tri mjeseca, pa sam još, kako bi se reklo, na ledu... Moram se dokazivati i truditi... Plaća mi i nije toliko bitna, pošto živim kod roditelja, pa ne moram režije plaćati i sve što zahtjeva samostalni život... Tako da mi je trenutno najveća želja dobiti ugovor za stalno... ( premda ni to nije nešto super sigurno... ali barem nemam određeni rok trajanja ugovora... )

Slobodno me vrijeme također zanima... Radio sam u firmi u kojoj sam radio svaki dan 11 sati dnevno ( normalno radno vrijeme ) i tek svake druge subote slobodan... Svaka nedjelja neradna... To jednostavno nije život... tako da sam sa sadašnjih 8 sati dnevno i subotom šest sati super zadovoljan...

Mi koji radimo kukamo, oni koji ne rade ubili bi za naše poslove i tako u krug.. nažalost, poznam možda dvije osobe koje baš vole ono što rade i uživaju u tome.. ostali svi kukaju i žale se, prvenstveno na nadređene, preko uredskih tračera i zabušanata zbog kojih oni koji rade svoj posao dobro i kvalitetno uvijek najebu, do čistačica koje kradu uredski materijal..
Idemo dalje!!

Imam još tri dana na ovom poslu pa mi istječe ugovor. Ovih dana mislim samo na to hoće li mi produžiti ugovor ili će biti tako pokvareni da mi samo kažu: "Gospodična, od danas ne radite za nas." zadnji dan. Ne mogu tražiti drugi posao dok radim jer nemam vremena i nadam se samo produžetku ugovora. Uglavnom, ne mogu dobiti nikakvu informaciju. Tako loš ugovor nisam imala ni dok sam konobarila za vrijeme studija. Držite mi palčeve!

ja sam zadovoljan s poslom... plaća i napredovanje nisu nekakvi, ali radim ono što volim i nađe se slobodnog vremena... kolege su mi mladi i ok ljudi... još samo da posao nije stresan za poludit, ali šta se može...

Ujutro ustajem bez muke i nauke i krećem na posao u 6:25 ,, JUDAS PRIEST u autu do daske, posao je od 7 - 15, posla ima koliko ima obavi se to što se mora a onda ostatak radnog vremena uči se za postdiplomski doktorski studij tako da nikad nije dosadno na poslu , lova je relativna sve ovisi s kime se mjerite (850 €) ,okolina mi izgleda bezperspektivno i ljudi koje je pojelo vrijeme, napredovanje moguće ali ništa u kratkom vremenskom periodu ...

Izgleda da sam jedan od onih rijetkih sretnika koji obožavaju svoj posao.

Radim ono što sam cijeli život htio, lova OK, slobodnih dana OK.
Radno vrijeme idealno za mene spavalicu, jedan tjedan 16-21.30 drugi tjedan 18-23.30, svaka treća subota 15-03 (slobodan petak i nedjelja), svaka treća nedjelja 15-01 (slobodan subotu i ponedjeljak), svaki treći vikend slobodan subotu i nedjelju