Siri se mailom ovih dana... ;-)
Kolumna Borisa Dezulovica (Globus) 18.08.2007.
- Ne mozes ti nasega covika zajebat - rekao je s
neskrivenim ponosom mnogi Hrvat procitavsi u novinama
kako je stanoviti Sasa (24) s otoka Krka prvi u
svijetu, prvi dakle od svih sest milijardi ljudi i
svih pola milijuna vlasnika novog americkog
elektronickog cuda, uspio probiti zastitu
revolucionarnog Appleovog mobitela I-Phone. Sasa je,
naravno, odmah postao nova hrvatska medijska zvijezda,
potamnivsi slavu cak i onog Lopine, Sapine, kako se
zvao onaj nas ugostitelj iz Berlina, haker koji je
probio zastitu berlinskog kladionicarskog sustava, pa
postao autenticni hrvatski Robin Hood sto pljacka
bogate da bi... dobro, kupio crveni ferrari. Ne mozes
ti nasega covika zajebat! Koliko puta ste u culi tu
recenicu, izgovorenu na jednom od tri-cetiri stokavska
jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za
potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati nas
covik, covjek, covek, co'ek, ili koja li vec podvrsta
te endemske balkanske zivotinje, upravo nevjerojatno
prilagodljive svim zivotnim uvjetima, od surovih
azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne
demokracije? Iza te recenice cijela je cudesna
balkanska mitologija, carobnija i opseznija cak i od
grcke, s odvaznim junacima cije podvige mi, smrtnici s
podnozja Olimpa, prepricavamo s koljena na koljeno,
dodajuci uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o
dovitljivim zemljacima koji za nasim sankovima postaju
pravi bogovi i polubogovi.
Culi ste te price bezbroj puta, i sami ste ih cesto
prepricavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili
Bosancu, Srbinu, svejedno, sto je sagradio kucu na
obali Zenevskog jezera, na drzavnoj zemlji, na uzas
sokiranih Svicaraca, koji su zbog toga morali
mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam
stotina godina dugoj povijesti svicarske drzave nije
zabiljezena bespravna gradnja, pa ne postoje ni
zakonom predvidene sankcije. Ili je to bilo u
Norveskoj? Zar je vazno - nema te uredene demokracije
koja ce zajebati naseg snalazljivog zemljaka. Pa nije
li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je
njemacke kladionice ostetio za dva milijuna eura, sud
u Berlinu oslobodio zato sto tamosnje zakonodavstvo
jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode
kladionicarskih malverzacija?
Proslavljeni kosarkas Chicago Bullsa Toni Kukoc pricao
mi je, recimo, kako je s jednim takvim isao u ribolov
na jezero Michigan. Amerikanci cuvaju riblji fond
jezera Michigan i postavili su jasna pravila
ponasanja: dopusteni ulov su dvije ribe. Stoga se,
ulovivsi drugu, Toni htio vratiti kuci, ali zemljak se
samo nasmijao i nastavio lov - izvukao je trecu, pa
cetvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne
moze s deset riba proci strogu kontrolu na izlazu: kad
je ulovio desetu, izabrao je dvije najvece, a ostale -
bacio u jezero. Desetljecima su, eto, glupi Cikazani
odlazili sa stapovima na jezero Michigan i vracali se
kuci cim uhvate dvije ribe, pa makar i velicine
incuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi
petnaest riba, pa izabere dvije najvece. Sve dok nije
dosao nas mitoloski junak.
Ne moze drzava Illinois nasega covika zajebat! -
zacuje se svaki put s druge strane sanka pouka te
price, pa krene sljedeca: ona o ratnim izbjeglicama iz
Hrvatske, odnosno Bosne, odakle vec, koji su shvatili
da svaka njemacka savezna drzava izbjeglicama daje
hiljadu maraka mjesecno, pa se prijavili u svaki od
trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali
u auto i odlazili na turneju po Njemackoj, skupljati
svojih 13.000 maraka socijalne pomoci. Svasta, eto,
Svabo moze, moze napraviti auto koje ce nadzivjeti
kenozoik, ali me moze zajebati naseg covjeka.
Meni osobno najdraza je pak ona prica o tom mitskom
"nasem covjeku" koji se u izbjeglickom suzanjstvu
Njemacke - ili Nizozemske, Svedske, Finske, izvori se
ne slazu uvijek - zazelio domace janjetine s raznja.
Zna se, naravno, da je janjetina na raznju nezamisliva
zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljudenih
europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu
smatra ekstremno barbarskim nacinom termalne obrade
mesa, pa se taj nas-covjek dosjetio da mlado janje
kupi u trgovini s - kucnim ljubimcima. Prodavac se,
kaze taj rasireni urbani mit, cudom nacudio kupcevoj
zelji - nece on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao
sav normalan zapadni svijet, nego bas mladunce ovce -
a kako u uredenom kapitalizmu nema toga sto vam
trgovac nece naci, tako je tjedan dana kasnije
nas-covjek dosao u pet-shop po svoje malo, bijelo
janje.
I prosla bi ta janjetina na raznju bez posljedica, da
se nasem-covjeku nije omililo, pa je u ducanu s kucnim
ljubimcima narucio i drugo, i trece i sedmo janje.
Raznjezila se prodavacica u ducanu, stvar se procula,
za neobican slucaj ljubavi covjeka i domacih zivotinja
zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni
aktivisti lokalnog drustva za zastitu zivotinja, koje
je zanimalo kako se taj siromasni nesretnik brine za
svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u
dvoristu iza kuce u predgradu Düseldorfa - ili Malmöa?
- otkrivena mracna tajna tihog i povucenog N. N.,
prognanika s krvavog Balkana.
Postoji i druga verzija ovog mita, jos nadrealnija i
luda, gotovo kao predlozak za karakter iz nekog
psiholoskog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se
stvar dogodila negdje u Americi, mozda cak u
Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguce vidjeti
da bi se lesevi zivotinja, kao kod nas, prodavali
cijeli. Kako bilo, nas-covjek je, zazeljevsi se one
iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici
kupio dvije janjece plecke, dva buta, rebarca,
brzolice, glavu, cijelo je janje nas junak kupio u
dijelovima, kod kuce ga sastavio zicom i - na veselje
male izbjeglicke kolonije - okrenuo na raznju.
Eh da, ne mozes ti naseg covjeka zajebat! - zacuje se
onda u kafani jednodusni zakljucak, u kojemu cete
prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom
geniju, i vise iskrenog ponosa nego sto ga mogu
izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke,
titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno.
Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu
nevidenu snalazljivost, kakvoj ih je naucila valjda
surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici
dvadeset prvog vijeka, koji odavno vise ne pljackaju
trgovacke karavane, niti iz zasjede zaskacu mletacke,
turske i austrijske naoruzane patrole, vec presrecu
porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale
sluzbe razvijene demokracije.
Jace je to cak i od njihova opjevanog i pomalo
precijenjenog slobodarskog i drzavotvornog duha, jer
nijednu drzavu nisu Hrvati, Srbi i Bosnjaci bas toliko
sanjali da je ne bi prevarili. I radije ce Hrvat
poloziti zivot na oltar domovine nego tisucu kuna
poreza na njen salter.
Obratite, uostalom, paznju na tu recenicu: ne mozes ti
naseg covika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom
ribolovu u americkoj drzavi Illinois, i Urbanisticki
plan zenevskog kantona, i pravilnik Savezne drzave
Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu
pomoc, i Zakon o zastiti zivotinja Novog Juznog
Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako
je poznato, smisljeni samo da zajebu naseg covjeka, i
ni zbog cega drugog.
Takav ce vam se nas-covjek, lezerno naslonjen na svoj
crveni ferrari pred kakvim berlinskim kaficem,
pozaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni
Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova
revolucionarna ideja o odrzivom razvoju neuredenog
sustava.
Sustav je, naime, najveci prirodni neprijatelj
naseg-covjeka, mitoloskog boga prevare, i cijela je
povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do
visokih civilizacija na uscima rijeka, generirana samo
idejom da se zajebe nas covjek.
Zato je ohrabrujuca vijest s otoka Krka. Bogovi urbane
mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i siroko su
sa kozjih staza narodne epike, iz prostora
izbjeglickih logora i gastarbajterskih kontejnera na
baustelama - uz cvilez elektromotora i veselo
okretanje kakvog domaceg papkara nabijenog na kolac -
zakoracili u digitalnu eru. Pricat cete sutra tako o
nekom nasem nevideno pametnom i snalazljivom covjeku
koji je lukavo zajebao cijeli norveski mirovinski
sistem tako sto je naoruzan zoljom opljackao
blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa sanka
dodat ce: nije to nista, jedan nas student sa Krka -
sutra ce biti iz Zivinica, Novog Pazara, vec po
potrebi - probio je zastitu Appleovog I-Phonea.
Hiljade vrhunskih inzenjera uposlila je tvrtka Apple
na tom projektu, ulozila milijune dolara i angazirala
cijele timove nobelovaca na osmisljavanju slozenog
sistema zastite, sto sve ta americka gamad nije
poduzela, a sve samo s jednom namjerom - da zajebe
naseg covjeka. Zaboravili su, medutim, jednu stvar. Ne
mozes ti naseg covjeka zajebati - dovrsit cete vi
recenicu, dok vam uz kicmu strojevim korakom, kao
jedan, budu marsirali zmarci ponosa. |
Nebitno
Muško
Žensko
...ili muke? 
... Ne znaš jel za smijati se ili plakati... i to je živa istina. Nagledala sam se toga vani, tamo to baš dolazi do izražaja, glupost, sebičnost, nekultura, bahatost i bezobrazluk, koji je znao često i mene šokirati, iako smo ovdje na sve već navikli...
