Djeca si sve češće oduzimaju život

slažem se i sa monstrumom i sa 1 step...
ja više uopće ne razumijem ko danas odgaja djecu... jer nekako kako pogledam generacije koje su mlađe od mene..iseee.. pa to više niš ni normalno... kad sam bila maturantica i sad pogledam klince koji idu samnom u školu.. 3 2 1 razred.. sve ide nagore... neodgojeni nepristojni..uopće ne poštuju nikoooga osim samih sebe...kao da nemaju roditelje doma koji im mogu objasniti što je dobro a što nije... sami sebe odgajaju.-... ovisni o mišljenju društva koje ih okružuje...i onda ne smiješ napraviti fatalnu pogrešku i biti u bilo kojem pogledu drugačiji od drugih.... ajmeee....
a o školi da ni ne pričam.. i tu si onda manje vrijedan ako neaš sve 5... i ako se ne ulizuješ svakom profesoru u dupe... ma bljuje mi se od toga..
i kada se sve to nakupi onda se takve stvari događaju... smao ozljeđivanje, pijenje tableta izgladnjivanje i šta ti ga ja znam.. u najgorim slučajevima i suicid....

malecka je napisao/la (Pogledaj post): › ..uopće ne poštuju nikoooga osim samih sebe...

što je najgore ne poštuju oni ni sami sebe, poistovjećuju se s licima s naslovnica i utuve si u te glave da moraju biti kao i oni, i takvi su čoporativno, i automatski ako nisi kao oni izopćen si, pa ja si kontam da su ti emo plačljivci samo produkt te ne mogućnosti poistovjećivanja s kolektivnim umom hordi istomišljenih klonova pariz hilton i britni spirs, drugačiji su, odstupaju od krda barbikica i automatski se osjećaju manje vrijednima, a roditelje je za to briga oko 20% (čast izuzetcima) jer su prezaokupljeni preživljavanjem i spajanjem kraja s krajem (pogotovo u ovoj našoj usranoj državi) a školu kao što sam spomenuo još manje boli kurac, na njihovom je da ispredaje i ode, a to da li će generacija srednjoškolaca 2006, 2007, 2008 bit super suicidalna boli ih ladno spolovilo

sve ovo sti vi pisete ... govorili su i za moju generaciju i za generaciju kojoj su pripadali moji roditelji ... i vjerovatno i za generaciju kojoj su pripadali moji roditelji.

5 minuta slave u BBu, farmi, zvjezdama ovakvim i onakvim ... danas postaje 'must'

mediji nose ogromnu odgovornost radi 'popularizacije' takvih excesa, suicida, masovnih ubojstava ... itd.

to su vjesti koje se u trenutku prosire, i postanes slavan, dodje tvojih 5 minuta ... bez obzira bio ziv ili ne.

mislim da je to veliki poticaj takvom ponasanju, ali isto tako cinjenica je da se to ne moze promjeniti. zadnjih 10tak godina promjenio se nacin zivota, promjenile su se neke moralne norme ... i roditelji, djeca, skola, psiholozi, psihijatri ... trebaju raditi na tome da djeca uspiju prihvatiti i prezivjeti takav nacin zivota.

Ne prihvatiti. Samo preživjeti. I boriti se protiv svega što nije zdravo-razumski. Težiti boljem sutra.
I paziti da odgajamo djecu u zdravom okružju. Razgovarati s djecom. Od najranije dobi.

Evo baš sam se vratila iz Našica... Priča se da se ona curica sinoć objesila jer se njih četvero vršnjaka dogovorilo izvršit suicid. Dvije cure cu odustale, a jedan mali se isjeko. Eto, tako se priča...

kad su tako mladi a tako ludi
bolje onda ne trošiti na niihovo lječenje

svi mi imamo žute minute, ali de sjedneš na bajs par krugova po promenadi, odeš izmlatiš vreću u teretani, a ne sad ubijati se

svatko od nas je imao suicidalnih misli 100%, mogu se kladit, i garant nema niti jedan od vas tu da nije jednom reko sam sebi "jebemti život ja to više ne mogu, ovo je previše za moju dušu" al nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja

iskreno
nisam nikad pomislila da bih se ubila niti razmišljala o samoubojstvu

hvala bogu da sam imala teških dana
ali to je onda bezvoljnost

Monstrum je napisao/la: › nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja

da sam švaba rekao bih - "Denkste?"
Mislim da samo glupi ljudi biraju "teži izlaz", tj. život. No, stvar je u tome što pravi izlaz ne postoji. Nadam se da shvaćate da je ovo sve što imamo. Nema bijelog svijetla, zelenih livada i sličnih sranja poslije.
Mudrost koju stekneš za života možda te još možete učiniti besmrtnim, sve ostalo - bog, buda, alah, isus, crkva, mama, tata - je za kurac.
Treba djecu od starta ne učiti iluzijama. Da, mi smo duhovna bića - ali to nas ne čini odmah besmrtnima.
Većina ljudi konta da će čak i zli ljudi živjeti vječno, odvojeni u paklu. Bullshit. Jednom kad se umre - nema te. Raspadneš se i gotovo. Osim ukoliko (za života) ne naučiš dovoljno o sebi i svijetu oko sebe da to raspadanje tijela okreneš u svoju korist. Ali kako je krenulo - teško da će se to ljudskoj vrsti ikada dogoditi.

Monstrum je napisao/la: › svatko od nas je imao suicidalnih misli 100%, mogu se kladit, i garant nema niti jedan od vas tu da nije jednom reko sam sebi "jebemti život ja to više ne mogu, ovo je previše za moju dušu" al nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja

Potpisujem ovo, ja sam definitivno jedan od tih ljudi. Ali uvijek su me od toga odvratili prijatelji, zdrav razum koji mi je govorio da time ništa neću postići, i činjenica da, ako bi i preživio pokušaj samoubojstva, bi starci ubili ono malo preostalog Boga u meni

Stvarno ne znam odakle ova epidemija, bit će da je u svemu tome što ste vi već opisali.

Evo bih se i ja nadovezala:

Razlozi za suicid su svakako kompleksni i radi se o interakciji različitih faktora (odgoj, društvo, genetska predispozicija za psihičke poremećaje, stres, osobine ličnosti, promišljanje o smislu života i sl.) i prate nas kroz cijeli život.

Ono što populaciju adolescenata čini rizičnijom su specifičnosti njihovog mišljenja:
- osjećaj nepovredivosti (tzv. "to se neće dogoditi meni" percepcija -"ako imam odnose bez kondoma, ja neću zatrudniti jer se trudnoća ne može dogoditi meni", "ako probam teške droge, neću se navući, jer ovisnost se ne može dogoditi meni)
- egocentrizam mišljenja - gdje su još uvijek (kao i mala djeca) centrirani u svom mišljenju, sve percipiraju iz "ja" aspekta, žele biti u centru pažnje i ne kuže bas previše odnose i svijet izvan sebe. dakle svi ti samoubojice vjerojatno ne percipiraju koju bol nanose svojoj obitelji i okolini.

Plus što je bitno jos jednom napomenuti, a čega se Ingo dotaknuo - mediji ne smiju na ovakav način plasirati vijesti o samoubojicama. O samoubojstvima se treba izvijesti kratko i sažeto "M.N. (15) si oduzela život. Obitelj je shrvana od boli." a ne praviti medijsku buku, opisivati do u detalje okolnosti, reakcije rodbine i prijatelja i prenositi dijelove oproštajnog pisma - i tako stvoriti famu gdje jedan psihički nestabilan adolescent može vidjeti sebe kao heroja-osvetnika koji će pokazati ovom društvu što ga ide kad se objesi na tavanu kuće. A da ni ne ulazimo u brojne slavne osobe samoubojice koje su postale legende svojim životom i smrću (a nitko ne piše od njima kao psihički poremećenim osobama koje se pod stresom slave nisu mogle nositi sa svojim problemima i kod kojih to nikto nije znao prepoznati i pomoći im).

Mladima treba objasniti da nema ništa romantičnog u samoubojstvu i da ono samo ostavlja tugu za sebom i nikako nije rješenje problema. A događaje poput ovih treba debrifirati u razredima i obitelji, omogućiti mladima da postavljaju pitanja i da se donesu zaključci koji neće uključivati nikakve sekte, misterije, emo supkulturu i ine etikete.

Evo završit ću prije neg ovo postane post bez kraja

Katty je napisao/la (Pogledaj post): › ....... događaje poput ovih treba debrifirati u razredima i obitelji, omogućiti mladima da postavljaju pitanja i da se donesu zaključci koji neće uključivati nikakve sekte, misterije, emo supkulturu i ine etikete......

po meni ovo je jedan od naj važnijih čimbenika koji ne dostaje u komunikaciji s tinejđerima, niko s njima ne komunicira na takav neki način gdje se oni mogu osjećati kao odrasli ljudi jer im to u toj dobi baš i treba, taj osjećaj vrijednosti i pripadnosti nečemu, da im se pokaže da su i roditelji/učitelji svjesni toga da oni više nisu djeca i da se i od njih očekuje jedan potpuno svjesni i zreli pogled na svijet, niko se s njima ne bavi, ja se sjećam kad sam ja išao u srednju i već u zadnjim razredima osnovne (13-14 godina) na satima razredne nastave i etike (nisam išao na vjeronauk jer sam ateist tako da ne mogu reći šta se tamo dešava pod nastavom) je uvijek bilo govora o spolnosti, o suicidima, o događajima u svijetu i regiji, imali smo svaki tjedan bar 2 sata u školi čistog međusobnog forumaškog razgovora, ja si kontam da toga sada u školama nema, kod mene u srednjoj su profesori, i to skoro svi, znali kada dođe do tako nekog tragičnog događaja znali reći evo ovaj blok sat ćemo sada pričati o tome i tome a gradivo ćemo sljedeći put poduplati, i još jedna značajna stvar, pedagozi i psiholozi u školama, njima se šalje samo problematično dijete na informativni razgovor, po meni bi im se trebalo slati svako dijete u školi čisto da se vidi psihičko stanje svakoga djeteta pojedinačno, jer ja vjerujem da se netko od ovih par klinaca što je izvršilo samoubojstvo u ovih par dana pojavilo bar jedanput kod pedagoga on bi to skontao i pružio bi pomoć, a ovako su tri mlada života izgubljena i još tko zna koliko u prošlosti zbog takvih glupih propusta koji su se ladno mogli izbjeći/spriječiti

Je. To ja pričam. Odnos sa djecom a ne puko prenošenje znanja. Treba mu bit drugi roditelj. Bolji ako treba.

s obzirom u kakvom drustvu zivimo dodje i meni da se ubijem....

eldiablo je napisao/la: › s obzirom u kakvom drustvu zivimo dodje i meni da se ubijem....

učini to.. što nežnije!