Kako su jučer bili izbori za
Gradsko vijeće, prekjučer je bio dan izborne šutnje. Političke stranke, nositelji lista i ostali kandidati, njihovi simpatizeri, marketinške agencije i novinari, nisu se smjeli javno oglašavati. Niti mi, obični građani, nismo smjeli javno iskazivati privrženost pojedinom kandidatu ili izbornoj listi. Morala je, dakle, vladati zakonom propisana šutnja.
Ali, ne lezi vraže, kako narod kaže!
Tri dana do šutnje
U poštanskome pretincu u rano jutro u subotu, 8.ožujka, nađoh bijelu omotnicu s mojom točnom ispisanom adresom u Višnjevcu, uredno potvrđenu s dva okrugla štambilja poštanskog ureda u Osijeku i poništenom markom od 2,30 kn. Na štambilju je datum 5. ožujka. Pismo je putovalo točno tri dana iz Osijeka u najbliže prigradsko mu naselje. Možda će netko i o tome povesti računa, jer pismo mi je uručeno upravo – na dan izborne šutnje.
Kakva prizemna lukavost!
Otvorio sam pismo, jer mi je čast što mi se osobno netko javlja. Vjerojatno neki zaboravljeni prijatelj, pomislih… Gotovo da sam pogodio. Pismo je naslovljeno sa „
Štovani članovi HDZ - a, dragi stranački prijatelji!“.
Nisam (više) član HDZ -a, ali svejedno mi je drago kada me netko oslovljava prijateljem. Da otklonim svaku mogućnost nedoumice, odmah sam pogledao potpis. Ali, potpisa nema… Doduše, na kraju pisma piše da ga šalju „utemeljitelji HDZ-a grada Osijeka“, ali nitko se nije osobnim imenom potpisao u ime tih časnih ljudi.
Stjecajem okolnosti, znam da je HDZ utemeljen 17. lipnja 1989. godine u Zagrebu, znam da je 18. studenoga iste godine utemeljen i u Osijeku, poznajem i sve utemeljitelje osobno, pa mi je jednostavno bilo žao što se moji nekadašnji stranački prijatelji iz davnih i nezaboravnih dana, kriju pod neodređenom imenicom „
utemeljitelji“. Zašto me ne obraduju svojim potpisom, koji bi me podsjetio na dane utemeljenja stranke, države i borbe za njezin opstanak?
Kako me je život naučio da ne budem preosjetljiv na nedostatak tuđe političke i svake druge pristojnosti, počeo sam čitati pismo. I zapanjio se!
Ne toliko elementarnom nepismenošću – Bože, dobro pamtim da se utemeljitelji nisu dičili obrazovanjem, nego prvenstveno hrabrošću – koliko sadržajem pisma i predizbornom porukom.
Poziv na bojkot
Navodni „
utemeljitelji HDZ-a grada Osijeka“, kako su se oholo i drsko potpisali malim tiskanim slovima, traže od članova HDZ-a i „
dragih stranačkih prijatelja“, da svoje neslaganje sa „
silom nametnutim Miroslavom Škorom, kojem većina HDZ-ovaca ne vjeruje, iskažu neizlaskom na ove izvanredne izbore za Gradsko vijeće Osijeka.“
Da, dobro ste pročitali, ako i vi niste posljednjega dana pred izbore, dakle za vrijeme izborne šutnje, dobili ovo idiotsko pismo! Jeste li ikada čuli da utemeljitelji stranke traže od članstva i „
dragih prijatelja“ da ne glasuju za kandidata svoje stranke, štoviše, da uopće ne iziđu na izbore?! To niste do sada mogli čuti niti vidjeti, jer se to nikada i nigdje nije dogodilo !
Zato, nije važan stupanj (ne)pismenosti autora ovoga pisma, nego stupanj njihova osobnoga nepoštenja i stranačkoga neprijateljstva prema kandidatu vlastite stranke.
Možda autori pisma više nisu članovi HDZ-a, pa žele unijeti zabunu među članove i pristalice te stranke? U tome su slučaju počinili kazneno djelo lažnoga predstavljanja, a vjerojatno i neka druga, o čemu bi trebalo razmisliti Državno odvjetništvo…
Možda su neki od njih nedavno osnovali „
Klub utemeljitelja HDZ -a dr. Franjo Tuđman“, u koji nisu pozvali sve utemeljitelje, nego samo one njima vjerne i podložne? Ako su to uistinu oni, onda ih podsjećam da su neki od njih još 5. listopada 1991. (!) raspustili Općinski odbor HDZ Osijek, obrazlažući to „
neslaganjem i ograđivanjem članova Odbora od načina i metoda vođenja politike Vrhovništva i Središnjice stranke...“. Tu su Odluku, naime, od 25 članova potpisali 21 član Odbora!
Da se ne zaboravi: predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske bio je tada
dr. Franjo Tuđman, čije ime nosi klub koji vode oni koji su tada raspustili HDZ! Žele li da napišem njihova imena! Možda moja pretpostavka nije točna, ali koliko mi je poznato, nitko se iz HDZ-a do sada nije ogradio od toga pisma i njegove stravične političke poruke.
Podlaci
Dvoumi li još netko o „
gradu slučaju“? Kada se ovako ponašaju „
utemeljitelji stranke“ koja je utemeljila ovu državu, što reći za široki raspon ostalih, koji nisu imali te hrabrosti, znanja i morala, pa sve do tada i sada neskrivenih neprijatelja? Ili još preciznije – trebaju li nam uopće neprijatelji, pored nas ovoliko zavidnih, drskih, nemoralnih, lažljivih i glupih!
(Sve pod pretpostavkom, malo vjerojatnom, da pismo ipak nije poslao netko tko je na taj način htio naškoditi upravo HDZ-u).
Miroslav Škoro u svemu tomu ni kriv, ni dužan. Kaže da nema materijalnoga interesa, niti želje za osobnom slavom, jer i jednoga i drugoga ima sasvim dovoljno. Ali, imaju li drugi?
Ne pobijedi li na izborima, Miroslav Škoro bit će još bogatiji, ali za iskustvo: saznat će zašto u gradu Osijeku HDZ punih osamnaest godina nije osvojio vlast. Zato, što su politiku stranke vodili upravo ovakvi koji su napisali ovo „prijateljsko“ pismo.
Među inim pišu: „
Kao da među istinskim članovima HDZ-a u Osijeku nema ljudi koji su cijenjeni u svom gradu i među sugrađanima i kojih se HDZ nema razloga stidjeti“.
Pa ako je tako, zbog čega su im dosadašnji vodeći kadrovi bili iz Valpova, Koške i Bizovca?
Tko je platio troškove nekoliko tisuća omotnica, papira i poštanskih maraka? Tko se to tako razbacuje novcem i čijim? Što to donosi kandidatura za gradonačelničko mjesto, kada se netko za njega bori i na ovakav način? I, napokon, dokle ćemo trpjeti egshibicionizam takvih političkih, intelektualnih i moralnih podlaca?
Piše:
Ivan Vekić
Nebitno
