Mladjo je napisao/la ( Pogledaj post): ›
ako slučajno niste znali njihova imena su davor dominiković, petar metličić i ivano balić.
sve je počelo 2006. kada je reprezentaciju zbog katastrofalnog odnosa od strane malog usranog čovječuljka napustio irfan smajlagić, njegov dotadašnji asistent a po meni i jedini stručnjak u reprezentaciji. pa iako smo i dalje u vrhu svjetskog rukometa to možemo zahvaliti jedino i isključivo igračima koji pored toga što dobijaju batine na svakoj tekmi jednaku količinu energije troše na kreiranje naše igre.
pr. 1. mali usrani čovječuljak na prošlom europskom prvenstvu u polufinalu protiv francuske zove timeout, francuzi imaju zadnji napad pri našem vodstvu od 1 razlike. dok mali usrani čovječuljak maše rukama i šuti davor dominiković slaže zadnju obranu s riječima da će sigurno ići na narcisea. naravno da su išli na narcisea i naravno da mu je ministar obrane zalijepio bananu čime smo se plasirali u finale gdje smo poraženi od danaca.
pr. 2. mali usrani čovječuljak sada na olimpijadi protiv španjolaca nakon što su nam zabili 4 gola zaredom zove timeout. šuti prvih 15 sekundi, igrači se savjetuju međusobno da bi nakon toga izjavio: "svaka lopta život znači!" 1 2 3 hrvatska. kraj timeouta.
pr. 4. mali usrani čovječuljak na utakmici protiv danske sad u četvrtfinalu zove pri našem vodstvu od dva razlike timeout. danci prave presing po cijelom terenu. prvih 15 sekundi šuti a potom: "nećemo im dat loptu zbog ivana(čupića op. a., koji je ostao bez prsta neposredno prije olimpijade), nećemo im dat loptu jebemu mater!"
pr. 5. mali usrani čovječuljak na današnjoj utakmici protiv francuske zove timeout tri minute prije kraja pri vodstvu francuza od dva razlike i našeg napada od koje 2 minute di se nismo uspjeli približiti golu francuza i prijeti nam oduzimanje lopte. mali usrani čovječuljak počinje pričati neke gluposti pri čemu ga ivano doslovno odguruje i slaže napad.
to su sve najsvežiji primjeri kojih se sjećam a znate svi vrlo dobro da ih ima još mnogo. ne boli toliko poraz protiv francuza, boli to što smo mogli biti najuspješnija reprezentacija u povijesti samo da nije bilo malog usranog čovječuljka. koja sila njega drži na klupi reprezentacije do danas mi nije jasno. i najžalosnije je što će ostati zapisano da je mali usrani čovječuljak osvojio sve živo i neživo i što će za 50 godina neki pican pitat svog dedu ko je bio taj majstor, ko je taj genije lino červar. i onda će deda reći: to ti je sinko isti "igrač" kao i najbolji strijelac u eurokupovima svih vremena
|
nažalost priča se ponovila godinu dana poslije. svaka čast našim rukometašima, doista imaju srebro zlatnoga sjaja. isključivo svojim igračkim kvalitetama nanizali su devet pobjeda u nizu ali za onu desetu, protiv reprezentacije francuske, koja nam je al pari, bez trenerske ruke se ipak nije moglo. mislim da i oni koji su bili zasljepljeni svih ovih godina nacionalno nabijenim proljevima u medijima od strane malo usranog čovječuljka konačno gledaju istini u oči.
činjenica 1. u posljednjih 16 minuta utakmice hrvatska je zabila
1 GOL. ako mali usrani govnar misli da to nije razlog za pozivanje timeouta barem nakon 10 minuta bez postignutog gola onda ja mogu navući trenersku majicu na sebe.
činjenica 2. cijelo prvenstvo se forsira hrvatin na lijevom krilu koji inače igra u riječkom zametu. svaka čast dečku ali u isto vrijeme jedan vukić nije ni u širem krugu reprezentativaca dok je šprem sa pet godina igranja u bundesligi na tribinama. šprema se izvlači kao spas u zadnji čas nakon 2 odigrane utakmice na turniru i od njega se očekuju čuda ni manje ni više nego u finalu. sad se na dečka sipa drvlje i kamenje a dečko praktički nije igrao ozbiljan rukomet cijelo prvenstvo. dakle alibi potez malog usranog govnara.
činjenica 3. mali usrani govnar na klupi među 16 igrača nema alternativu za čak tri od sedam pozicija, vjerovali ili ne. konkretno govoreći, šprem ili hrvatin nemaju alternativu zato što je jedan od njih na tribini (dans je baš ta pozicija lijevog krila zahtijevala rotaciju), za vorijev slučaj već svi znaju, na desnom vanjskom pero nakon dva isključenja i dvije zaredom izgubljene lopte u napadu jednostavno više nije mogao, alternative također nema (denis buntić je na tribinama dok na klupi zato sjede potpuno neiskorišteni josip valčić, te u napadu neiskoristivi špoljarić, gojun i kopljar)
činjenica 4. zadnjih 16 minuta postižemo 1 gol, od tih 16 minuta
BAREM 10 minuta naši igraju bez kreatora igre, bilo duvnjaka, bilo balića.
činjenica 5., ujedno i najveća smijurija i dokaz o kakvom se majmunu i neznalici radi;
u jednom trenutku na poziciji desnog vanjskog igra naše krilo zlaja horvat (179 cm, 81 kg) udarajući pri tome ni manje ni više nego na jeroma fernandeza (200 cm, 107 kg)
nakon svega navedenog ostaje čestitati našim rukometašima što su bez trenera uspjeli doći do svjetskog srebra.
SVAKA ČAST KAUBOJI
p.s. svaka čast francuzima na apsolutno zasluženom zlatu