U Zagrebu, na Cvjetnom trgu, u subotu 4. travnja s početkom u 13:00 sati, održat će se prosvjedni skup pod nazivom "NATO – 60 godina je dosta!".
Organizator prosvjeda je građanska Inicijativa Antiimperijalistička akcija, uz suradnju i potporu više grupa, udruga, mreža i vanparlamentarnih političkih stranaka. Prosvjedni skup održat će se istoga dana u Zadru, u organizaciji Akcije mladih.
Među hrvatskim političarima danas vlada svečana atmosfera, jer ulazak u NATO prikazuju kao svoj veliki uspjeh. Odletjeli su u Washington kao guske u maglu, na poklonjenje globalnoj Imperiji. Premijer se hvali kako ćemo širom svijeta pomagati u „osiguranju slobode i mira“, a na naslovnici jednih dnevnih novina čitamo najavu reportaže pod naslovom: „Ušla sam u vojsku da prehranim sina“. Ne ginu u osvajačkim ratovima sinovi i kćeri onih, koji ratove započinju, kažu organizatori.
Prosvjedni skupovi održavaju se u isto vrijeme u Strasbourgu i Baden-Badenu, te u nizu drugih gradova u Europi, SAD i drugdje. Dok političari slave, građani iz 40-ak zemalja, čiji su predstavnici 5. listopada prošle godine u Stuttgaru potpisali apel Ne ratu - Ne NATO-u, izražavaju svoj prosvjed protiv agresivne vojne i nuklearne politike ove vojne organizacije, te zastupaju svoju viziju pravednog svijeta oslobođenog rata. Od kraja Hladnog rata, NATO svoje postojanje opravdava ulogom oruđa „međunarodne zajednice“ za vojne akcije, poput tzv. „rata protiv terora.“ U stvarnosti, NATO je sredstvo za uporabu sile SAD-a, s bazama na svim kontinentima, koje zaobilazi instituciju Ujedinjenih naroda i sustav međunarodnog prava, ubrzavajući militarizaciju i povećavajući troškove na naoružanje – zemlje članice NATO-a odgovaraju za 75% svjetske potrošnje na naoružanje.
Čak i zastupnici ulaska Hrvatske u NATO ne kriju da, usprkos načelnom odlučivanju konsezusom, faktički stvar vode Sjedinjene Američke Države – pa se to čak ističe kao prednost, jer je suzbijeno slovensko protivljenje ulasku Hrvatske; zamišljaju li, da će Hrvatska imati više utjecaja od Slovenije? Samo tri od 19 tadašnjih članica NATO imalo je svijesti i snage da odbije sudjelovati u američkoj agresiji na Irak, iako je svima, koji znaju misliti, bilo jasno da su argumenti za napad bili lažni, da će troškovi biti golemi, a posljedice tragične.
U Europi NATO podiže tenzije, podstičući utrku u naoružanju takozvanim „proturaketnim štitom“ i golemim nuklearnim arsenalom. Širi se prema istočnoj Europi i dalje, povećavajući mogućnost izbijanja rata, uključivo nuklearni (jer prihvaćena strategija NATO-a ne odbacuje mogućnost da se prvi upotrijebi nuklearno oružje).
I najmoćniji danas priznaju da je svijet u dubokoj ekonomskoj, socijalnoj i ekološkoj krizi. To je kriza kapitalističkog sustava - sve su krize međusobno povezane. Postoje dvije logike razriješavanja krize: jedna je logika onih koji brane interese kapitalskog sustava, druga logika onih koji žele drugačiji svijet. Nasuprot vojnim paktovima, koji su 40 godina održavali mir u Europi kroz ravnotežu straha, Europa ima i druge tradicije, na kojima se može dalje graditi: osobito, proces stvaranja Europske unije i helsinški proces sigurnosti i suradnje. Tradicije zasnovane na suradnji, multikulutralnosti, univerzalnosti ljudskih prava, podršci građanskom aktivizmu – na nadi i viziju, umjesto straha i jednoumlja.
Hrvatsko civilno društvo, nasuprot slijepim političarima, jednom je već pokazalo viziju i snagu, okupivši 5.000 ljudi na prosvjedu Dosta je ratova! na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 15. veljače 2003., pred agresiju na Irak. Široki prosvjedi javnosti tada su spriječili da i Hrvatska bude uvučene u taj sramni rat za kontrolu nad izvorima nafte. Nemamo drugog izbora nego nastaviti djelovati za drugačiji svijet, koji jest moguć, poručuju organizatori.
ZaMirZINE
Muško
