Trenutak za umiranje

smisao života nije reprodukcija i produljenje vrste već hedonističko uživanje u svemu oko nas!

gaap je napisao/la: › zašto je toliko bed umrijeti!?

meni baš i nije bed. normalna pojava. važnija mi je kvaliteta življenja.

Velika je vjerojatnost da ti ništa od toga neće ni trebati kad umreš!
Nije bitno koliko dugo živiš, nego kako to proživiš. Ne kažem ni ja da želim umrijeti, ima također puno stvari koje bih želio napraviti ako budem imao priliku, ali s obzirom na proživljeni život, mogao bih umrijeti i danas. Ipak, nadam se da to neće ući u "slavne posljednje riječi"!

Hedonizam bih, ako smijem, izjednačila s uživanjem. Pada mi na pamet samo da uživanje za različite ljude podrazumijeva različite stvari...

DonQuijote je napisao/la: › Velika je vjerojatnost da ti ništa od toga neće ni trebati kad umreš!

Ne, trebat će mi tijekom života Ili možda neće.

Dobro, zaboga, niste li vi nikad čitali Camusov Mit o Sizifu? Vražji Sizif gura kamen uz brdo i pušta ga da se kotrlja dolje. Dok silazi po kamen, gleda svijet oko sebe, uči i uživa u svijetu i životu. Za Sizifa, smisao nije guranje kamena, nego to promatranje, to glednje, to uživanje - smisao života i jest i može biti samo u življenju: u procesu, ne u rezultatu. Da je drugačije, svi bi bili defetisti i nitko nikad ne bi ništa radio (hej, zašto bismo otkrili cjepivo protiv bjesnoće: ti izliječiš čovjeka, a prokletnik na kraju ionako umre! )

Nisam čitao Camusov Mit o Sizifu, ali znam za mit o Sizifu. On NE PUŠTA kamen da se otkotrlja nazad, nego su mu to bogovi odredili kao kaznu da tu kamenčugu mora cijelog života gurati do vrha, ali čim je dogura, ista se sjuri opet dolje, pa ispočetka... Osim ako nije bio žešći mazohist, sumnjam da je baš uživao u svijetu oko sebe i zastajao putem da pomiriše ruže...

Camusov Mit o Sizifu je, dakako, alegorija na onog mitološkog Sizifa. Ovaj je puštao kamen, tak da...

Ne bih volio još umrijeti. Imam još posla.

Ljudi se prema životu, odnosno prema smrti, ponašaju kao da su rođenjem potpisali ugovor na 60-70 ili više godina, i ne razmišljaju da je svaki proživljeni dan zapravo poklon! To što mi računamo da ćemo živjeti još 40-ak godina i imamo listu "to do" stvari, po mogućnosti raspoređene po životnim razdobljima, to je isključivo naš problem!

Hm...baš naprotiv, nekako si ne mogu zamisliti da ću živjeti još 40ak godina.
Zato sam u panici.

DonQuijote je napisao/la: › Ljudi se prema životu, odnosno prema smrti, ponašaju kao da su rođenjem potpisali ugovor na 60-70 ili više godina, i ne razmišljaju da je svaki proživljeni dan zapravo poklon! To što mi računamo da ćemo živjeti još 40-ak godina i imamo listu "to do" stvari, po mogućnosti raspoređene po životnim razdobljima, to je isključivo naš problem!

Ovim mi se čini da direktno potvrđuješ ono što sam ja nabrojala da sve moram učiniti: svaki dan može biti posljednji (floskuletina, znam), i zato se neprestano žurim da pograbim što više života, da što više dišem, živim, uživam, učim, volim, družim se... Svakog dana. Razmišljati o smrti kad će ona ionako jednog dana bespogovorno doći čini se tada kao strašan gubitak tog ionako skučenog vremena, don' t you agree?

živjet ću vječno, baš me briga za sve. uživam.

Alana Bates je napisao/la: › Razmišljati o smrti kad će ona ionako jednog dana bespogovorno doći čini se tada kao strašan gubitak tog ionako skučenog vremena, don' t you agree?

Ne. Poanta je raditi što više onoga što te veseli. A ako mene, između ostalog, veseli razmišljanje, pa bilo ono i o smrti... Zašto ne?

zašto ne razmišljati o smrti? prirodna pojava koja očekuje svakoga od nas na kraju puta.

ljudi različitih kultura, svjetonazora različito poimaju i prihvaćaju smrt.

trenutak za umiranje?
negdje sam pročitala da je svakome određena količina hrane koji će smakljati u svom životu, pa sad razmislite...
(ili saznajte koliko vam je određeno i pravilno rasporedite obroke; meni bi se da saznam sviđalo ono "kad je bal, nek je maskembal")

Smrt ne asociram s ničim lošim...kako smo rođenjem došli na ovaj svijet tako se i umiranjem rađamo u drugi...možda će taj biti bolji od ovog...a vjerojatno i iz tog drugog prelazimo u neku drugu fazu,drugi svijet...