Velika depresija - sto nas ceka?

O tekstu koji slijedi:

O sličnostima i razlikama između Velike depresije i današnje situacije prosudite sami.

---

Pozivanje granica: javna i osobna prisjećanja

Kako masovna proizvodnja mora biti popraćena masovnom potrošnjom, masovna potrošnja zauzvrat implicira raspodjelu bogatstva, ne postojećeg bogatstva, nego bogatstva kakvo se trenutno proizvodi, kako bi opskrbilo čovječanstvo kupovnom moći jednakoj količini dobara i usluga koje nude nacionalne ekonomske mašinerije.

Umjesto postizanja takve vrste raspodjele, divovska pumpa za usisavanje je do 1929./1930. u nekoliko ruku uvukla rastuću porciju trenutno proizvedenog bogatstva. Ovo im je poslužilo kao nagomilavanje kapitala. No, uzimanjem kupovne moći iz ruku masovnih potrošača nagomilavatelji su se odrekli učinkovite vrste potražnje za svojim proizvodima koja bi opravdala ponovno ulaganje njihovog nagomilanog kapitala u nove pogone. Posljedično, kao u igri pokera gdje se žetoni zadržavaju u sve manje i manje ruku, ostali sudionici mogu ostati u igri samo ako posuđuju. Kada im istekne kredit, igra prestaje.

To je ono što nam se dogodilo u dvadesetima. Uz pomoć izuzetnog povećanja duga izvan bankovnog sustava u tom periodu održali smo visoke razine zaposlenosti. Ovaj dug je omogućio veliki rast ušteđevina poduzetnika kao i ušteđevina pojedinaca, posebno onih u gornjim grupama primanja gdje je oporezivanje bilo relativno nisko. Privatni dug je izvan bankovnog sustava porastao za oko pedeset posto.

Ovaj dug, koji je bio na visokim kamatnim stopama, uvelike je preuzeo oblik hipotekarnog duga na kućama, uredima te hotelskim strukturama, duga na otplatu potrošačkih kredita, posudba burzovnih posrednika, te inozemnog duga.

Ovakav poticaj potrošnje stvaranjem duga bio je kratkoga života i nije se moglo računati na njega da održi visoke razine zaposlenosti na dulje vremenske periode. Da je bilo bolje raspodjele tekućeg prihoda iz nacionalnog proizvoda, drugim riječima, da je bilo manje štednje poduzeća i više grupa s visokim prihodima i više prihoda u nižim grupama, imali bismo daleko veću stabilnost u našem gospodarstvu. Da je šest milijardi dolara, na primjer, koje smo posudili od korporacija i bogatih pojedinaca za spekulaciju na tržištima dionica, bilo raspodijeljeno javnosti u obliku niskih cijena ili visokih nadnica s manjom dobiti za korporacije i dobrostojeće, to bi spriječilo ili uvelike ublažilo gospodarski kolaps koji je započeo krajem 1929.

Došlo je vrijeme kada više nije bilo pokerskih žetona koji bi bili posuđeni na kredit. Dužnici su stoga bili prisiljeni smanjiti svoju potrošnju u pokušaju kako bi stvorili marginu koja bi mogla biti primijenjena na umanjenje izvanrednih dugova. Ovo je, naravno, smanjilo potražnju za dobrima svih vrsta i uzrokovalo nešto što se činilo kao hiperproizvodnja, no u stvarnosti je bilo pad potrošnje kada se prosuđuje u terminima stvarnog svijeta umjesto svijeta novca. Ovo je zauzvrat uzrokovalo pad cijena i zapošljavanja.

Nezaposlenost je nadalje smanjila potrošnju dobara, koja je nadalje povećala nezaposlenost, time zatvorivši krug u stalnom padu cijena. Prihodi su počeli nestajati, obvezujući gospodarstava svih vrsta u nadnicama, plaćama te vremenu nezaposlenih. Time je ponovno zatvoren opaki krug deflacije sve dok jedna trećina čitave radne populacije nije bila nezaposlena, naš nacionalni dohodak snižen na pedeset posto, a teret nagomilanog duga veći nego ikada prije, ne u dolarima, nego mjeren trenutnim vrijednostima i prihodom koji predstavlja platežnu sposobnost. Fiksne stope, poput poreza, željeznice i ostalih infrastrukturnih troškova, osiguranja i kamatnih stopa prilijepile su se blizu razine iz 1929. i iziskivale takav udio u nacionalnom dohotku koji bi ih susreo da količina preostala za potrošnju dobara nije bila dostatna za podršku populaciji.

To je moje tumačenje onoga što je dovelo do depresije.

---

How To Make The World's Easiest $1 Billion

"To je ono što nam se dogodilo u dvadesetima."
"To je moje tumačenje onoga što je dovelo do depresije. "

Mungos,pa o čemu ti pričaš? Možda Hrvatskoj?

PEGY je napisao/la: › "To je ono što nam se dogodilo u dvadesetima." "To je moje tumačenje onoga što je dovelo do depresije. " Mungos,pa o čemu ti pričaš? Možda Hrvatskoj?

Molio bih te da procitas clanak u cijelosti, a ne dvije boldane recenice. Preporucam i citanje uvodne recenice u kojoj pise o cemu se govori u ostatku clanka.

S tvojom teorijom slažem se samo djelomično. Zaboravljaš RAT !! koji smo dobro i izvukli, ali ne i njegove posljedice. I da smo doživljaja devedesetih i posljedica bili pošteđeni onda bi tvoja teorija bila o.k.

PEGY je napisao/la: › S tvojom teorijom slažem se samo djelomično. Zaboravljaš RAT !! koji smo dobro i izvukli, ali ne i njegove posljedice. I da smo doživljaja devedesetih i posljedica bili pošteđeni onda bi tvoja teorija bila o.k.

Ovo kao da se učlanio na forum sam Andrija Hebrang, kojemu je opravdanje za sve greške Hdz-ove kriminalne vlasti rat.

Nema rat nikakve veze sa zaduživanjem za potrošnju, modelom koji je Hrvatska usavršila do maksimuma. Rat je u civiliziranim zemljama poslužio kao generator gospodarskog rasta, ali oni su svoje milijarde uložili u proizvodnju. Zbrojimo 30 milijardi eura inozemnog duga sa unutarnjim dugom (nepoznat iznos) i ukupnim iznosom dobivenim za sve firme koje su prodane (privatizirane) te iznosima svih proračuna u posljednjih 10 godina, i dobit ćemo zbroj novaca koje smo, uz par iznimaka, bacili. Na aute, povlaštene mirovine, nerad ogromne državne administracije, nepotrebne kilometre cesta, brodogradilišta, itd., itd.

Problem je što nakon ovog članka (1929.) ide i dodatak - hiperinflacija. Nadam se da ćemo to izbjeći.

Što nas čeka...
Nas na životu drže nekretnine na moru jer je njihova sveukupna vrijednost 2x veća od trenutnog duga.
Sad,pare i dalje posuđujemo jer to možemo, lovu dobijamo jer te nekretnine garantiraju da će novac bit vraćen, stranim "ulagačima" bi čak bilo u interesu da država proglasi bankrot pa se fino namire od nekretnina.
Sad što će bit ne znam,ali ne očekujem da će se u ovoj državi živjeti lijepo za 10-20 godina.

Financijska kriza u tijeku koje se nalazimo, s javnim i privatnim dugovima na neodrživim nivoima, izbacila je na vidjelo stvarnost koju smo se pretvarali da ne vidimo.

Nova 2010 godina koja je pred nama, zasigurno će biti godina velikih monetarnih promjena.

Tim povodom, evo novogodišnjih čestitki i želja izraženih kroz članak:

E sve je to istinito kako je Leteci mungos postao ,lako je biti njima
"BANKARIMA"pametan kad su oni izmislili sistem zarade novca i po njihovim pravilima . Zasigurno Rockefeller i ekipa trljaju ruke jer svaka godina im je uspješnija od predhodne još samo da uklone male gadove koji im kvare posao sa štampanjem love i napokon sve prebace u elektronski novac i počinje šou na zemlji .