Sreća

Baš si nešto razmišljam u zadnje vrijeme, što ljudima predstavlja sreću? S puno sam ljudi u kontaktu i tako krenu priče o svemu i svačemu i došao sam do zaključka kako je sramotno što ljudima u ovo, novo, doba predstavlja sreću ( mislim na Hrvate ).

Prije kojih 30 - 40 godina, sreća je bila imati obitelj, dobiti dijete, nije bilo rastava, svi su bili sretni i zadovoljni sa onime što su imali... Danas je totalno drugačija slika... ljudi su sretni ako imaju plaćeni posao, omjer plaće ( ako je uopće ima ) i posla nije bitan, o djeci se ne razmišlja uopće... čak se prije razmišlja o pobačaju u slučaju neplanirane trudnoće nego o rađanju djece... kakv je ovo svijet postao... gdje su oni sretni dani kada su ljudi nasmijanih lica šetali uz dravu uživajući u čarima grada... sada jedino što se može vidjeti namrgođena lica koja gledaju samo ravno i žive u svojim mislima kako će preživjeti tekući mjesec... sramotno...

što za vas predstavlja sreća? ne mislim tu na poklon od bolje polovice, kupljene nove čizme ili neki drugi odjevni predmet, već onu pravu sreću... što biste istinski željeli?

Htjela bih uživati u životu, i da me ništa u tome ne sprječava...putovati svijetom, uživati uz ljubav svog života, uživati sa svojim malim bratićima, igrati se s njima, uvijek biti uz njih dok odrastaju, i kad, ako Bog da odrastu uvijek biti uz njih.

Također bih voljela kad mi nitko u obitelji ne bi bio (teško) bolestan, da se ne mora patiti...ne volim gledati neke stvari oko sebe, kako se moji bližnji bore s teškim bolestima...

Šteta je što se ne može uživati i živjeti život kako treba...

Htjela bih da na svijetu ima što manje zla, da nema ratova, da su svi ljudi prijatelji...

Želim se jednog dana sretno udati, ako Bog da, imati vlastitu obitelj...djecu, da budu živa, zdrava, i sretna...

Želim da svi imaju koliko trebaju za život, da koliko-toliko mogu uživati...

za mene je sreća fakultet... to je jedino što imam u životu

pored toga volim gledat bračne vode i želio bih mir u svijetu

Za mene je sreća kad bos trčim livadom i lovim pčele.

Htjela bih biti i u "praksi" nesputana...No eto,ipak me nešto spriječava.
Mislim da bi bila prava sreća nesebično voljeti.

zeros je napisao/la: › Za mene je sreća kad bos trčim livadom i lovim pčele.

Onda se nadamo da nećeš skoro biti sretan jer bi uništio sve livade tim hobitskim stopalima.

Sreća je subjektivan pojam. Vidim puno generaliziranja u prvom postu i moram priznati da se ne slažem s većinom navedenog. Bilo jučer ili danas, sreća je sreća, samo je mentalitet drugačiji. Osobno, medije smatram odgovornim krivcem za iskrivljenje pojma sreće. Svakodnenvno šopanje informacijama u kojima se kao glavni 'izvori' sreće navode novac u neograničenim količinama, sise povećane za x brojeva, guzica k'o u J.Lo itd. rezultiraju iskompleksiranošću i nezadovljostvom 'malih ljudi'. No, mediji su tu samo da udovoljavaju željama potrošača, dok oni nama prodaju sva ta sranja mi za to vrijeme prodajemo sebe konzumirajući ista. I onda se pitamo što je sa svijetom, a što je s nama? Gdje je nestalo ono 'bitno je oku nevidljivo'?

Vjerujem da bi sreća bila onaj trenutak kad shvatiš da su ti svi ciljevi ispunjeni, da nemaš više želja. Nema više nikakvog grča, jednostavno postojiš i uživaš u tom postojanju, ali opet da li je to moguće postići...uglavnom još tražim sreću štogod ona bila...

svi mi previse trazimo (auto, stan, putovanja...) a naizgled jednostavne stvari (hodanje, vid, sluh, zdravlje) uzimamo zdravo za gotovo...

u drustvu znamo dosta raspravljati upravo o tom pitanju kako ljudi traze previse... ali opet kad pogledate, da nema tog trazenja vise, vise ,vise ne bi bilo ni napretka svijeta, tako da se sve to vrti u krug.

Ja mogu reći da sam sretan čovjek. Živim u skladnom braku sa dvoje djece (kći 18 i sin 5). Cijela obitelj mi je bogu hvala zdrava. Sve svoje materijalne obveze (režije, kredite itd.) uspješno servisiramo i skromno preživljavamo od mjeseca do mjeseca. Meni je to dovoljno za sreću.
Ako uzmemo u obzir kako su nekad naši stari živjeli prije cca. 50 godina (grijala se jedna prostorija u kući, meso se jelo nedjelom i praznicima, pješačilo se na posao xy kilometara jer bicikl je bio luksuz koji su si rijetki mogli priuštiti, nije bilo alata i strojeva koji danas pomažu ljudima) i unatoč svemu nabrojanom oni su bili sretni i zadovoljni. Zašto onda i ja ne bih bio sretan i zadovoljan kad objektivno puno bolje i lakše živim od mojih djedova?

Sreća...
Dobro, moraš imati zadovoljene neke osnovne potrebe-hrana, krov nad glavom, itd..
Moraš voljeti nešto. Mislim da su istinski sretni ljudi oni koji vole ono što rade, koji vole svoj posao. Kad voliš to što radiš onda se ne čini kao rad. Mislim da je takvih malo.
Oni koji mrze svoj posao bi trebali imati neku drugu strast-glazba, vrtlarenje, pravljenje stolica-mislim svejedno, dok god to voliš, kojom se bave poslije posla, a posao doživljavaju samo kao sredstvo da se dođe do novca da se radi ono što se voli.
Sređena obitelj bi bila super, naravno.
Dakle, sreća-zadovoljene osnovne potrebe, strast prema nečemu, obitelj i prijatelji.
To bi bilo idealno, po meni.

sretna sam..kad napravim nešto korisno i usrećim ljude oko sebe
i kad se najedem čokolade..

simo031 je napisao/la: › Ja mogu reći da sam sretan čovjek. Živim u skladnom braku sa dvoje djece (kći 18 i sin 5). Cijela obitelj mi je bogu hvala zdrava. Sve svoje materijalne obveze (režije, kredite itd.) uspješno servisiramo i skromno preživljavamo od mjeseca do mjeseca. Meni je to dovoljno za sreću. Ako uzmemo u obzir kako su nekad naši stari živjeli prije cca. 50 godina (grijala se jedna prostorija u kući, meso se jelo nedjelom i praznicima, pješačilo se na posao xy kilometara jer bicikl je bio luksuz koji su si rijetki mogli priuštiti, nije bilo alata i strojeva koji danas pomažu ljudima) i unatoč svemu nabrojanom oni su bili sretni i zadovoljni. Zašto onda i ja ne bih bio sretan i zadovoljan kad objektivno puno bolje i lakše živim od mojih djedova?

e ovo bi za mene bila sreća

naravno da bih bio sretan kad bio dobio nešto, kada bi mi se neka želja ispunila ( neka sitnica ) itd., ali ovo što je sime naveo, to je sreća koja te ispunjava svaki dan... nema veće sreće ( barem meni ) kad imaš vlastiti krov nad glavom, režije/kredite/ostale mjesečne potrošnje riješavaš koliko toliko uspješno ( barem bez većih problema ) i kad se ujutro probudiš i ne brineš se hoće li ti netko uletit u kuću i izbaciti te, ne brine te hoće li ti netko uzeti auto zbog nepodmirenog duga, a što je najbitnije znaš da pored sebe imaš osobu kojoj je najviše stalo do tebe, a u susjednoj sobi imaš dvoje "malih ljudi" ( ) koji te vole svim srcem...

Biti na miru sam sa sobom.

Iskreno ni neznam šta znači pojam "sreća" da se neshvati krivo optimistična sam osoba ali u zadnje vrijeme mi baš i neide sve u životu kako bih trebalo/želio.

Radujem se malim stvarima kojih imam u životu ali ono zbog čega bih bio najsretniji nemam prije svega zdravlja i tako tražene sreće koju uvijek svima prvo poželim(teško je to objasniti u ova tmurna i burna vremena puna nekog isčekivanja šta će se desiti/dogoditi ako ovo ili ono napravim jesam li dobro ili nisam napravio, hoće li to odmah netko iskoristiti,koliko će to koštati i sl. razmišljanja) onda je teško biti sretan i bezbrižan, kad moraš svaku kunu prebaciti 100 puta kako bi riješio i podmirio sve račune i obaveze. O kakvoj onda sreći pričamo?
Naravno sve nam je to nametnuto ovim prebrzim načinom života i brigom samo kako preživjeti od danas do sutra i kako dalje.Šta god radiš razmišljaš o svemu tome, navečer ležeš sa svim problemima kojih ima i kojih nema ali bi ih moglo biti te odmah stvaraš moguču alternaivu
Nikoga za ništa nije briga, necijene se one male i lijepe stvari koje neovise o "tako potrebnom novcu" što je danas rijetkost ali ima ih još.......
Uvijerio sam se nedavno u to da su ljudi ipak spremni još pomoći pa ipak ima neke nade za "sreću"

Jedino sam sretan sa svojom ženom kad pojedemo "šampite" onda se javlja iskreno zadovoljstvo i sreća ili kad odemo na kavu koju si još uvijek možemo priuštiti
To je ona mala sreća koju imam.......

meni se cini da uglavnom svi brkaju 'zadovoljstvo' i 'srecu'

ja mogu biti zadovoljan zdravljem, poslom, drustvenim i socijalnim odnosima ... i u biti sam zadovoljan.

srecu dozivljavam kao trenutak. kao zvijezdu padalicu koja iznenada zabljesne i potom nestane.