Osijek - plusevi i minusi

Obožavam preko ljeto...fino, polako, s noge na nogu prošetat promenadom u društvu...uf...nema mi boljeg od tog...još kad poubijaju sve komarce ko prije par godina...e...ni ne treba mi more onda...i et volem što sve više ima biciklističkih staza...ostalo više manje ne volim...cajke,klinčadiju koja mora pošarat novu fasadu, ulice u kojoj ide kuća,zgrada,kuća,kuća,zgrada...ruševine koje su tu još od rata...prugu nasred vukovarske...nebriga o novom trgu na kojem su one famozne klupe izgubile sjaj, ona svjetla dolje ne rade, fontana se koči, one ploče više nisu ni bijele (tj. svjetlo sive) ....i tako dalje...i tako dalje...

Meni je dosta poružnio. Izgleda mi kao neki ofucani reklamni letak. Previše jumbo plakata i drugih reklama-znam da je to prihod gradu, ali previše ih je, poružnjuju grad. Iskreno ću se iznenaditi ako u dogledno vrijeme dobijemo neku zelenu vrpcu ili plavi cvijet, ili kako se već zove nagrada za uređenje okoliša. Promet je grozan. Zbog svega toga mi grad stalno izgleda prljavo i prašnjavo iako to objektivno nije.
I s ljudima se nešto čudno dogodilo. Ima strašno puno frustriranih zlobnika i sve je nekako samo forma i poziranje. Sigurna sam da su to u stvari izuzeci, ali nešto ih često srećem.
Tako da je moje trenutačno mišljenje najsličnije onom što je napisao Metalucifer.
Ali da ne bude sve negativno, evo što mi se sviđa. Šetalište u Donjem gradu(kod bivše Kožare)-to mi je najljepše mjesto u gradu, nisam dugo bila, mogla bih jedan dan malo prošetati-nadam se da neće to previše izbetonirati jednog lijepog dana kad se napokon spoji s promenadom(promenadu ne volim ). Dobre su mi galerije u Tvrđi. Isto nisam dugo bila, ali to mi je onak zgodno za posjetiti-sviđa mi se prostor i atmosfera. Skejt park i cijelo to igralište- super-ne ulazi mi u sferu interesa, ali neka ga.

volim tvrdju koju su mi sagradili turci,

volim secesiju i parkove koje mi je sagradila austro-ugarska,

volim promenadu i pjesacki most koji su mi sagradili komunisti

volim osjecane koji su sve ovo koliko-toliko uspjeli sacuvati



volio bih da volim i nesto od zadnjih 20 godina

Osijek je kao moj dom: nije najsavršeniji; bude katkad i prašine i otkinutih kvaka - ali je to MOJ dom - onaj u kojem se osjećam najbolje, onaj u kojem zaspim najmirnije i osjećam se najopuštenije. Kad mi treba nešto mogu nekoga i upitati jer su tu ljudi koje poznajem i s kojima se družim. Tu su svi ljudi s kojima idem na kavu, prebirem po temama, zamolim za pomoć kad trebam, odradim što mogu za druge... To smatram neprocjenjivim dijelom Osijeka i to nemam nigdje osim ovdje. Shvatim to kad sam na putu, daleko od Osijeka. Nije da ne volim biti negdje, ali gdje god odem - gost sam. Tek negdje na povratku, na ulazu u grad - autom, busom ili vlakom - shvatim: idem kući! I tada se uvijek osjećam nekako uzbudljivo-ugodno. S Osijekom uvijek znam: to je to.
Jedino što mi smeta je vidljiv pad gospodarstva, gašenje brendova koji su nekad značili Osijek svud po regiji i koje je trebalo razvijati a ne uništiti. Što god Osijek mislio o doseljenicima - dok su oni pristizali u potrazi za ekonomskom sigurnošću i boljim životom - značilo je to i rast samog grada. Bojim se da u Osijek ljudi više ne dolaze... A to je jedna od najgorih stvari koje se gradu mogu dogoditi.

Sharon je napisao/la (Pogledaj post): › Tek negdje na povratku, na ulazu u grad - autom, busom ili vlakom - shvatim: idem kući! I tada se uvijek osjećam nekako uzbudljivo-ugodno. S Osijekom uvijek znam: to je to.

također
od malih nogu...uvijek isti osjećaj, neopisiv...kad u sitne noćne sate ulazimo vlakom u grad koji spava...
sada me odvali tabla "Dobrodošli u grad Osijek"
bude skoro kao moj idol na avataru

volim osijek u proljeće kad priroda poludi i kad po suncu uz ugodni vjetrić bubam s ekipom nogoš na srednjici. volim kad subotom popodne s istom tom ekipom odlazim na istok gradskog vrta. volim dravu kad opadne preko ljeta i izbaci najljepšu riječnu plažu na svijetu. volim kad sunce zalazi u ljeto i obojio nebo u crveno tamo iza neptuna. volim vidit parove s malom djecom u šetnji i dječji smijeh. volim se spustit na korzo preko trga slobode, zavinuti prema kinu i kod špicara uzet domaći kikiriki, spustit se na promenadu i prići tvrđi sa bilo koje strane. volim prolazit kroz teniski park u jesen kad je cijeli žut od lišća. volim hodat gradom u noći kroz 20 centimetara snijega i to po cesti kroz neutaban snijeg.

ne volim nasilje, bahate klince, osječke političare, neplansku gradnju, cajke u tvrđi i ljude koji ne cijene i uništavaju sve ono lijepo.

...eo zašto volim Osijek, mali literalno kreativni momenat zapisan još davno, davno prije:

…gledam kroz prozor polupraznog autobusa osvijetljene prozore tvorničkih hala putem od centra sivog velegrada sve do periferije u kojoj sada živim…pitam se da li su i radnicima treće smjene noćne misli tako filozofski teške kao i meni, o čemu razmišljaju dok automatski opslužuju svoje tekuće trake…najradije bi da sam Petar Pan i da me mogu ponijeti neke sretne misli – slike kao islikane i mirisi uhvaćeni u malim bočicama sjećanja…pa da me misli mogu odnijeti daleko od prigradskog busa, recimo u vlak koji se polako trucka prema istoku…
…pa da redom brojim stanice, bandere, šume sve dok mi napokon ne pukne ravnica pred očima kao melem na ranu…još koja bandera, pa će u daljini izroniti Grad kao na dlanu…najviše volim doputovati u sumrak, gledati kako mi se približavaju treperava, još slabašna svjetla koja se miješaju u paleti boja zalaza sunca…izlazim iz vlaka na kolodvor koje me odmah baca u prošlost koja je tako slatka kao i miris predvečerja u Gradu kojeg obožavam, a kojeg sam tako lako ostavila…i lipe su procvjetale, prati me njihov miris sve do ulice s drvoredom breza…u širokoj slavonskoj duši javlja mi se onaj osjećaj kojem nikad ne mogu dati ime, onaj neki koktel raspoloženja nošen zvukovima tamburice, zvonjavom tramvaja i žamorom glasova…i jednak je taj osjećaj u jesen, to posebno doba teškim magli, koraka kroz hrpe otpalog lišća na pločniku, kiša koje kupaju krovove…jednak je i u proljeće nježno, zeleno, toplo i moje…u ljeto, dugo i vrelo i uspavano kad gledam Grad s druge obale ležeći u pijesku kod Željezničkog…a tek zima, kad siječanjski snijeg utiša ulice, aute i tramvaje i kad je glavna dumina sanjkati se niz brdo kod Drvengrada...kad bi bar te petarpanovske misli odnijele i do donjogradskih uličica gdje sam se često u sitne sate prikradala da me susjedi ne vide onako bećarski raspoloženu…ili do rijeke u noći kada nema veze što grizu komarci, jer iznad mene je pun mjesec, čujem kreket žaba i lajanje seoskih kerova s druge obale…

....a ne volim ga više, jer je jednostavno izgubio sve to gore opisano....bar po meni...

Ingo je napisao/la (Pogledaj post): › volim tvrdju koju su mi sagradili turci, volim secesiju i parkove koje mi je sagradila austro-ugarska, volim promenadu i pjesacki most koji su mi sagradili komunisti volim osjecane koji su sve ovo koliko-toliko uspjeli sacuvati volio bih da volim i nesto od zadnjih 20 godina

Potpisujem sve osim toga da su Tvrđu izgradili Turci. Jedini ostatak Turaka u Tvrđi je ona neugledna metar visoka ruševina uz park i cigle druge boje na Križanićevom trgu koje pokazuju obrise temelja nekadašnje džamije, ako to uopće postoji još...

volim osijek

promenada, tvrđa, secesija. dovoljno veliki grad za naći neku zanimaciju, a dovoljno mali da znaš brdo ljudi.

svi koji su otišli barem na mj dana raditi u zagreb, shvate kako je osijek zapravo prekrasan. s jednog kraja na drugi za 20-30min, a ne 2h da dođeš kući, kad god izađeš van barem 1-2 poznate osobe sretneš...

živim za ljeto i ljetne večeri na promenadi.

svinjor je napisao/la: › nicoll je napisao/la: › jedini bad je što u jednom gradu toliko zgodnih cura a puno manje dečkiju.... Evo dokaza moje teze. Ne znam gdje ti vidiš te silne zgodne cure i po kojoj to statistici ima puno manje muških. Presmiješno.

hahaha..pa mal te zezam...
uostalom, nisam mislila na sebe, ja nisam osječanka ;-)

Mladjo je napisao/la (Pogledaj post): › ne volim nasilje, bahate klince, osječke političare, neplansku gradnju, cajke u tvrđi i ljude koji ne cijene i uništavaju sve ono lijepo.

+ šoviniste i rasiste.

Citat: › ....a ne volim ga više, jer je jednostavno izgubio sve to gore opisano....bar po meni...

Pa da, na žalost...
Iako su me trenutno raznježili ovo zaljubljenici u grad
Baš su vam lijepi postovi.

a sta ja znam, grad ko grad i guess... ako zanemarim sentimentalnost rodjenu iz cinjenice da sam najveci dio svog dosadasnjeg zivota provela ovdje, objektivno me za grad ne veze nista - sve je to ok, rijeka, sunce ujutro u podne navecer, relativno polagan zivot, nista nije predimenzionirano, ali vidjela sam i drugih gradova koji imaju sve to i jos nesto vise tako da - ako uspijem naci posao negdje drugdje, odoh... necu bas suze liti za osijekom. grad nisu ni rijeka ni parkovi ni zgrade ni godisnja doba nego ljudi koji u njemu zive, a ljudi u osijeku (i njihovog mentaliteta) mi je pun k.... (cast rijetkim iznimkama)

meni nekad fali jesen u Osijeku...kad pocinje kampanja u Secerani i onaj specifican miris u zraku...vecini je to smrad,al jebi ga meni je to bio poseban miris...najava jeseni...najljepsi zalasci sunca se dogadjaju u to vrijeme...taman onako sve ljetne boje umiru,kao da se pretvaraju u plamen,sunce zarko crveno,nebo kao da gori...

MissTake je napisao/la: › živim za ljeto i ljetne večeri na promenadi.

+1

nicoll je napisao/la: › uostalom, nisam mislila na sebe, ja nisam osječanka ;-)

nisam ni ja osječanin pa je osijek svejedno moj grad

koliko romantičara...sagledajte grad sa pozicije uređenosti infrastrukture, školovanja, odgoja djece,prometnog stanja...za mene je po tom pitanju grad odličan s obzirom kakve gradske vlasti su prošle njime.trenutno mi je jedini minus povećanje broja vozila i prometne gužve.pozdravljam svako proširenej mreže bic staza,izgradnju novih sportskih sadržaja i novih kulturnih objekata. na nicanje trgovačkih centara baš nemam neke pohvale al dobro je imati izbor.pozicija grada je odlična na 300tinjak km od par većih glavnih gradova...još da imamo i more...