Malo humor, malo crna kronika, malo politika, a najvise lifestyle...
Mozda nije bas turbo, ali je prikladno... ;-)
Dragi Tito,
Ja sam nešto mlađi pa te nisam imao prilike vidjeti. Nisam nikad živio u tvojoj Jugoslaviji pa ne znam iz prve ruke kako je u njoj bilo. Ne znam je li bilo bolje nego danas, ali to sad nije ni važno. Po onom što sam načuo, izgleda da si bio njuška pa bi bilo dobro da ti netko ispriča što se danas događa. Neću ti pisati o onom sranju u devedesetima. Valjda i vi gore hvatate CNN pa znaš što je otprilike bilo. Sad je to ionako jedna potpuno druga priča.
Ne moraš vjerovati, ali tvoji pioniri postali demokrati. I to original, američki. E to moraš vidjeti. Dođu izbori, a ono vašari, ukrasi, plakati, vrti se prasad, pjevaju se borbene. A narod se spusti s brda pa pravac u općinu da izvrše svoju grđansku dužnost. Nema ljepše slike od Vardara do Triglava. I onda se broji i prebiruje, a domaćini sjede kući pred televizorom i svađaju se s komšijama koji će dobitii. A oko ponoći pojave se vođe i jedan po jedan govore narodu da su pobijedili i da će oformiti vladu uz pomoć koalicijskih partenera. A raja sretna jer su svi pobijedili. Vidiš Tito, u našem novom uređenju sve stranke imaju pravo na dio kolača. Pa što ubodeš, ubodeš.
Nema ti više u nas ni industrije. Prerasli mi radničku klasu. Šta će ljudi jadni crnčit za siću i topli obrok. Nego, sad ti je glavno kad imaš tvornicu, da je lijepo otjeraš u stečaj, pa ju uvališ nekoj budali iz Švedske, i eto para. Pa se onda fino uvališ u fotelju, talijansku pravu, pa ulažeš. Malo lijevo, malo desno, pa malo ispod stola. A ovi što nisu htjeli učit, ko ih jebe, nek love penziju. Ali nemoj Tito misliti, da nama fali rada. Ne treba to narodu. Neka ljudi žive fino, ustaju u podne, pa kavica, kladara, teletekst. Pa ako štogod uleti ima se, a ako ne, nađe se bar za burek. Ima svako tetku u Njemačkoj.
A nije ni država fukara. Brine ona za raju. Kad treba nešto da se napravi za javno dobro ona samo zovne, i dolete sokolovi. Pa se grade ceste, kupuju kamioni, što ti srce poželi, ako je za Rvacku može se. A neće ni domovina ostat dužna. Plaća ona svoje sinove i više no što mora. I duplu cijenu platit će da nagradi prave domoljube. Jer domoljublje nema cijene, al kad je već tako, daj šta daš. Evo sad smo toliko napredovali da nas i u Europu hoće. Nisu ni oni ludi. Vide da imamo i mi potencijala biti gospoda. Al moramo prvo uredit neke stvari da im ne smetamo puno. Opekli se valjda ljetos u Vodicama. Neko im uvaljao skušu pod bakalar pa se boje, ne znaju s kim imaju posla. A i šta ćemo mi u tu Europu. Neka nas, svako u svojoj zemlji. Nema ljepših. Imamo narodne heroje, fudbal, carinu svakih tristo kilometara, narodne običaje. Svako brdo ima himnu, svaka kuća ima pušku. Svoje ne damo, tuđe je ionako zajedničko.
I tako ti se kod nas fino živi. Da nema onih iz mješanih brakova problema ne bi ni bilo. Ne znam stvarno kako je bilo u tvoje vrijeme, al nekako mi se čini da nikad nije ni bilo drugačije. Ionako tvoje pjesme još pjeva omaldina kad se ponapija. Pa ako te neko tamo gore pita još za nas, da im imaš što reći.
Autor: Jerko Mihaljević |
Nebitno
