Izgorilo. Prah i pepeo. Olimpijski centar na Bjelolasici, mjesto za odmor, centar za olimpijce, toliko puta opjevane sportaše, ostao je zgarište.
Vijest koja svoje mjesto ima u crnoj kronici, i nipošto u čitatelja ne smije izazvati pozitivnu vibru ipak ispod svog tog pepela krije tajnu. Možda ne baš tajnu, već način života i funkcioniranja našeg društva. Klasični primjer korupcije, dobro, malo prejaka riječ, ali nepotizma, podobnosti, lopovluka, mužnje državnog proračuna i tko zna čega sve ne...
Saznajemo da je u tom kompleksu radilo ni manje ni više već 170 ljudi. Svi su bili na plaći u ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta. Porazna je činjenica da je lokacija pogodna za zimski turizam, čak postoji i žičara, ali ona ne radi. Može se tamo i ljetovati, ali ju naši sportaši zaobilaze, ili se to radi, onako obiteljski.
Goste, njih 70, evakuirali su na vrijeme. Hvala Bogu da se nikome nije ništa dogodilo. Začuđujuć je omjer zaposlenih i gostiju, skoro 3/1, pa se pitam gdje je tu isplativost, ili ja ne razumijem smjer kojim se trabamo kretati da izađemo iz krize.
Projekt je možda dobro zamišljen, ali je od početka služio uhljebljavanju likova od "posebnog interesa" za RH. Tako se napravila šteta koju ni milijunska ulaganja ne mogu ispraviti. Gdje su ti sposobni menadžeri, koji su tu lokaciju mogli iskoristiti i Bjelolasicu pretvoriti u elitni sportski centar. Dok naši sportaši i ljetne i zimske pripreme provode po mondenim središtima svijeta, a i ako nisu, onda barem potegnu do BiH i Slovenije, istodobno crpeći milijune iz gradskih proračuna za nešto što je također nacionalni interes RH.
Logički sud: 1. Vatra je kriva za sve. 2. Nacinalni interesi su krivi za dio. Zaključak: Nacionalni interes je vatra. |