Duhovno ili materijalno bogatstvo?

 Poznato je da čovjek može biti materijalno zbrinut i pri tom biti nesretan. Jednako tako može biti uboga sirotinja, pa da je sretan i zadovoljan svojim životom. Poznajem i ljude (uglavnom starije dobi) koji uspješno balansiraju između duhovnog i materijalnog. Postoji li univerzalni odgovor (recept) kako pronaći balans između materijalnog i duhovnog zadovoljstva? Ili odgovor mora tražiti svaki čovjek za sebe? „Vidite li se“ radije kao bogatog i nezadovoljnog, ili siromašnog i zadovoljnog?

Rekla bih da je recept taj da uvijek budemo svoji, težimo ka istome, imamo iste ciljeve i prioritete, bez obzira na materijalne stvari. Naravno, to sve ovisi od osobe do osobe.

Nije lijepo vidjeti ljude koji nakon nekog vremena postignu neke određene materijalne stvari ili novac, a pritom totalno se promijene, i više ih ne možeš prepoznati.

Bilo bi lijepo kad se ljudi zbog (trenutno) dobrog financijskog stanja ne bi mijenjali i bahatili, ali to, nažalost, većinom ne bude tako.

iako će ovo zvučati kao glupi klišej, treba se znati zadovoljiti s malim stvarima
novac zaglupljuje i kvari ljude, stvara od njih robove
rekao bih da su novac i duhovnost u obrnuto recipročnom odnosu
i da, svatko za sebe mora naći svoju poziciju u svemu tome
jer tko teži duhovnosti, njemu je manje bitan novac i obrnuto

Puno mi je ljudi reklo kako sam jako bogata žena..iako nam kronično nedostaje novac..nije bogadstvo uvijek materijalne prirode.

Laž je reći da nam materijalno ne treba....treba nam....
za svakodnevni život...razno razne stvari....
novac nije nužno sreća,ali je nužno zlo.....
i ovisi sve o pogledu na stvari....
a novac koliko god da nam treba neke stvari ne može i nikada neće moći kupiti.....
stoga što se mene tiče....one stvari koje mi trebaju-trebaju...
ali da mi je sreća u tome nije.....ni blizu...tek potreba..
greška je kad je nekome izvor sreće upravo u materijalnom...jer se upada u začarani krug...kojemu nikada kraja.....
a do sreće se tim putem nikada neće doći....

Ne opterećujem se ovakvim pitanjima, i kao izravan rezultat toga puno mi je zabavnije u životu

Frost je napisao/la: › Ne opterećujem se ovakvim pitanjima, i kao izravan rezultat toga puno mi je zabavnije u životu

Ovo je dobra izjava!
Ja sam za duhovno, ali nema smisla govoriti kako netreba materijalno. Čovjek kao takav treba biti ambiciozan, raditi pa i ostvarit neki profit iz sveg tog rada. ALI NETREBA BITI POHLEPAN, to je ono zbog čega kasnije nisi duhovno miran.

Mnogi misle da duhovno i materijalno ne idu ruku pod ruku, no nije tako.

joj, bas me ubise ta pitanja u posljednje vrijeme. doslo neko razdoblje kad imam novaca a srece niotkud, sve me neka tuga hvata, ko bi znao zbog cega, nije da imam nekih opravdanih razloga za tugu....jucer sam pomislila da sve dam nekom jer vec pocinjem vjerovat da me snaslo ono "ima, a nema". nije da tu pohlepa igra ulogu, trosim ja isto ko i prije, al me zivcira sto uvijek imam u novcaniku ( da, priznajem, to je neka ludost). sjetim se dana kad sam imala sto kuna, pa razvlaci dok mozes. bila sretna, bezbrizna.....a sad....neznam jel zbog novaca il zbog neceg drugog, al bas sam nekak prije bila zadovoljnija. kad imas malo onda te veseli kad odes na pivo i cevape, a kad ih si mozes priustit svaki treci dan nestane to pronalazenje srece u malim stvarima.
a duhovno.....napustilo me, postala sam tupavac! pokusavam vjerovat da je to neka zimska depresija i da ce proljece donjet bolje raspolozenje.

Frost je napisao/la (Pogledaj post): › Ne opterećujem se ovakvim pitanjima, i kao izravan rezultat toga puno mi je zabavnije u životu

...potpis.....razmišljanje o takvim pitanjima samo me zna odvesti u neku negativnost, jer je toliko sranja oko nas da bi dan i noć mogla razmišljati o tome i samo se još više bedirati.......

Samo duhovno i materijalno zajedno čine čovjeka potpunim.

Vecina kazu duhovno a ne materijalno kao i da kod butrica gledaju njihovu duhovnost a u stvari zna se sto se i koji atributi gledaju.
Lazemo sami sebe sve je sad u materijalnom a i toga je sve manje pa cemo ponovo na duhovnost jer nam samo to i ostaje.

roberto91 je napisao/la: › Vecina kazu duhovno a ne materijalno kao i da kod butrica gledaju njihovu duhovnost a u stvari zna se sto se i koji atributi gledaju.

Kad kažeš duhovno, onda večinom misliš na to da si ispunjen, odnosno zadovoljan samim sobom, te radiš stvari koje te ispunjavaju. To nema veze sa ženskama i sl. To neznači da ti nesmiješ imati lijepu djevojku i dobar auto (to je kako sam shvatio neki tvoj nazor).
Krivo si definiraš pojmove, duhovno zadovoljstvo neznači da ti moraš živjeti u šumi u šatoru i slušat na kazetofonu Enigmu - Sadness

smatram da bi čovjek u svakoj životnoj situaciji u kojoj se nalazi trebao prepoznavati ono duhovno i tome težiti.. tome se učimo od malih nogu.. također, od duhovnosti se ne živi, ali predstavlja prioritet i temelj međuljudskih odnosa.. otkrivajući duhovnost, kako je već ovdje rečeno, možemo se naučiti zadovoljiti s malim stvarima, što je u današnjem modernom svijetu jako bitno..bitno je ostati svoj, bilo kada, bilo gdje.. također, razvijajući duhovnost i unutrašnji mir možemo lako otkriti svoje skrivene talente i potencijale, a uz trud, volju i rad razviti odlične sposobnosti.. možda zvuči utopijski, ali ne bi li nas takva motivacija trebala konkretno unaprijediti u našim navikama, poslu, društvenom položaju? na kraju krajeva, onaj "materijalni" dio (koji nam sigurno pripada) bi sigurno izašao na vidjelo, ali ne kao naš prvotni cilj, nego kao ugodna posljedica rada na sebi i bližnjima, tj. na onom duhovnom..

Svi želimo dobro živjeti, a pod tim podrazumijevam krov nad glavom, posao i zdravlje, ne nužno tim redom. Nažalost, sve manje ljudi ima posao, a to rezultira raspadanjem obitelji, kao i narušavanjem psihičkog i fizičkog zdravlja. Meni je draži duševni mir nego skupocjene stvari, ali kako biti spokojan kad sve poskupljuje i zahtjevi su sve veći, a ostajemo bez posla, smanjuju se plaće, ukidaju mnoge stavke...