Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Nada umire posljednja

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Redakcija 031
Offline
Avatar

Ukupno postova: 68050
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 04.09.2011. 20:36 
Naslov:  Nada umire posljednja
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Grad je izgledao zlokobno i crno; mračna prijetnja u daljini poput naftne mrlje u moru. Justin je stajao na brdu, par kilometara od prvog niza razrušenih kuća i gledao na mjesto u kojem se uputio.

"Koji kurac radiš ovdje?", upita ga Glas. Glas nije imao lice. Nije imao ni tijelo, zapravo. Jednom se pokušao sjetiti kad ga je prvi put čuo, ali mora da je bilo davno jer više se nije sjećao. Jednostavno je bio tu, vječni suputnik, smetnja i društvo. Uglavnom ga je ignorirao ali ponekad, kad mu je zaista bilo potrebno, znali su imati ugodne i plodne rasprave.

I ovoga puta je odlučio ne odgovoriti na zajedljivo pitanje koje je odražavalo i njegov vlastiti strah od ovog mjesta. Možda je Glas zapravo dio njega samog, podsvijest, demon ili druga ličnost koju je izgradio zbog osamljenosti.

"Zar ti nije dosta straha, opasnosti i smrti izvan gradova?" Glas je bio uporan. Justin je znao da je imao najbolju namjeru, ali ponekad je tako znao biti dosadan. Umjesto odgovora, uputio se prema gradu.

Držao se sjena i koliko god je to bilo moguće, zaklona dalje od ceste no na par mjesta je morao izaći na čistinu. Sjetio se jednog razgovora s Glasom kad su zaključili da je uz svu moguću pripremu, iskustvo i oprez uvijek potrebna doza sreće i vjera da će na kraju sve biti u redu. Ponekad se mora prepustiti tokovima života i nadati se najboljem. Pomislio je na to da podijeli to sjećanje s Njim, ali činilo se da je napokon zašutio pa je odlučio ne poticati ga da se ponovo pojavi.

Grad je bio tih. Toliko tih da se Justinu naježio vrat od nervoze kad se kretao mračnim i ruševnim ulicama punima smeća i komada nekad ponosnih zgrada i održavanih ulica. Žalosni podsjetnik na civilizaciju kakva je nekad bila. Civilizaciju od koje su ostale samo ljušture gradova i naselja, poput kostura mrtvih živina na cesti.

Ipak, usprkos toj zlokobnoj tišini, Justin je gotovo mogao osjetiti znatiželjne poglede na svojim leđima kako vrebaju na njega iz ruševina. Iz mraka. Znao je da mnogo toga ovisi o tome da li izgleda kao plijen ili kao lovac. Dao je sve od sebe da ostavi dojam ovog drugog. Čak i nesvjesno, jedna ruka mu je uvijek bila na dršci skraćene sačmarice koja mu je visjela u futroli uz desnu nogu.

"Kako planiraš naći bilo što u ovom neredu?" opet se javi Glas. Ovog puta Justin se nasmije i šutke mu pokaže jednom rukom na ploču s natpisom ulice koju je tražio. Glas nije ništa rekao, ali on je znao da je to bila mala pobjeda za njega. Iz džepa je izvukao omotnicu pisma koje ga je dovelo ovamo i izvukao papir da ga pročita po tko zna koji put. Nije da je bilo potrebno, znao je svaku riječ napisanu na tom komadu papira, ali sam proces čitanja bio je za njega nešto sveto, smirujuće i obećavajuće tako da je svaki put osjetio lagano uzbuđenje kad ga je čitao. Tako je bilo i ovoga puta. Usnice su mu se pomicale zajedno s riječima na papiru.

"Čekat ću te koliko god je potrebno. Volim te ljubavi." pročitao je kraj pisma na glas i teško uzdahnuo prinijevši komad papira ka usnama. Poljubio ga snažno i strasno, kao da je živo biće.

Usporedio je adresu na pismu sa onom na ulici, da bude apsolutno siguran, i krenuo dalje u potrazi za odgovarajućim brojem, ako ga je još bilo na ovim zgradama.

"Jasno ti je da pismo nije namijenjeno tebi, zar ne?" upita Glas ozbiljnim tonom ali Justin je mogao osjetiti da je to bila lažna ozbiljnost iza koje se skrivala poruga. Dugo su se poznavali.

"Nije bitno." odgovorio je i osjetio kako mu se jezik petlja, a usnice čudno oblikuju riječi od rijetkog korištenja.

"Zar si toliko očajan i usamljen da si putovao mjesec dana radi pisma upućenoga nekom drugom?" ustrajno će ovaj. Justin ne odgovori ništa, ali osjeti kako ga je pitanje pogodilo. U takvim trenucima mu se činilo najvjerojatnijim da je taj podli glas njegova podsvijest, njegov unutarnji Sudac i Kritičar. Kako bi drugačije znao pogoditi tako dobro vrijeme za izražavanje njegovih najjačih strahova i najporaznijih misli?

Pronašao je zgradu koju je tražio. Odjednom je zaboravio na sve ostalo i uputio se prema ulazu. Vrata su bila srušena iako se vidjelo da su nekoć bila zabarikadirana. U pismu je pisalo da ga čeka u stanu na drugom katu, pa se tamo i uputio.
"Misliš da je još živa?" začuo je opet svog suputnika. "Tko zna koliko dugo je to pismo stajalo na onom ormariću kad si ga pronašao. Možda je bilo tamo još od Rata."
"Zaveži!" ljutito će Justin. Nije želio slušati više negativne komentare, umarao ga je Njegov pesimizam.

Pronašao je stan koji je tražio. Osmijeh mu se prolio licem i ubrzo nestao kad je shvatio da su i ova vrata razvaljena. Oprezno je zakoračio unutra.

"Čak i ako je ovdje, ona čeka nekog drugog. Misliš da će te dočekati raširenih ruku?"
Prvi dio stana je bio prazan, osim stvari porazbacanih po podu. Morao je prelaziti preko ladica, dasaka, plastičnih boca i stakla. Nije bio nimalo tih. Vrlo neoprezno od njega, ali trenutno to nije ni pokušavao biti. Zapravo, oprez mu je bio zadnji na pameti.
"Prije će pucati u tebe." dovrši Glas svoju misao.

Dvaput je prošao kroz sve sobe u stanu prije nego je bio voljan priznati samom sebi da nikoga nema unutra. Naslonio se na štok vrata od kupaone i zaklopio oči u razočaranju. Trudio se da ne zaplače.
"Bar si se poštedio razočaranja, budalo."
To je bilo previše u ovom trenutku za njega. Izvukao je sačmaricu iz futrole i okrenuo se oko osi, u potrazi za Glasom. Vidio mu je obris u kupaoni i izderao se na njega. "ZAVEŽI!".
Prst ga je svrbio na okidaču i stvarno je želio ubiti nešto, nije bitno što. Odjednom shvati da gleda u svoj razlomljeni odraz na razbijenom zrcalu ormarića u kupaonici te spusti oružje i doda tiho: "Samo završi."

Snuždeno se vratio do sobe i sjeo na prašnjavi krevet na kojem nije bilo posteljine, samo madrac. Nije to htio priznati ali znao je da je Glas u pravu. Bio je u pravu čitavo vrijeme. Zario je lice u ruke i savio se poput vrbe na vlastitim koljenima. Kad je otvorio oči ugledao je komad papira kako viri ispod komode uz krevet. Sagnuo se i izvukao ga, nošen majmunskom znatiželjom koja nas je sve vodila od stare Afrike do Mjeseca i do samouništenja.

Bilo je to još jedno pismo. Pismo pisano istim rukopisom kao i ono koje mu je sad bilo u džepu.
"To je ona!" reče samom sebi.
"Poštedi se boli i ostavi ga ovdje. Samo idi." reče mu Glas zabrinuto. Više nije bilo posprdnosti u njegovu tonu.
Justin je samo gledao u pismo, gutao ga je očima. Usta su mu se iznenada osušila kao da se zatekao u pješčanoj oluji, a srce ubrzalo. Gledao ga je, činilo se, čitavu vječnost ali na kraju ga je samo bacio na krevet. Gledao ga je još neko vrijeme pa se okrenuo i izašao van.

"Bravo! Tako sam ponosan na tebe." započne Glas ali se zaustavi zajedno s Justinom koji se ukopao na izlaznim vratima pogleda uperenog u pod.
"Što sad?" njegov suputnik će oprezno.
Justin se okrene na peti i otrči do sobe, pokupi pismo s kreveta i spremi ga u džep. Ponovo se uputio van, ovog puta nešto veselijeg koraka.

"Budalo glupa."
"Začepi, rekao sam."


Autor: Boris Hrženjak (1982.g.), diplomirani ekonomist i samoprozvani filozof i spisatelj, bavi se pisanjem od svoje 15-16. godine i objavljivan je uglavnom u elektroničkim magazinima poput NOSF-a i TheVoid fanzina. Piše iz zabave i gušta, te u svrhu izbacivanja demona iz glave koji mu ne daju mira. Životni san mu je napisati i objaviti knjigu, bez obzira na to da li će na njoj zaraditi ili ne ^.^.


Gost priča ugošćuje priču. Ukoliko želite da i Vaše priče budu objavljene na portalu Osijek031.com, šaljite nam Vaše tekstove. Više informacija možete pronaći ::ovdje::


Zadnja promjena: Redakcija 031; 04.09.2011. 21:49; ukupno mijenjano 3 put/a.

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
-nella-
Offline
Avatar

Ukupno postova: 1739
Lokacija: zemlja čudesa
Spol: Žensko Žensko
Upozorenja : 1
Post Postano: 04.09.2011. 20:50 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Mene samo zanima lektorira li itko ove tekstove?

Rekla bih da ne. Osim ako je i dotični nepismen.

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
francika
Offline
Avatar

Ukupno postova: 2791
Lokacija: Osijek
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 04.09.2011. 21:09 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

-nella- je napisao/la (Pogledaj post): › Mene samo zanima lektorira li itko ove tekstove?

Rekla bih da ne. Osim ako je i dotični nepismen.

Pa šta se buniš? Na greškama se najbolje uči. Trebaš biti zahvalna jer te potiče na razmišljanje. Wink

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
d_grassa
Offline
Avatar

Ukupno postova: 239
Lokacija: Osijek
Spol: Žensko Žensko
Post Postano: 05.09.2011. 10:23 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Samoprozvani filozof hahahahaha.... Ajme ugušit ću se hahahah

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
ruprecht
Offline
Ukupno postova: 66
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 05.09.2011. 12:40 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Iskreno, ovo nije niti za komentirati... Ne znam zašto dajete prilike ovakvima... Takvima je mjesto u određenim ustanovama, a ne na portalu koji pretendira biti ozbiljan... Ako ovo nije test koliko čitatelji mogu izdržati...

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
-nella-
Offline
Avatar

Ukupno postova: 1739
Lokacija: zemlja čudesa
Spol: Žensko Žensko
Upozorenja : 1
Post Postano: 05.09.2011. 13:59 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

francika je napisao/la: ›
-nella- je napisao/la (Pogledaj post): › Mene samo zanima lektorira li itko ove tekstove?

Rekla bih da ne. Osim ako je i dotični nepismen.

Pa šta se buniš? Na greškama se najbolje uči. Trebaš biti zahvalna jer te potiče na razmišljanje. Wink


Potiče na razmišljanje o pravopisu, tu si u pravu. Hahaha osijek031.com smile

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
suaco
Offline
Avatar

Ukupno postova: 11
Lokacija: Osijek/Rijeka
Spol: Žensko Žensko
Post Postano: 05.09.2011. 15:42 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

hmhm. nemam bas naviku citati tekstove ovdje ali su me usmjerili prema ovome.

da krenem od pozitivnih stvari: mislim da autor stilski ima potencijala - tekst je sam po sebi relativno pitak, odredjene scene su okej napisane, atmosfera je mozda grubo napravljena ali postoji.

ali malo mi je... nedovrsen tekst. tekst, ne prica - ovo iako ima naznaku radnje mi vise djeluje kao uvod u nekakvo duze djelo nego kao prica koja bi trebala stajati sama za sebe.

sf setting (uzevsi u obzir da je autor objavljivao u nosfu i voidu, zakljucit cu da nije slucajan), meni osobno ovdje uopce ne pristaje.
"Žalosni podsjetnik na civilizaciju kakva je nekad bila. Civilizaciju od koje su ostale samo ljušture gradova i naselja, poput kostura mrtvih živina na cesti."
blab. izgleda mi da je dodan taj eseficni detalj tek tako, eto, da bi bio sf, sto onda po definiciji vise nije. a i zasto pismo na papiru, ako smo vec u nekoj blizoj ili daljoj buducnosti? ako je postapokalipsa pa nema interneta, onda ne moze glavni lik reci da ne zna iz kojeg je doba, mozda prije Rata. ako ima interneta, zasto bi netko slao pismo? (isprike ako tupim previse po tim sitnim nelogicnostima i neobjasnjenim detaljima, meni takve stvari bodu oci vise od pravopisa i gramatike)

preslabo mi je razradjeno sve to skupa - glavni lik ide razrusenim gradom na adresu koju je procitao u pismu. odakle mu to pismo? zasto je on odlucio otici na tu adresu? zasto se toliko emocionalno vezao za osobu koju ni ne poznaje? zasto se boji toga grada? zasto ima taj Glas u glavi - previse je gledao bsg ili ima nekakvih psiholoskih problema? itd itd.
ne moraju citatelji sve to znati, ali da bi tekst bio uvjerljiv, to mora znati autor. ne se samo oslanjati na atmosferu, pogotovo ne u kratkoj formi price Rolling Eyes

_________________
"Things need not have happened to be true. Tales and dreams are the shadow-truths that will endure when mere facts are dust and ashes, and forgot."
Dream (The Sandman: Dream Country)
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
Slavica88
Offline
Ukupno postova: 1
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 16.09.2011. 10:45 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Jednostavno sam morala na ovo komentirati. Kad sam krenula čitati mislila sam ti dati nekakve konstruktivne kritike, malo te usmjeriti (autora mislim), no sa daljnjim čitanjem nekako mi nestalo volje.

Tvoja priča (ako se može nazvati tvojom, jer mi zvuči kao svaki SciFi film koji sam ikad pogledala) je tako loše napisana, doslovno vrišti "moj autor ne zna Hrvatski jezik!" Ja sam studentica Hrvatskog jezika i književnosti i mogu ti reći da ovako loše nešto nisam skoro pročitala, a čitam jako puno.

Ne znaš koristiti interpunkcijske znakove, ne znaš koristiti prijedloge, priloge, složene rečenice, direktni i indirektni govor i još mnogo toga... Dok sam čitala tekst mislila sam da to piše netko sa znanjem jezika na razini osnovne škole. Onda, kad sam pročitala koliko dugo se baviš pisanjem, da si fakultetski obrazovan i koliko godina imaš, nisam mogla vjerovati.
Najtoplija preporuka koju imam za tebe je da se ostaviš pisanja. Mislim da je očito da ti netko ovo treba reći. Nemaš talenta za pisanje. Nakon toliko godina pisanja biti na ovoj razini, to upućuje na nekoga potpuno lišenog talenta za pisanje, ili nekoga toliko lijenog, da želi biti pisac, a da nije nikada ni jednu knjigu pročitao.

Ja bih ti savjetovala da se ostaviš pisanja i posvetiš brojevima (diplomirani ekonomist), jer ćeš se tako sačuvati jako puno ponižavanja i razočaranja. Ako smatraš da imaš talenta i ne želiš odustati, onda barem uloži u nekakav pravopis i prouči ga detaljno, jer ovo je toliko loše da mi padaju na pamet samo iznimno uvredljivi nazivi pa ih ne želim napisati.

Eh da, priča je sama po sebi također vrlo nezanimljiva. Primjetila sam da si objavljivao po tim SciFi stranicama (kako piše tamo u tvojim informacijama) pa si očito u tim vodama. Usudila bih se reći da ni jedan dio te priče nije tvoja originalna zamisao, sve to više zvuči kao veliki skup klišeja koje si iznimno loše napisao. Moglo bi se čak reći da je cijela priča plagijat.

Žao mi je što je to tako negativno ispalo, što sam napisala, ali kao studentica jezika osjećala sam obvezu da ovo napišem, jer tvoja "priča" je po meni uvreda za Hrvatski jezik i književnost. Vidi se kronični nedostatak truda u pisanju!

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: