Nedjelja ujutro. Budim se. Ulazim u kuhinju i stavljam džezvu na štednjak. Onu istu koju sam donijela od kuće jer Indijci, iako među najvećim proizvođačima kave na svijetu, ne koriste džezve.
Filtriraju kavu. Gluposti. Odbrojavam dvije kašike iz crvene ciglice. Procjenjujem da ću još imati kave točno za mjesec i po dana. Dolazi li tko iz smjera Hrvatske da može donijeti? Moram to provjeriti.
Otvaram vrata da izbacim smeće i uzimam novine s praga. Uz jutarnju kavu, prolistavam novosti. Nervira me format novina koji je prevelik da bi ga u potpunosti otvorila na stolu. Presavijam novine pod čudnim kutevima i čitam:
U šest mjeseci
mumbaijska Gradska Čistoća prikupila 22 milijuna rupija od kazni za pljuvanje na javnim mjestima. Mašala! No, nije to tako trivijalno kako izgleda na prvi pogled, niti se Čistoća brine da pljuvači ne narušavaju izgled inače savršeno čistih indijskih ulica (*
sarkazam*). Pljuvanje, osim što je odvratna navika, proširuje tuberkulozu, a u Mumbaiju je prošle godine
preko 9000 ljudi umrlo od tuberkuloze. Nervira me kad čitam kako ljudi umiru od glupih boleština. Onda se sjetim kako gotovo svi vozači rikše u kojima se vozim žvaču duhan i pljuju. Grozno. Jel tuberkuloza izlječiva? Ak’ me zapadne, hoće li me najbolji doktori u gradu spasiti? (ionako će osiguranje firme pokriti troškove pa je najbolja bolnica neupitna). Tješim se da samo siromašni ljudi u Indiji umiru od tuberkuloze. Okrećem list dalje od ovih misli.
Vrhovni sud u New Delhiju odobrio razvod mužu koji se žalio da mu u braku nedostaje seksa. Nakon što su se oženili ’91, mladenka je uskratila konzumaciju braka mladoženji prve bračne noći i par se seksao svega 10-15 puta u prvih 5 mjeseci braka. Nakon svađa s mladoženjinim roditeljima (
Indijci žive u proširenim obiteljima, i mladenka se useljava u muževlju obitelj) te nekih optužbi mladenke da je ukrala svekrvin nakit i mladoženje da je tražio veliki miraz, mladenka se vratila svojim roditeljima. (
Vidim ja, nedostaje tom braku više stvari od seksa!). Unatoč svemu,
žena je uložila molbu protiv razvoda. Sapunica! Sudac, iako u nezgodnoj poziciji da kaže koliko seksa u braku je dovoljno, je ipak zaključio da je brak bez seksa nezdrav i da je dovoljan razlog za razvod. Zanimljivo. Razmišljam kako razvod nije socijalno poželjan u Indiji i kako će ova žena ostati obilježena do kraja života. Nagađam kako se radi o ugovorenom braku i kako je spomenuti lik debeli brkati državni činovnik koji je ženu dobio jer su mu je roditelji našli i kako je očekivao “servisiranje” koje mu prirodom i zakonom pripada. Užaš! Iako se slažem o ulozi seksa u braku, u indijskom kontekstu moje suosjećanje ide prema toj ženi. (
Feministički, znam, al u Indiji, gdje smo još daleko od jednakosti spolova, uvijek navijam za žene).
Listam dalje – omladina iz mumbaijskih slamova, uz pomoć nevladinih organizacija, prolazi trening za turističkog vodiča za strance. Napokon dobra vijest! Odlična ideja! Već sam i prije čula za
studente koji rade ture po slamovima, no nisam se nikad odvažila na obilazak. Imam moralni problem u gledanju siromašnih ljudi kao da su u zoološkom vrtu i činjenici da netko zarađuje na tome. Ali ovo nije ta priča. Udruge pomažu mladcima da budu zapošljiviji, a studenti zarade dobrih 60-100 kuna po turi plus bakša. I proširuju svoj svjetonazor: “
Australci su dragi, Nijemci su visoki, a Amerikanci su skloniji nošenju kratkih hlaća i bejzbol kapa”. Haha! Slatko! Ne spominje kakvi smo mi, Rusi (*
sarkazam*). Kontam da Rusi koji dođu u Indiju ne idu po slamovima već po hotelima s pet zvjezdica gdje kupuju hyderbadske bisere. Ili idu ravno na Gou, koja je njihov drugi dom.
Uglavnom, ovo mi je dobra vijest, ono, puna nade.
Dolazim do oglasa –
bračne ponude. Uvijek volim pregledati. Prvo sortirane po godinama –
dvadesete, tridesete, četrdesete, pedesete. Opa bato, četrdesete i pedesete? Indija postaje sve više otvorena kad nije natjerala spomenute da se sakriju u mišju rupu od sramote što još nisu u braku. Onda drugo sortiranje po kastama:
Brahmin, Kshatrija, Jain, Bengali i Maratha. Odlično, sad kad smo se orijentirali, kaže: “Brahmin (
najviša, svečenićka kasta), 28, građanin Velike Britanije (
naravno, rodna im gruda engleska), financijske profesije, traži prikladnu Brahmin djevojku između 22-27 godina (
oh, ljubav ipak zna za godine!), iz kulturne familije, koja je spremna biti domaćica (
tako da može svoju fakultetsku diplomu objesiti iznad sudopera i s ponosom ju gledati svaki puta kada pere suđe. Jer će morati sama prati suđe u Engleskoj gdje posluga nije lako nabavljiva).” Eto, sretno joj bilo.
Usred oglasa – preporuka “Gledajte Zajedno!” I kaže
Beverly Hills 90210. Oh, bože! Nije li to malo preveć droge, tinejdžerskog seksa i mini sukanja za mlade zaručnike koji ne idu dalje iz svoje vršnjačke grupe i kaste?
I na kraju, vremenska prognoza:
39.5 stupnjeva jučer u Mumbaiju. U istom mjesecu u kojem je zabilježena najniža temperatura u gradu od 12.7 Celzija. Stiglo ljeto odmah poslije “zime”. Nadrljali smo. Sad valja preživit dva mjeseca do monsuna. Klima mi se pokvarila. Dišem na škrge. Znojim se. Opet mi je vruće, ne volim kad mi je vruće.
Bacam novine u kut i hvatam
Bollywoodski podlistak. Ovdje je barem sve dovoljno površno da ne moram razmišljati o sudovima, bolestima, konzervativnim mentalitetima i popravku klime. Ma nemoj kazat – kriket igrač se ipak pojavio na rođendanu popularne glumice, iako je došao kasno? Vidi, vidi - pa mislili smo da su oni davno prekinuli…
*
Slika o kažnjavanju pljuvanja preuzeta s www.utne.com, Arts and Culture Blog, ostale poslikane iz današnjih novina, Times of India, 25.ozujka 2012.
Auorica:
Katty
Pročitajte i ostale Kattyne priče iz Indije i Šri Lanke...
Skitam i pišem: Indija, Šri Lanka
-> Izvan staklenog zvona
-> Ljubav dolazi nakon braka
-> U potrazi za stanom u Bombaju
-> 330 milijuna bogova i jedna krava
-> Živjeti različitosti
-> Priča o indijskim eunusima
-> Pismo iz Hrvatske
-> Živjeti u Mumbaiju
-> Na usluzi, Madam!
-> Potapanje boga
-> Ceylon - Životne Lekcije
-> Hindu Festival iliti Objesi Me Njezno
-> Kad se Ashani udavala...
-> Kulturalno usokirana
-> Riža i curry
-> Upravljanje srilankanskim potencijalima
-> Tuk tukom po Colombu
-> Ljeto na obali Indijskog oceana
-> Posao u Colombu
-> Sri Lanka - Zemlja Kao Nijedna Druga
-> Ayubowan sa Sri Lanke!
Katarina Karalić je diplomirani psiholog sa Sveučilišta u Zagrebu. U studentskim danima proputovala je veći dio Europe kroz
AIESEC radionice i treninge. Nakon diplome, godinu i pol dana radila je u Colombu,
Šri Lanka, u firmi dizajnerskog nakita kao osoba odgovorna za ljudske resurse. Zadnje tri godine živi sa suprugom
Abhishekom u
Mumbaiju i radi kao trening menadžer za
Procter&Gamble India.
Katarinine kolumne o Šri Lanci s portala Osijek031.com su objavljene u izdanju šrilankanskog konzulata u Zagrebu, 2009.