Često mi se dogodi da dobijem poruku od prijatelja kako netko njihov poznat stiže u Indiju i ako mogu pomoći
savjetima oko priprema i planiranja puta. Moram priznati da uživam u toj ulozi. Ne samo radi šanse da obnovim svoje zalihe kulena, Cedevite i Vegete, u slučaju da ih put nanese u Mumbai; nego, priznajem, i radi samozadovoljnog shvaćanja koliko sam ipak naučila o zemlji i njenim načinima funkcioniranja u zadnje tri godine.
Ako bih morala dati
samo jedan savjet kako se najbolje pripremiti za
put u Indiju i suočiti sa zemljom jednom kada si tu, rekla bih –
drži um uvijek otvorenim. Pod tim mislim – pokušaj se svjesno spriječiti u tumačenju Indije kroz svoj referentni okvir i umjesto toga primijeni dječji način propitkivanja o stvarima oko sebe. To kažem zato što je vrlo lako o Indiji zaključiti da je
zemlja prljava i da su
Indijci blesavi, nesposobni i primitivni. U najboljoj verziji samo ćeš upasti u klopku pogrešnog zaključka o jednoj zemlji. U najgoroj – frustracije oko “
zašto su, dovraga, takvi” će ozbiljno naštetiti tvom dugoočekivanom godišnjem odmoru.
Svako tumačenje svijeta oko sebe zapravo krene sa
shvaćanjem sebe samoga i vlastitih filtera percepcije – i u trenutku dolaska u novu kulturu, kao što je indijska, valja osvijestiti koliko smo
mi u Hrvatskoj poprilično homogen narod. Kad to kažem, onda mislim da ćemo više-manje razgovarati jedni s drugima na istoj razini i da ćemo u principu podjednako poštovati sve ljude oko sebe.
U Indiji to nije slučaj i ako očekuješ takav tretman duboko ćeš se
razočarati. Ako otkloniš istu pretpostavku kao osnovno očekivanje, neće te nasekirati kako su neki Indijci
arogantni, a kako su drugi
robovski submisivni. Ovo će objasniti i zašto su vozači taksija, hotelsko osoblje i konobari koje srećeš u svom
turizmovanju formalni, preuslužni i preljubazni prema tebi. Objasnit će isto zašto je
čovac Indijac koji je sjedio do tebe na avionu među prvim pitanjima postavio ono o tome što radiš.
Pitanje
“čime se baviš”/”gdje radiš” je samo indijski način svrstavanja ljudi u određene ladice kako bi znali dalje definirati svoje ponašanje. Da, znam - i mene to nervira. Mogu li to objasniti
posljedicom kastinskog sustava društva - ne znam. Na kraju tuluma
moj indijski suprug zna gdje svih 30 ljudi koje smo sreli rade i gdje su išli u školu (i kakva je to škola), a ja samo znam nebitne detalje o njihovom zadnjem turističkom putovanju, o njihovoj djeci i što misle o gradu u kojem žive. I glede
kasta - više ništa od toga nije na snazi. Ali da su neki
rođenjem privilegiraniji od ostalih, u većoj mjeri nego je to slučaj u Hrvatskoj - jesu.
Kažu da je za sve što se može reći o Indiji i ono suprotno također istina. Indija je toliko raznovrsna da prosječnom Europljaninu to može biti teško pojmiti. Usudila bih se reći da je Hrvat sličniji Dancu po svom svjetonazoru, hrani koju jede, religioznim stavovima i ponašajnim osobinama nego što je osoba iz
Tamil Nadua (jug Indije) slična osobi iz
Punjaba (sjever). Znajući ovaj detalj, naučit ćeš baratiti frazom
"u tvojoj zajednici” kad razgovaraš s bilo kojim Indijcem.
Znači, nije “
kako vi to radite u Indiji”, nego “
što pripadnici tvoje zajednice čine”. U suprotnom, odgovor na tvoje pitanje te može ostaviti zbunjenijim nego što si bio prije nego si ga postavio.
Valjalo bi prije puta naučiti osnovne religiozne, kulturalne i jezične grupe u Indiji. Tako ćeš lakše razumjeti da nisu svi Indijci vegetarijanci, da nisu svi
Hindusi i da ne jedu svi istu kuhinju niti da govore svi istim, “
indijskim” jezikom.
Usput, da raščistimo, kao što ne postoji jedan prototip Indijca, ne postoji ni “
indijski" jezik – postoji oko
22 službena jezika, stotine dijalekata i jedan
hindi - donekle dominatan jezik, osobito na sjeveru. Vrlo vjerojatno je da će
dva obrazovana Indijca razgovarati jedan s drugim na
engleskom. I ne, to nema nikakve veze s traumom potlačenosti od britanskih kolonijalista – nego je to jednostavniji način od pogađanja koji je od njihovih indijskih jezika zajednički. I da, još jedna stvar –
hindi je jezik, a hindu je religija.
Ako dolaziš u Indiju kako bi iskusio
hipi spiritualnu oazu nirvane, onda svakako planiraj da većinu svog putovanja provedes točno na mjestima koja su takve izolirane zajednice (uglavnom turističke). Indijci nisu (svi) spiritualni i neće te zapljusnuti osjećaj prosvijetljenja čim kročiš na indijsko tlo iz aviona. Ono što će te sigurno zapljusniti su
intenzivni mirisi, mnoštvo boja, tropska vrućina, buka automobilskih truba i entuzijastični vozači taksija.
Kad pokušavam pojmiti Indiju, sjetim se one
priče o šest slijepaca koji su pokušali shvatiti što je to slon - pa je onaj što je držao za surlu rekao da je slon grana; koji je pipao nogu je rekao da je slon stup ; a treći koji je držao rep je rekao da je slon uže…. Tako je i sa Indijom –
postoji nekoliko Indija, paralelnih, međusobno nepovezanih realnosti i samo će oštroumni turist moći prodrijeti iza
turističke cirkusne kulise i zagrepsti po površini pitanja “
Što je prava Indija?” Nisam ni sama sigurna da mogu odgovoriti na to pitanje - ja znam samo korporativnu i urbanu verziju Indije, s ponekom turističkom perspektivom. Ako napustiš Indiju sa zaključkom opisa samog jednog dijela slona – znaj da nisi pošteno odradio svoj posjet.
Tijekom svog putovanja pazi da ne upadneš u obrazac ponašanja koji ja zovem
sindrom razjarenog bijelog čovjeka. Opasnost od toga je vrlo velika. Prvo će te nanervirati kako su
javna mjesta nepojmljivo neorganizirana. Stani -
nisu neorganizirana, nego ti
ne vidiš pravila koja vode ovaj kaos. Pusti ili pitaj pitanja kako bi razumio
zašto. Onda će te preplaviti
djeca prosjaci koji su
ošacovali bogatog turista bijele kože i mekog srca.
Nemoj im davati novce, kupi im hranu. Prvi, drugi, treći put - dok ne naučiš neverbalno iskomunicirati da nisi njihova sljedeća žrtva. Ne pitaj me kako, neka shvaćanja jednostavno nadilaze riječi. Na kraju će te satrati
klima, u većini slučajeva topla i vlažna, ili u najmanju ruku - neočekivana. Uradi svoju domaću zadaću i
pripremi prikladnu odjeću i nosi bocu vode prije nego dehidriraš. Kad kažem "
prikladnu odjeću" onda mislim vremenski i kulturalno – i još nešto – kada je jako vruće – dugi prozračni pamučni rukavi su puno učinkovitiji nego majica bez rukava, vjeruj mi.
Još jedan
komad savjeta (utjecaj svakodnevnog engleskog op.ur.) –
ne budi ovca za šišanje. Stereotip o bijelim turistima među Indijcima (osobito onima u turističkoj industriji) je da smo priglupi bogataši koji su spremni platiti nečuvene cijene za glupe turističke tričarije (bilo suvenire ili bilo koja druga iskustva). Prava istina je da mi pretvaramo rupije u kune i prebrojavamo koliko se kupovina isplati i uspoređujemo koliko bi ista stvar košta na
piji. Ili smo jednostavno preiscrpljeni da bi se raspravljali o 2 kune više ili manje. Nemoj dalje tim putem –
usvoji igru cjenkanja i činjenicu da je početna cijena ionako pretjerana. Ali nemoj zaglibiti do te mjere da se nanerviraš kako te svi
pljačkaju i propustiš neki unikatni dio kulture ili iskustva.
Osmijeh je puno učinkovitiji od zajapurenog lica koje se iz bijelog pretvorilo u crveno.
Ne upadaj u klopku opasnog zaključka kako si ti puno pametniji zato što dolaziš iz “razvijenog” svijeta. Imaj na umu samo jednu stvar –
Indija jednostavno ima previše ljudi. Samo pomisli da cijela Hrvatska stane u četvrt Mumbaija. Prekomjerni broj ljudi povlači problem infrastrukture, nezaposlenosti, siromaštva, beskućnika, niske učinkovitosti lokalne samouprave i tako dalje i tako dalje…. Nisu oni glupi, oni se samo suočavaju s problemima o kojima ti i ja ni ne sanjamo. Ubrzo ćeš shvatiti da su Indijci zapravo vrlo kreativni u svojim rješenjima.
Tipična slika Indije koju mi vidimo po turističkim agencijama je –
Taj Mahal,
palače,
maharaje,
sadhusi i
turbani . Sve nabrojano je samo dio prepoznatljivosti
sjeverne Indije (točnije pokrajina:
Rajasthan - s glavnim turističkim gradom
Jaipurom, i gradovima
Jaislamer i
Udaipur, pa pokrajina
Uttar Pradesh - grad
Taja Agra i dokovi
Varanasija). Postoje i mnogi drugi dijelovi Indije koji su sasvim druga, ništa manje egzotična priča.
Pogrešna je i pretpostavka kako je jedno putovanje dovoljno. Indija je velika – i obići zemlju u dva tjedna je nemoguće. Lako je pasti u zamku svakodnevnog pomicanja u drugi grad i sveukupnog provođenja vremena po letovima, vlakovima i autobusima koje nadilazi vrijeme razgledavanja tih istih gradova. Radije duboko udahni i
odaberi jednu rutu i daj si vremena za shvaćanje kako zemlja i ljudi na tom potezu funkcioniraju.
Na kraju, ne budi razočaran ako si otišao zbunjen, iscrpljen i samo s pola ostvarenog plana o svim stvarima koje si želio vidjeti. Umjesto toga, planiraj svoje sljedeće putovanje. Jedna stvar je sigurna -
Indiji se uvijek možeš vraćati po više.
Tekst: Katarina Karalić - Katty
Pročitajte i ostale Kattyne priče iz Indije i Šri Lanke...
Skitam i pišem: Indija, Šri Lanka
Katarina Karalić je diplomirani psiholog sa Sveučilišta u Zagrebu. U studentskim danima proputovala je veći dio Europe kroz
AIESEC radionice i treninge. Nakon diplome, godinu i pol dana radila je u Colombu,
Šri Lanka, u firmi dizajnerskog nakita kao osoba odgovorna za ljudske resurse. Zadnje tri godine živi sa suprugom
Abhishekom u
Mumbaiju i radi kao trening menadžer za
Procter&Gamble India.
Katarinine kolumne o Šri Lanci s portala Osijek031.com su objavljene u izdanju šrilankanskog konzulata u Zagrebu, 2009.
Žensko
Muško
Nebitno
