Osijek - Što sve znamo o svom gradu?

u svakom gradu ima koliko pozitivnih, toliko i negativnih stvari... Osijek sam tek pocela cijeniti, kada sam otisla iz njega... i svjesna sam da ja drugacije dozivljavam citavu siutaciju, samo zato sto uglavnom provodim ferije u Osijeku... i zna se kak je na feriju.... covjek nema obaveza, moze se opustiti, a onda i cijelu situaciju shvaca drugacije...ali Osijek nosim u srcu....

Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › da bi mu se nakon domoljubnog rata ponovno vratio stari naziv.

He, ovu konstrukciju još nisam vidio... "domoljubni rat"

Inače, zna li itko koliko ima istine u priči o kamenitom križu, tj. osječkoj priči o Romeu i Juliji?

hajdmo ovo zadnje pitanje prebaciti na novi topic koji bi se mogao zvati osječke legende. ima zanimljivih priča naših baka i djedova koje možda i nisu utemeljene (kao ona o Hitleru), ali su zasigurno zanimljive.

42 je napisao/la (Pogledaj post): › Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › da bi mu se nakon domoljubnog rata ponovno vratio stari naziv. He, ovu konstrukciju još nisam vidio... "domoljubni rat"

Nisi? aaaaaaa pa gdje ti živiš!??
Uhhh sad sam skontala...trebala sam to u navodnike....evo ispravljam... thx
dobijes kikiriki

Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › Nisi? aaaaaaa pa gdje ti živiš!?? Uhhh sad sam skontala...trebala sam to u navodnike....evo ispravljam... thx dobijes kikiriki

Hvala na kikirikijima, iako sam ih dobio zbog nesporazuma

Citirao sam te jer sam čuo za "domovinski rat", a za "domoljubni" baš i ne... ali i italic je OK...

Vraćam jedan kikiriki... meni ipak više trebaju

Nemojmo cjepidlačiti, vidiš da mi tu neki sitni zlobnici ;-) prigovaraju da grcam u kikirikiju (to sve zato sto nisu toliki radoholicari)...
Ne sumnjam ja da ćeš ti još puno pametnih stvari reći, pa ću te opet donirati, ima dana... ;-)

D je napisao/la (Pogledaj post): › hajdmo ovo zadnje pitanje prebaciti na novi topic koji bi se mogao zvati osječke legende. ima zanimljivih priča naših baka i djedova koje možda i nisu utemeljene (kao ona o Hitleru), ali su zasigurno zanimljive.

Ima netko tko zna te legende? Da ne propadnu s bakama i dedama...

Pa sad...jedino da netko posjedne baku ili djedu pred komp... Ja se nesto ne sjecam da je Osijek ikada bio poznat po legendama (prichama) legende su uglavnom bili ljudi...

Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › Pa sad...jedino da netko posjedne baku ili djedu pred komp... Ja se nesto ne sjecam da je Osijek ikada bio poznat po legendama (prichama) legende su uglavnom bili ljudi...

Zar nisi čula za onu spiku da duh generala von Beckersa mokri po haustorima povjesne tvrđe i plaši prodavače gumenih Hamburgera da će im doć sanitarna za deset minuta?
Zna li neko zašto se ono mjesto između Kopike i Bastiona naziva crna rupa. BTW neko je davno prije rekao da je to nastalo zbog urušavanja tunela koji ide ispod Drave, aaaha!

ma koja crna rupa?! ne kontam na što misliš!

goose je napisao/la (Pogledaj post): › ma koja crna rupa?! ne kontam na što misliš!

Kad bauljaš kopikom na istočnom dijelu ima znak koji svi zovu "Crna rupa", i kad sam bio klinac stariji su govorili da se tu nesmije preplivavati Drava. ´E pa sam mislijo da neko zna više o tom, no sad vidim da ne znaju ni da to postoji jeb´ga

Pitanje je jel više postoji: dno Drave se mijenja svake godine kako ona nosi pijesak (pa se neki pješčani sprud iduće godine može naći na sasvim drugom mjestu!), a ja vjerujem da je to ono mjesto gdje jednostavno naglo izgubiš tlo pod nogama, pa te povuče prema dolje...

Istina je. Crna rupa egzistirala je krajem sedamdesetih.
Sjećam se, tada su se pričale mračne priče kako je kompletan taj potez; od onog "ćoška" ispred Kopike do cestovnog mosta, pun virova radi neravnog dna prepunog građevinskog materijala i biljaka i kako je tamo kupanje opasno po život. Na tom mjestu postojale su neke žice ostale od neurednih građevinaca koji su uređivali lijevu obalu. Istovremeno tamo je ostalo i nekog korijenja koje se s vremenom saplelo u te žice...

Ne sjećam se baš točno svih detalja (jer bijah mlada ;-) ) ali sjećam se prijatelja Željka iz Anine ulice koji se tamo utopio spašavajući brata... Nikad se tamo nisam kupala, nisu mi ni morali braniti.

Eo iz rukava jedna priča koju sam se sjetio kada ste spomenuli tunel ispod Drave! Postji vjerovanje da je cijeli Osijek bio povezan tajnim tunelima pa tako i "kapelica" Pejačevića koja se nalazila u perivoju iste obitelji a danas je pored retfalačkog groblja,a ona je,po toj priči, bila povezana jednim tunelom sa Tvrđom,tj. mrežom tunela pod Tvrđom,a jedan je tunel kao išao od Tvrđe,ispod Drave do Katakombi! To je trebao biti bjeg za povlaštene Esekere jer su oni ako zakaže obrana od Turaka trebali tim tunelom otići do Katakombi i tamo nastaviti bijeg dok bi se Turci mučili prelaskom Drave! Meni povijest baš i neide pa neznam koliko je povlaštenih uspjelo pobjeći,tj. jel tko uopće uspio,ali legenda je tako glasila!
Ta je legenda sa tunelom pod Dravom spomenuta i u knjizi Ante Gardaša "Na tragu Svetoga grala" koju sam čitao prije nekoliko godina!


Također postoji i vjerovanje da su kosti grofa Pejačevića još u spomenutoj kapelici! To bi se moglo lako provjeriti,ali mi se stvarno ne da,a i ako su bile tamo sada vjerojatno nisu jer su neki mladići i djevojke prije desetak godina odlazili u kapelicu i uokolo razvlačili kosti (po pričama starijih -ljudske) pa bi tako vjerojatno i Pejačevićeve odvukli!

Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › Da vas zaustavi stranac na ulici, biste li znali preporučiti mu mjesta i događaje, građevine, znamenitosti, reći par ključnih podataka o našem gradu, o njegovoj povijesti, uputiti ga u pravom smjeru? Koliko ste naučili iz života o gradu u ravnici koju svi mi toliko kritiziramo, a tako toplo nosimo u srcu...?

Znao bih uputit stranca na neke važnije lokacije u Osijeku,ali ne bih baš dugo mogao pričati o gradu! Iako možda zvuči čudno ali vjerojatno bih mogao duže pričati o svojoj četvrti koja i nema toliko zanimljivu povijest nego o cijelom gradu,ali to je zato što sam zbog svojeg "uzornog" ponašanja uvijek dobivao dodatne referate iz povijesti pa je jednom prilikom profesorica ostala bez ideja i rekla mi da si odaberem nešto i tako došla na red i Retfala

mislim da je Stjepan Tomaš u jednoj kratkoj priči ispričao povijest male kapelice ljubavi kod STUC-a koju su jedva premjestili pored benzinske na suprotnoj strani ceste.
Po sjećanju priča ide nekako ovako - mladi šegrt je bio zaljubljen u suprugu nekog uzornog građanina (bogataša, generala ili tako nekako) i jedne su noći vodili ljubav. Ali igrom sudbine iste je noći opljačkana i neka radnja, a čuvari zakona su uhvatili baš tog nesretnog zaljubljenog mladića dok se vraćao od svoje drage. Kako ne bi ukaljao njenu čast čak ni na suđenju nije ništa rekao. Kada su ga osudili na smrt ona je bila prisutna ali nije rekla ni riječi. To mu je slomilo srce. Mladića su pogubili, a mlada gospođa je nekoliko dana nakon njegove smrti mučena grižnjom savjesti priznala da je mladić te kobne noći bio u njezinoj postelji. U spomen nevinoj žrtvi mladićevi su roditelji dobili dopuštenje od grada za izgradnju kapelice za dušu svog sina i na spomen nesretno okončanoj ljubavi.