...ne ustručavajte se rušiti barijere, otvarati granice i proširivati prostor ljudske slobode.

Kaže se, treba proživjeti život u mladosti.

Samo, koliko daleko mladi ljudi moraju ići da bi mogli reći - mi smo kvalitetno proživjeli svoju mladost?

svaki starac kaže da mu je mladost bila bolja nego starost

evo konacno jedan super post....sad cu ga staviti u bookmarks te cu na njega odgovoriti 2043 godine....

Pojasni malo to svoje pitanje.

Dokad se ti smatraš mladom, što ti smatraš kvalitetnim življenjem u mladosti, i znači li to tebi da se kvalittno živi samo u mladosti?

???

     Život se živi u šestoj i u sto i šestoj, a ne samo u mladosti.
Odgovor na tvoje pitanje je univerzalan. Život je kvalitetan onoliko koliko si u stanju dobroga vidjeti u njemu.
Barijere su u glavama ljudi, a ne u životnim situacijama.

tamna strana je napisao/la: › evo konacno jedan super post....sad cu ga staviti u bookmarks te cu na njega odgovoriti 2043 godine....

svaka čast, majstore.

Osobno stajališe svake jedinke, subjektivno glediše. Uostalom zašto se opterećivati time "što sve treba raditi i kako to sve raditi da bi imali nešto što je i tako subjektivno- kvalitetna mladost"? Živiš kako živiš, radiš ono što možeš i što smatraš zabavnim, uostalom život ne prestaje u mladosti...

Nije baš jednostavno ni u mladosti biti mlad.Život j ostavlja tragove, treba se dići i ići dalje, iako je teško.

A.G. je napisao/la: › Nije baš jednostavno ni u mladosti biti mlad.Život j ostavlja tragove, treba se dići i ići dalje, iako je teško.

Slažem se!

I ja sam se složila sa tvojom tvrdnjom o današnjim mladima!Cure smo, pa se razumijemo.A dečki?

Igrala sam se se u blatu, šivala lice dva puta, izbila zube, došao je rat, dobila sam tri granate u kuću, živjela sa roditeljima od tatine plaće te kasnije mirovine, napila se više puta sa svojim curama, zapalila prvu i zadnju cigaretu sa 17 g., prvog dečka imala sa 19 g., završila faks svojim vlastitim snagama, zaposlila se i gubila poslove više puta, ja sam stvarno svašta doživjela i proživjela... Možda sam morala prerano odrasti, pogotovo kao jedinica. Jedine stvari za kojima žalim što nisam imala novaca, tj. moji roditelji nisu imali za školska putovanja i za maturalno putovanje. Zbog toga sam se osjećala kao crna ovca u razredu.

...oduvijek sam baš i živjela na taj način, a mislim da ću i nastaviti dok ne krepam.....
...toliko toga neobičnog sam proživjela da nemam dosta mjesta za pisanje, upoznala svakakvih ljudi sa svih strana svijeta, proputovala pola zemaljske kugle, radila totalno lude poslove, a sve to uz r'n'r i sa smiješkom na licu.....
....a o ustručavanju da ne pričamo - mislim da ni ne znam što točno znači ta riječ......

kad bih napisala knjigu o svome životu, nitko mi ne bi vjerovao jer misli li bi da je to roman ...ali stvarno, ne pretjerujem, nekima bi trebalo nekoliko života da prožive to sve što sam ja uspjela natrpati u svoj dosadašnji

Ne želim se hvaliti, ali knjiga o mom životu, bi bila tako obićna i dosadana.