Odličan tekst Šole!
Bombaš samoubojica, taj grozomorni fenomen nad kojim strepe gradovi i građani diljem svijeta, biće je koje, zahvaljujući svojoj “specifičnoj” percepciji stvarnosti, ne mari što će ubiti ili ozlijediti sebe, jer sladostrašće koje proizlazi iz pomisli kako će time raznijeti i ono što mrzi, totalno mu oduzme nagon autokonzervacije.
U analognom smislu Dragu Hedla možemo nazvati novinarom samoubojicom. Njemu nije bitno što će svojim preziranjem stvarnosti, činjenica, naštetiti sebi, izložiti se tužbama za klevetu, jer slast koju osjeća pri nanošenju zla onom na kojega se fiksirao, jača je od nagona autokonzervacije, samopoštovanja ili dostojantva struke kojom se bavi.
Opsesije i fiksacije
Posljednja presuda za klevetu koja ga je stigla u iznosu većem od sto tisuća kuna bila je ona za izmišljenu priču o dječjoj prostituciji s uglednim Osječanima, priču koju ni jedan novinar osim njega nije htio objaviti jer su znali da ne drži vodu. Ali kada imate takvog novinara, kojemu je važnije ozlijediti objekt vlastite mržnje ili opsesije pod cijenu da se sramotiš na sudovima, onda zaboravite zdrav razum. Tu, naprosto, nema pomoći. Ono što obilježava bombaša samoubojicu, kako je taj fenomen analizirao Žižek, patološko je preziranje činjenica, stvarnosti, koju taj želi uništiti. Bombaš samoubojica, iako se skriva iza religije, zapravo je, prema Žižekovu mišljenju, nihilist, on ne može podnijeti da je stvarnost drukčija od one kakvom je on želi i zato je razara, pervertira, vrši nasilje nad njom, projicirajući vlastitu psihičko-mentalnu strukturu i opsesije na svijet oko sebe. Analogno, novinar samoubojica skriva se iza borbe za istinu, a zapravo je nihilist koji mrzi istinu, projicirajući vlastite opsesije i psihičko-mentalnu strukturu na svijet oko sebe. Način na koji Drago Hedl piše o Osijeku istovremeno je predvidljiv i uvijek iznova nevjerojatan. On desetljećima širi sliku Osijeka isključivo kroz prizmu zlostavljanja djece i zločina raznih fela, grada u kojem osim krvi i perverzija nema ništa drugo, a glavni šejtan koji se skriva iza svih tih zala ovog zločinačkog i mračnog grada je - ma znate već. Kada bi pisao o prasenju krmača u Karancu, i tu bi jamačno bili neki Glavaševi prsti. Tako se jučer u Jutarnjem listu, bastionu istine, Hedl bavi kupovanjem ispita na ekonomiji i završi, ma znate već, s Glavašem.
Ne znam spava li sa ženama, ali s Glavašem zasigurno ustaje i liježe. I kao kod svih opsesivno-kompulzivnih mehanizama, začas dođete u sukob sa stvarnošću, napišete neistinu vezanu uz njegovu drugu fiksaciju – Glas Slavonije i njegovu pretvorbu. Neka se bavi Glasom Slavonije, zašto ne, ali neka ne piše činjenično netočne stvari, neka ne prezire stvarnost u ime borbe za istinu, jer se tko zna koji put izlaže samoozljeđivanju.
“Provincijski” Vrhovni sud
Tako Hedl jučer piše u Jutarnjem kako je pretvorba Glasa Slavonije bila kriminalna, da se u tom procesu prao novac, ali budući da se predmet potucao po provincijskim sudovima, pao je u zastaru. Ako Hedl Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra provincijskim sudom, onda ni njemu ni bilo komu u ovom gradu nema pomoći kada Hedl senzacionalistički “pukne”. Naime, taj je “provincijski” Vrhovni sud utvrdio da je pretvorba Glasa Slavonije provedena u skladu sa zakonom, da to nije bila, kako Hedl kaže, “milijunska prevara”. Činjenice, dakle, ne stoje onako kako je Hedl napisao i stalno ponavlja, njih (činjenice) utvrdio je “provincijski” Vrhovni sud RH.
Zašto, ne samo u ovom slučaju, Drago Hedl mrzi stvarnost, mrzi činjenice, bacajući na njih svoje novinarske bombe ne bi li ih uništio, pa i pod cijenu samoozljeđivanja? Na to pitanje odgovor bi mogle dati različite struke. Drago Hedl radio je u Slavonskom domu, novinama koje je financirao sanaderovski HDZ, a on tamo primao tantijeme.
Je li poslovanje tog ugaslog lista bilo kriminalno, može li to Hedl istražiti, dok se bavi medijskom kućom koja za svoj “kriminal” ima pravorijek Vrhovnog suda? Hedl radi i na Osječkoj televiziji, koja se spominje na suđenju Sanaderu u aferi Fimi medija, da je financirana novcem iz HDZ-ovih crnih fondova. Hoće li i to Hedl istražiti? Možda bi Hedlu mogle pomoći gladne radnice Kamenskog da istraži u kakvoj to novinskoj kući radi pišući o privatizacijskom “kriminalu” u drugoj medijskoj kući u kojoj je sudski utvrđeno da kriminala nije bilo!?
Eto, pukla je u Osijeku još jedna Hedlova medijska bomba kod koje, kao i kod svake, može biti ozlijeđenih, no je li se bombaš pri tome samoozlijedio, posve je izvjesno, jer je to već utvrdio – Vrhovni sud! Treba li Hedlu u toj praksi učestalog samoozljeđivanjima pri svojim “bombaškim” napadima pridodati još koji sud, niže instance, na onima koje je oklevetao.
Nebitno
Žensko
Muško
