Zasto toliko Perkovica brani i HDZ i SDP!? Bio je Tudjmaninova nevidljiva desna ruka, a stiti ga i Milanovic.
Evo jedno objasnjenje
Gradjanske akcije:
Premijer ne da Perkovića jer bi on razotrkio sve zločine i pljačke hrvatskih partijaca. Podsjetimo, 1990 godine, 97.000 partijaca prešlo je u HDZ, njih 46.000 u SDP.
Perkovićevim iskazom na udaru bi se mogli naći i neki očevi i rodbina aktualnih političara i visokih državnih dužnosnika, jer bi najpoznatiji hrvatski udbaš mogao razotrkiti i partijsku zločinačku hobotnicu, kao i točan sustav pljačkanja hrvatske imovine od strane bivših partijskih moćnika i njihovih potomaka. Perković bi mogao, između ostalog, razotkriti i tko je, kako i kada opljačkao našu najveću naftnu kompaniju Inu, čije pljačkaše su štitili svi dosadašnji hrvatski političari na vlasti.
Iako se mnogi u Hrvatskoj, brojni mediji pa čak i najviši političari u samoj Kukuriku koaliciji, s pravom pitaju što je vladi trebala 'blamaža Perković'. Milanović nije novi junak našeg doba koji ima petlju reći europskim moćnicima 'povijesno NE, kao što je to nekoć Josip Broz izrekao Staljinu, nego je naš premijer zapravo dezorijentirani političar, izgubljen u prostoru i vremenu. Milanović svoju nesposobnost i neznanje pokušava zataškati svojom bahatošću, bezobraštinom, vjerujući da će u Hrvatskoj većina građana nasjesti na tu njegovu anti EU retoriku, te će, zahvaljujući tome, u drugi plan otići stvarni problemi ove države, a to je katastrofalna gospodarska situacija, koja svakim danom sve više nalikuje grčkom scenariju. Milanovićeva Vlada potpuno je nemoćna i paralizirana za povlačenje bilo kakvih racionalnih poteza koji bi zemlju izvlačili iz krize, pa je u takvom rasulu premijeru Milanoviću najlakše provocirati EU sa slučajem Perković.
Milanović tvrdokorno brani Perkovića, tobože, jer time želi zaštititi hrvatske branitelje od eventualnih novih europskih uhidbenih naloga. Najpoznatiji hrvatski udbaš mogao bi razotrkiti i točan sustav pljačkana hrvatske imovine od strane bivših partijskih moćnika i njihovih potomaka. Tako bi Perković mogao razotkriti ne samo sve partijske zločine u zemlji i inozemstvu, nego i pljačku državnog blaga koja se sustavno izvodila po nalogu i u režiji vrha tadašnje partije. Ne treba smetnuti s uma da je Josip Perković, kao čelnik političke policije Udbe, bio samo izvršitelj, a ne donositelj odluke. Tko su bili politički nalogodavci, Perković vrlo dobro zna.
Vrh te partije je odlučivao o tome tko treba biti ubijen, što bi na suđenju Perkoviću postalo i bjelodano. No, Perković će skupo prodati svoju kožu pa će u svojoj obrani pokušati sa sobom povući mnoge, ne samo iz bivšeg političkog sustava, nego i aktualne političare i moćnike. Procesuiranjem Perkovića i njegovim suđenjem, posve je sigurno, počelo bi se odmotavati zamršeno klupko partijsko-udbaške kriminalne hobotnice, koja je i raspadom Jugoslavije imala stvarnu moć u Hrvatskoj.
Komentari?
Nebitno
Muško
