Premda već više od četiri godine
odslužuje zatvorsku kaznu u susjednoj
Bosni i Hercegovini, Branimir Glavaš vješto si osigurava sveprisutnost u
hrvatskom javnom prostoru. Fizički
nije ovdje, ali je nazočan duhom kao u kakvoj šekspirijanskoj tragediji.
Lukav, tvrdoglav i politički ratoboran umije privući pažnju, ima dovoljno motiva a i ljudi s kojima se želi razračunati. Ako u nas postoji političar s devet života, onda je to on.
Njegove intervjue posljednjih godina, naročito one
"zatvorske", treba čitati kao pamflete u čijim konstrukcijama nema nebitnih detalja. Svaka riječ je
pažljivo odvagana i svaki detalj pomno odabran. Uostalom, vrag je u detaljima, a Glavaš nam ih gura pod nos bilo da se radi o crvenoj petokraci na kožnoj mu jakni ili naslovima knjiga uočljivo raspoređenima na polici u mizansceni njegovih video-obraćanja.
Iz zatvora gdje vremena ima
napretek, značajno, pa i presudno utječe na politička zbivanja u Hrvatskoj. Njegov
HDSSB krajem prošle godine u zadnji je čas "sabotirao" izglasavanje ustavnih promjena u Hrvatskom saboru koje su već bile aranžirane s
Kukuriku koalicijom. Teško je povjerovati i da friško okupljeni
Savez za Hrvatsku nije Glavaševa umotvorina kojom želi što je više moguće dokosuriti
HDZ na izborima koji slijede. Zagonetni posjet
Željke Markić Glavašu u mostarskom zatvoru postao je u trenu prvorazredni politički događaj koji je predsjednika HDZ-a
Tomislava Karamarka toliko zbunio da je na novinarska pitanja o tome dao nekoliko nebulozno proturječnih izjava. Glavaš u zatvoru i dalje je vruća medijska roba mada u svakom intervjuu ponavlja jedno te isto i nudi uglavnom prežvakane pikanterije. Ali u onom najbitnijem je uspio: u zatvoru
nije pao u zaborav niti je postao politički mrtvac. Naprotiv, kako stvari stoje, odande će stići još snažniji i željniji revanša. Polovicu robije već je pregurao, pa ako se pravosudno-političke okolnosti poslože njemu u prilog (što će biti teško) na slobodu bi mogao već sljedeće godine, taman da stigne na parlamentarne izbore. Do tada će i dalje, putem medija ili HDSSB-a, izazivati manje ili veće, lokalne ili nacionalne političke potrese.
Nedavno je, na primjer, dao dva vrlo slična intervjua
Novom listu i Večernjem listu. U njima i dalje opanjkava
Vladimira Šeksa, ali mu ovaj put nudi priliku da se iskupi.
Ivo Sanader mu preko treće osobe šalje pismo u kojem se navodno posipa pepelom što ga je progonio. No, Glavaš je sada fokusiran na Tomislava Karamarka i
uništenje HDZ-a. S druge strane, umjereno
kritizira Kukuriku koaliciju. Čak blago
hvali Vladu. U njoj je većina ministara nesposobna, ali barem se trude uvesti reda u državi za što im, kaže Glavaš dalekovidno, treba još tri do pet godina. To bi taman bio još jedan mandat kojeg bi
SDP možda mogao dobiti uz podršku HDSSB-a! Hvali Glavaš ministra
Linića, hvalio je i
Čačića dok nije, kao i on sam, završio u zatvoru. Milanovića smatra pametnim i obrazovanim no "
previše drskim", ali kada Glavaš to kaže onda zvuči kao kompliment. U politiku se sigurno vraća, pa makar i kao čistač. ("I da se brinem o održavanju stranačkih prostorija, to je aktivni stranački rad."). Vjerojatno se izrazio metaforički.
Sa
Đapićem, kojeg još uvijek diskreditira kao
"žderača" famoznih čokoladica i s
Vrkićem koji mu je "cipele lizao" ne bi li se dočepao pozicije koordinatora mirne reintergracije Podunavlja, a zatim i direktora Glasa Slavonije i Belja... s njima će se - vrišti između redaka - posebno razračunati.
U Osijeku gdje se uvijek nešto
burno zbiva, a malo toga doista mijenja, uskoro bi mogla zavladati atmosfera kao u nekom
klasičnom westernu. U zraku treperi napetost. Odmetnik se vraća u grad s robije koju je "nevin" gulio. Na stanici ga čekaju njegovi ljudi dok na drugom kraju grada novi šerif sa svojima glanca koltove. Ostali vire skriveni iza zavjesa i zatvorenih prozora. trg je pust i spreman za revolveraški obračun. Nagradno pitanje je može li se u ovom kompleksnom "multipleks" gradu uopće vidjeti neki drugi film.
Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Roko031, Goran Flauder/arhiv031
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala