Posebna je ovo nogometna godina - godina
Svjetskog prvenstva i još jedna od onih u kojoj će, usprkos
besparici, zadovoljno trljati ruke proizvođači i prodavači piva.
Pivo je i kod nas i šire postalo jedan od sinonima za nogomet. Štono bi se reklo gastronomskim jezikom: pivo i nogomet savršeno se sljubljuju. Pritom kada se kaže nogomet, misli se na čitav navijački cirkus oko njega.
Pivo je ulitmativno
navijačko piće. Loče se prije i poslije i za vrijeme utakmica; podjednako neumjereno na stadionima, po kafićima, a i kod kuće pred televizorima. Kada nekoga za vrijeme
Svjetskog ili Europskog prvenstva, Lige prvaka ili finala domaćeg kupa pozoveš na zajedničko gledanje, podrazumijeva se da si ga pozvao i na
pivsku pijanku, a ne čajanku. Kada dođe vrijeme spomenutim natjecanjima, kavrtovske birtije pretvaraju se u
"petu tribinu" i ne d'o bog nekome da za vrijeme gužve u šesnaestercu uleti tamo onako bezveze i naruči kavu.
Pivo se posredstvom nogometa i nacionalne reprezentacije uspješno sljubljuje i s domoljubljem, a preko lokalnih klubova s
lokalpatriotizmom. Ima li neki grad sreću da u njemu postoji pivovara, opet ne d'o bog da pred lokalnim šovenima naručiš neko drugo pivo osim svetog lokalnog
bućkuriša. Tako će vas u Osijeku, a bogme i u Splitu ekipa za šankom poprijeko gledati, u krajnjim slučajevima i iscipelariti, naručite li
Žuju. Ako je uopće ima u ponudi. Sve u svemu, to s pivom zna biti krajnje ozbiljna, skoro pa životno važna stvar za lokalne jebivjetre koji lokalpatriotizam prakticiraju uglavnom po lokalima i povremeno na stadionima.
Ne čudi onda ni što se osječka frakcija takve vrste lokalpatriota zborno nakostriješila kada su u
osječkoj Pivovari sklopili poslovni ugovor sa splitskim Hajdukom o pravljenju i punjenju tzv.
"Hajdučkog" piva. Takvo se donedavno punilo u koprivničkoj ispostavi danskog Carlsberga. Ugovor je istekao, pa su čelnici Hajduka potražili novog partnera za proizvodnju tog hmeljskog pogona navijačkom ludilu. Pali tako potpisi, srdačno se protresle ruke, zasjali obostrani osmijesi... I neka su! Neka radi pivovara i u tri smjene, neka joj pogoni ne staju kad već skoro sve ostalo lipše pod teretom krize. Neka se bar nešto događa na ovom čemernom istoku gospodarski posrnule države!
E, ali, proradio istovremeno i šovenski lokalpatriotski živac, nabubrila u mnogih ona žila sera na čelu, i skočio tlak.
Sram ih bilo! Jebena sramota! Svi u bojkot! Dotaknuli smo dno! – to je tek sukus stavova ovdašnjih lokalpatriota, uglavnom kohortaša iziritiranih izdajom njihove (naše) lokalne pivovare.
Nek' odsele u Split! – poručuju takvi razmišljajući po običaju krivim organom.
A da to kavzilokalpatriotsko navijačko reketarenje
nije bezazleno govori i sitni detalj, točnije jedna rečenica izgovorena na potpisivanju partnerskog ugovora
Pivovare Osijek i NK Hajduka. Tom je prigodom – kako su prenijeli mediji - direktor Pivovare
Antonio Drobina kazao sljedeće
: "Budući da Pivovara Osijek dugi niz godina podržava hrvatski nogomet, u skoroj budućnosti mogući su slični ugovori sa ostalim nogometnim klubovima diljem Hrvatske, a posebice sa NK Osijekom".
Biznis je biznis, ali nad njega se nadvio
strah kako će reagirati ovi naši. Pitanje je bi li se u normalnim okolnostima direktor neke tvrtke pivovare morao ovako uvijeno opravdavati i ispričavati zbog sklopljenog posla da nema tog iracionalnog mentalnog presinga lažnih lokalpatriota. Umjesto toga trebao je poručiti:
Pa već imate pivo, brate! Osijeku Osječko, Hajduku Hajdučko. Evo, nek' dođe i Mamić pa ćemo praviti i Purgersko!
Skroz je treća stvar, ali to već ako razmišljamo u zadravorazumskim kategorijama, kakve to veze uopće trebaju imati alkoholno piće i bilo koji sportski kolektiv? No, pivo je odavno, vještim spinom na
globalnoj razini, proglašeno prehrambenim proizvodom. A sportski klubovi postali su tvrtke, tvornice profita ili, u gorem slučaju, podružnice političkih stranaka. U svakom slučaju, pjene neće uzmanjkati. Ni pivske, ni navijačke.
Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Hajduk.hr/Foto-arhiv031
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala