Ovo ljeto sam se odlučila po prvi puta ljetovati na našoj obali sama. Najviše na odmor volim ići kada je najmanja gužva (sredina 6. mj. i 9. mj.). Kako su mojim prijateljima to uglavnom radni mjeseci ove godine imala sam namjeru otići sama negdje u rujnu. Čisto da se malo odmorim od svega (i svih
). A osim toga, s obzirom da nisam "klasičan turist" koji dan provodi ležanjem na plaži 8 sati dnevno možda mi ova vrsta odmora i najviše odgovara.
Moram priznati da sam ostala neugodno iznenađena u razgovoru s iznajmljivačima privatnog smještaja. I to se dogodilo nekoliko puta, ali ne na uvijek isti način. Evo samo jedan primjer gospođe iz jednog lijepog grada. Sve se dogovorimo (u smislu plaćanja, vremena dolaska i sl.), da bi gospođa na kraju pitala koliko "nas" dolazi. Na moj odgovor da dolazim sama ostala je vidno iznenađena i to usudila bih se reći neugodno. Osim previše osobnih pitanja koja je počela postavljati u tom trenutku, na koje joj nisam dala odgovor rekla je nešto u smislu: "Znam ja što je Vaša namjera, pa nije moja kuća kupleraj da svaki dan dovodite drugog muškarca." Tu je razgovor završio. Ova gospođa nije jedina koja je bila izrazito neugodna kada je čula da potencijalni gost dolazi sam, ali je njezina reakcija najoštirija.
Na kraju sam od privatnog smještaja odustala i odlučila se za hotel. Što se pokazalo definitivno boljom opcijom (bar u ovom smislu). Ono što ja želim pitati, zašto je u Hrvatskoj problem putovanje samaca (gledajući na privatni smještaj)? I dok sam vani doživjela da su upravo takvi "najbolji" i "najpoželjniji" gosti kod nas ne samo da nije tako, nego neljubaznost i usudila bih se reći bahatost otjera potencijalnog gosta od kojeg realno velika većina (koja se bavi iznajmljivanjem apartmana) živi.