Trebala je to biti spektakularna
generalna proba za povratak, no
vješti manevar odvjetnice tuženoga isisao je naboj događaju. Ipak, dolazak
Branimira Glavaša u Osijek nakon
pet i pol godina nesumnjivo je slijedio obrazac spektakla s već uobičajenim elementima zavičajnog
političkog folklora kakvom smo već toliko puta svjedočili što na znanoj adresi na
Europskoj aveniji, a što u
krugu Kliničke bolnice gdje su lokalni novinari potratili podosta svoga
radnog staža čekajući Njegov dolazak.
Znamo već sadašnje okolnosti, pa o njima ne treba nadugačko. Gradonačelnik
Ivan-a-ne-Ivica Vrkić u veljači ove godine na
pressici je prozvao Glavaša da iz mostarskog zatvora putem
HDSSB-a uzburkava političku situaciju u gradu prizivajući
"bosanski scenarij" (u susjednoj državi tih su dana građani se pobunili protiv svojih vlastodržaca, nap. J.B.). Nije dugo trebalo da Glavaš
podigne tužbu protiv Vrkića, a potom i sam HDSSB. Malo-pomalo, došlo je i vrijeme za prvo
sudsko ročište, pa je tužitelj B.G. inzistirao na svom
dolasku iz Mostara u Osijek sa svom popratnom sigurnosnom paradom.
Glavašu je taj Vrkićev, iz današnje
perspektive – pretjerani ispad došao kao naručen. Opet je došao u priliku da se, u svom elementu i uz maksimalnu pompu, obračuna s još jednim političkim neprijateljem. A kako kod Glavaša gotovo ništa nije jednoznačno, riječ je o onome kojega je – jedva je čekao da ga tako prokaže – upravo On, Glavaš, svojevremeno, kako mu se htjelo, postavljao na važne funkcije: od voditelja mirne reitegracije
Hrvatskog Podunavlja do direktora
Glasa Slavonije. Bila je to i prilika za nemilosrdni obračun s čovjekom koji je na prošlim lokalnim izborima porazio njegovog već politički izbljedjelog pulena Krešimira Bubala. Prlika da mu očita
bukvicu kakvu ovi njegovi tek nemušto oponašaju dok on robuje tamo iza devet gora...
Trebao je, dakle, taj
sudski okršaj dvojice osječkih političkih titana biti uvertirom u ono što će uslijediti onoga dana kada se Glavaš vrati s odsluženja zatvorskog roka.
Nadalje, trebala je ovo biti i
drčna gesta hrvatskim pravosudnim vlastima kojima je utekao prije nego što mu je izrečena presuda za ratne zločine. Oni kojima je kao u nekom akcijskom trileru umaknuo
preko granice, sada su ga na istoj dočekali i sproveli do ne mogavši mu ništa. (Svojedobni dolazak iz zatvora na pogreb sestri u Biogradu na moru nije imao političke konotacije.) On koji je rekao da kaznu neće, pa
neće i neće služiti u Hrvatskoj (koju je zbog toga i tužio Europskom sudu za ljudska prava) vratio se tako, pokazujući hrvatskom pravosuđu
dugi nos, makar i na pola dana da pokaže koliko je dosljedan u svome "pravedničkom" inatu. Na koncu, ovaj spektakl za koji je bilo akreditirano više od stotinu novinara i zbog kojeg je pola grada bilo na nogama (
policajci, specijalci, obavještajci...) trebao je biti generalna proba za njegov
konačni povratak.
No priželjkivana
dramatika većim je dijelom izostala. "Ubilo" ju inzistiranje Vrkićeve odvjetnice na
pravnim tricama što je uspjelo
razljutiti Glavaša i oduzeti mu prvu priliku da vrati ovaj
fatalni osječki vremeplov pet i pol godina unatrag. Jer, sva ona Glavaševa uprizorenja prigodnim
video-obraćanjima i telefonskim javljanjima na stranačke sjednice ništa su naspram njegovog nastupa "uživo" koje se tek djelomično dogodilo. Ročište je
odgođeno, ukazanje je izgubilo mističnu notu, a Glavaš je strpan u maricu i bez prilike da puno ori i zbori
vraćen u Mostar. Njegov ponovni dolazak, premda će biti drugi, sigurno
neće imati biblijske konotacije kakve ta fraza inače nosi. Bit će vjerojatno opet čitava svita novinara i stranačkih prijatelja i inih sljedbenika, no dramski naboj je otupljen.
Pogledajmo stvari i ovako: nije li ovo
javnoprivatni obračun dvojice lokalnih političkih dinosaura kojima je, unatoč svemu što još predstavljaju i moći kojom raspolažu, njihov politički sat pri kraju? Da je Osijek sredina gdje kazaljke idu naprijed, bio bi ovo jedan od završnih prizora užasno
duge i zamorne predstave u kojoj više nije važno tko što kome govori. Eh, ali nije tako. Ovo je Osijek. Jurski park na domaćem političkom zemljovidu.
Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Goran Flauder/Foto-arhiv031
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala