U posljednje vrijeme nekoliko pojmova nametljivo se usidrilo u
naš svakodnevni jezik i javni govor. Ubrzo nakon što su
podigli šator pred sjedištem
Ministarstva branitelja, prosvjednici iz
Savske 66 prozvani su „
šatorašima“ pa ih otad tako oslovljava i većina medija. Portal
Index.hr uskoro je otišao korak dalje pa je „šatoraše“ nazvao još pogrdnije –
šatordžijama. Kada je nedavno
Pokret Occupy Croatia pozvao na prosvjed protiv prosvjedakoji traje u Savskoj 66, pojava je smjesta nazvana – antiprosvjedom, a sudionike antiprosvjeda neki su požurili nazvati „
antibraniteljima“. Sve u svemu, dok je na ulicama živo, i u jeziku našem svagdašnjem vrlo je
živahno. Novosklepani pojmovi frcaju na sve strane i hvataju se k'o rosa na travu.
Neki pak pojmovi oživljavaju u
novim kontekstima doživljavajući, ako se to za njih može reći, drugu mladost. Tako, na primjer, perpetuira riječ
performans. Iz umjetničkog miljea, ta se riječ (a i sam fenomen) zadnjih godina tiho ušuljala u onaj politički i ondje doživljava zvjezdane trenutke. Naravno, zahvaljujući samim „
performerima“, ali i medijima koji je svesrdno
rabe i raubaju.
Danas skoro svaki
politički istup koji izlazi iz uobičajenih formi i konvencija, ali ne nužno i izvan institucija (sjetimo se HDSSB-ovaca u slavonskim nošnjama u Saboru) biva proglašen „performansom“. U posredovanju svojih poruka, stavova i ideja, političari su postali skoro pa
konceptualni umjetnici.
VIDEO: Performans branitelja na Trgu Ante Starčevića
Takav teatralni način uličnog politiziranja naročito je popularan među
stranačkim mladežima. Mladi vole izvoditi kojekakve kerefeke, onako mimo protokola, nekonvencionalno i po mogućnosti duhovito, mada im ovo posljednje rijetko uspijeva. Svojom skupnim performansima mladi stranački junoše nastoje se što žešće narugati političkim protivnicima, a usput sebi utabati staze buduće političke karijere. To im, valjda, dođe k'o nekakav stranački
Lidrano. Stariji im zadaju temu, možda nabace i par natuknica, a onda je na kreativnom inkubatoru da smisli što efektniju predstavu za javnost. Sjetimo se, primjerice, kako su članovi Mladeži HDZ-a premijeru
Milanoviću u vrijeme afere
„Lex perković“ uručili „pohvalnicu“ za
„izniman trud uložen u sankcioniranje RH, ugrožavanje gradnje Pelješkog mosta, izolacije RH izvan Schengena te štićenja udbaša“, a njegovim ministrima flastere „za šutnju“. Sjetimo se kako su članovi Foruma mladih SDP-a zagrebačkom gradonačelniku
Milanu Bandić pod prozorom Poglavarstva izveli performans
„Ajngemahtec“ aludiraući na juhu koju je spravljao reklamirajući razvrstavanje kućnog otpada. Ili kada su mladi HDSSB-a u Osijeku
„skupljali suze“ ne bi li ih poslali Vladi u Zagreb „plačući“ zbog njezinog, kako rekoše, ignorantskog odnosa prema
Slavoniji i Baranji.
Performera i performansa koliko hoćeš gdje god se okreneš. Pokojni
Tomislav Gotovac, naš
najčuveniji ulični performer koji je još osamdesetih gol hodao središtem Zagreba i provocirao tadašnje vlasti držeći u rukama
srp i čekić iznad crvene petokrake oslikane na svojoj ćelavoj glavi, vjerojatno se svaki puta okrene u grobu kada netko na ulici izvede neku jalovu egzibiciju koju mediji smjesta proglase „performansom“.
Aktualni zamah tom trendu dali su upravo oni
branitelji i ratni invalidi koji prosvjeduju u šatoru pred Ministarstvom branitelja. Kada su u povorci prodefilirali središtem Zagreba u zlogukim crnim odorama s
bijelim križevima na prsima i upitnicima na leđima poručivši da „kad dođu na
Markov trg, netko će morati otići“, uzdigli su ulični performans na višu političku dimenziju, sve do prijetnje pučem. Onda je, lančano, uslijedio niz individualnih uličnih performansa. Najprije je onaj nesretni
Marko Grahovac „okićen“ transparentima s porukama tipa „Imam PTSP od nerada“ ili „Posao ili kalašnjikov“ stao nasuprot šatoru u Savskoj izvevši svoj jednokratni ulični art/rat. Potom je na istom mjestu i zagrebački panker Njec Hranjec petnaest sati bez prestanka „šatorašima“ čitao Zagorkinu
„Tajnu Krvavog mosta“. Pa je čovjek od kazališne struke, kontroverzni Oliver Frljić, provocirajući duhove u Rijeci na korzu postavio šator sličan onome u Savskoj kao dio reklamne kampanje za predstavu „Životinjska farma“ u riječkom HNK. Pod njim građanima dijeli čvarke.
Ovih dana svjedočili smo jednom „performansu“ i nasred glavnog
osječkog trga. Neki rezignirani očajnik, također bivši branitelj, gol do pasa je vičući i psujući
„istresao“ sve što mu je sjedilo na duši dokačivši i organizatore prosvjeda u Savskoj 66.
U vremenima kada je svaka vrsta dijaloga sve
bezizglednija i kada oni koji naizgled međusobno razgovaraju zapravo slušaju samo sebe same stvarajući pritom tvrdokornu kakofoniju, ne čudi što nam ulice i trgovi postaju „speaking corners“ na kojima svatko galami svoju, jednu i jedinu istinu. No, ti „speaking corners“ ni u nas ne djeluju kao demokratska susretišta i mjesta otvorene rasprave, već kao prizorištanarcisoidnih monologa i egzibicionističkih „performansa“.
Tekst: Jaroslav Bradica
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala
Pročitajte i..
[VIDEO] Performans gospodina bez majice na Trgu - pogledajte što je poručio!
Nebitno
