Prošlo je sto dana djelovanja nove vlasti. Vremenski rok u kojem se uobičajeno ne kritizira njen rad. No slušajući rasprave na sjednicama Sabora ne možemo se oteti dojmu da su toliko najavljivane i nužno potrebne reforme pale ne u drugi, nego u treći plan. Reforme koje je većim dijelom podržala stranka ORaH, jer ih je među prvima i iznijela u svom predizbornom programu. I nismo imali ništa protiv što su ih neki drugi prepisali. Ali imamo puno razloga protiv toga što ih ti isti ne provode. Stoga će ORaH-ova Gradska organizacija Osijek početi podsjećati na sve ono što je obećano, a izbjegava se sprovesti kroz zakonska rješenja. A počinjemo upravo sa saborskim zastupnicima.
Svima je već poznato da se državom mora upravljati kao poduzećem. Cilj je da se „posluje“ pozitivno, da proračun bude u suficitu, a ne u deficitu. Vlasnik firme za to zadužuje stručne i obrazovane djelatnike, a saborski zastupnici Vladu. Vlasnik firme će raspolagati sa onoliko novca koliko mu uprihode djelatnici, jednako tako bi trebalo biti i sa saborskim zastupnicima. Čiji je zadatak da preko Vlade osiguraju dostojanstven život svakome tko tu živi i plaća poreze, pa i sebi samima. A kvalitetu života nam pokazuje mjesečni statistički podatak o prosječnoj plaći u odnosu na troškove života.
S obzirom da je kao jedan od prvih reformskih poteza bilo najavljeno smanjenje plaća i niza drugih prava saborskih zastupnika (ne zaboravimo pri tom često puta polupraznu saborsku dvoranu) ORaH-ova Gradska organizacija Osijek predlaže da plaća saborskog zastupnika bude u iznosu prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj, pa neka se gospoda izvole potruditi da ona iz mjeseca u mjesec bude sve veća. Jer to je njihov zadatak, za to su birani. Pa kada se potrude stvoriti uvjete da prosječna mjesečna plaća bude 20.000 kuna neka i sebi isplate toliko. I nitko im to neće zamjeriti. Jer onda će to i zaslužiti. A tada će i deklarativna „solidarnost s narodom u ovim kriznim vremenima“ postati iskrena, a ne s figom u džepu. A dok god saborska dvorana tijekom sjednica i dalje bude poluprazna, pri čemu se glavnina rasprava svodi na to gdje je tko bio '41. I '91., neka se zadovolje sa pet tisuća kuna kao većina nas koji provodimo osam sati na svom radnom mjestu, bez službenih automobila, mobitela, dodataka za odijela, odvojeni život… A sretni smo jer smo svjesni da mnogi rade i za puno manje od tog prosječnog mjesečnog iznosa.
Tekst i foto: Gradska organizacija ORaH-a Osijek Predsjednik Gradske organizacije Mladen Čabarkapa
Nebitno
