Literarno Kreativni forumasi

Početak i kraj

Na lijepu planetu naseli Bog razne ljude;
napuni njima Zemlju da tu im dobro bude.
Dao im je bilje, životinje, vodu i zrak,
kako bi u slozi i ljubavi uživao svak.
Neko su vrijeme svi lijepo živjeli,
a onda se jedan od njih polakomi.
Htjede uzeti što nije bilo njegovo
imati još više – baš mu se osladilo.
Započe tako oštra tuča i kavga
i lijepa planeta polako ode do vraga.

zaljubljena u Osijek je napisao/la (Pogledaj post): › Ulica (Na Jugu 2) Arijadna, Arijadna, gdje li si? Pomozi meni smrtnici! U Bračkoj tražim jedan broj i za to mi treba konop tvoj. Da'l krenem desno ili lijevo svud Bračka je kao kakvo crijevo. Slijepo završavaju kratki sokaci lutanje Bračkom u bed me baci. Planiram odustati od te potrage jer moje su noge ipak mi drage. Na um mi pada ideja jedna; ne košta puno, ali je vrijedna. Da labirintom ne lutam bez veze pozvat ću taksi nek' me odveze.

Odlična je, nasmijah se od srca!
I mi smo imali istu situaciju u Bračkoj- i nismo našli.

...ovo tek sad pročitah....@zaljubljena - fantastično !!!!!!

Šiza

U mislima tračam sve svoje ličnosti,
maštam kojim ću ih kopljem
i koju ću prvo
jednu po jednu probosti.
Umorna sam od svojih silnih gospođica,
te Divna, te Depresivna,
te ona najgora; gđica Stotinu lica.
Bipolarna, višestruka šiza,
borim se sama protiv sebe,
hvata me gadna emocionalna kriza,
koža me steže, koža me grebe.
Umorna od zadovoljavanja svih,
povlačim se u mrak jedne od soba,
bježeći od lica novih
praveći od sebe modernog roba.
Koja je danas gospođica aktualna,
gđica Premorena ili gđica Opičena,
moja predstava je sve samo ne stalna,
vajna gospođa Jelena je očigledno neshvaćena.

Vrijeme je za odmor,
lutkice,
pođite spavati!

Zaboravljena...



jeknu gluhi vrisak kroz studeno polje
leži ona tamo
miruje i vrišti
vrisnu ona opet

ima krvavu majicu, poderane crne hlače
i izgubljene patike
vrisnu ona opet

svaki dan mraz ju malo više obgrli
sve manje se kreće
vrisnu ona opet

i tako ona leži i vrišti dan za danom
bez pomaka njenih paraliziranih udova

no ugleda ona,
na rubu vidnog kruga
pravu, živu i kretajuću osobu
nešto traži
vrisnu ona opet

bez trzaja nestade misteriozna silueta
na kraju krajeva vrištanje je uzaludno
kad nemaš grlo

više ona ne vrišti...