djeca prošlog stoljeća

dobila sam ovo danas na mail. tako predivno i tako istinito...


Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivaèa, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti, Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rijesiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole... Mi nismo imali
Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica! Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!

------------------------------------------------------------------------------

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva Nase generacije su proizvele najbo lje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo zivjeti s tim ! I ti pripadas toj generaciji? CESTITAM! MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ZIVJETI ! Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisan VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji. ZIVJELI !!!

Ono gore -- prepoznah se.. tocno tako. nostalgija me opral.. iako sam vec to negdje procitao


ali na ovaj drugi dio bih nadodao..

.. Zivjela ti meni generacijo i hvala ti jer si upravo ti zasluzna sto sada zivimo u svijetu kakvom zivimo..

e, da . Upravo tako. Još smo i jeli kolače od blata. Kad se samo toga sjetim.

ima istine u ovome ...

kobac je napisao/la: › e, da . Upravo tako. Još smo i jeli kolače od blata. Kad se samo toga sjetim.

mi smo cuclali kamenje s puta jedan sam slučajno progutala

kobac je napisao/la: › e, da . Upravo tako. Još smo i jeli kolače od blata. Kad se samo toga sjetim.

Joj, da kolači od blata!

Baš je tako bilo.
I skakali po barama poslije kiše.
Sve je pošlo nizbrdo kad se pojavila Barbie, najružnija lutka na svijetu.

Zašto sada živimo kako živimo? Posebna tema.

Hehe, kolaci od blata, eh, eh... prvi romanticni dozivljaji me vezu upravo za njih i pecenje kolaca od blata... samo sto ih nezahvalna kuja nije htjela jesti, psmtr! ;-)


Hm, od igara smo igrali svaba i partizana, kauboja i indijanaca, ali su bile jaca fora vije, zmire, zlatne dzamije (jebeno dobra igra), cinbrisa, svi su znali voziti bicikl na zadnjem i bez ruku (netko i bez zuba), svi smo igrali basket na home-made kosevima i obrucima sklepanim od armature - s rucno pletenom mrezicom od spage koja bi izdrzala 3 dana, sami ravnali terene za nogosh ili bubali "nogosh na cigle" na asfaltu ispred kuce.

Tekst bi mozda trebalo nadopuniti s primanjem macola od starijih (znak postovanja), pecenje kukuruza... i jos kojesta... ugh...

Btw. all in all, predobro napisan tekst...

Prokleto istinito....od prve do zadnje riječi...

a nezreli ringlovi...pečenje kukuruza...

kmeeeee...

svojim klincima sam željela takvo djetinjstvo...

a "dečki" u osnovnoj za vrijeme odmora igrali trule kobile i svi ostali živi i zdravi

kad sam pročitala riječ macola, sjetila sam se jednog iz razreda koji je bio dežuran za dobivanje istih i nikome se nije žalio.

i role su bile prave a ne kao ove danas "svemirske", one što si mogao povećavati veličinu kako ti je noga rasla.

u žvakama su bile plastične figurice indijanaca i kauboja

Ja sam jeo pjesak, trčao bosonog, išao u vinograd na 1. maj, i dalje tako, i tako dalje.

Uglavnom bilo je zabavnije nego sada, na ulici sam se igrao do kasnih sati, žmire, nogomet, vije i tome slično i neslično.

Sad su se svi zabili uz TV, kompjuter, bacaju si sapun u oči, uglavnom nedruži se kao nekada.

koliko lijepih stvari bi se tu jos moglo nabrojati...saraf-saraf-matica pucaljke od ukradenih spojnica za skele sa gradilista robne kuce na Sjenjaku...skakanja po napustenim kalemovima za kablove...kolektivne iekspedicije biciklima...klikeri...kradje bijele farbe za asfalt, ne bi li ocrtali reket i tricu...padnes i oderes koljeno pa ga dezinficiras obicnom vodom is onog istog crijeva...ringlovi...jebeno i bolno istinito...najezio sam se

Baš da je tako...jebote,čitam ovo i sjećanja mi naviru...smijeh,suze,cika,dreka,šale,igre,ovo,ono...a pogledaj današnju djecu,teenagere i mlade ljude.Većina su razmažene pičkice,nesposobne obrisat sami sebi guzicu,jebote!Kamoli nešto drugo.Čast izuzetcima,ali takvih je malo...toliko da ih svijećom moraš tražiti.
Slažem se sa svime napisanim gore,svaka čast!

Zivih u prigradskom naselju oko kojeg su bila polja, duboki kanali za odvodnju suvisnih voda s polja, odlagaliste cigala, poligon C...

Stvarno nebrojene mogucnosti za gradnju "kula", stvaranje teritorija i razloga za picenje sa suparnickim ulicama.

KLikeranje... uuu... na roshu, na trokut... babura, polculaner, svabica... sjecam se lika, moje godiste, koji je imao takve cevape da je klikerom cesto znao prepoloviti drugi kliker... pa onda kartanje na romane (cemu nikad nisam bio vican) i kockanje na slimbe... jaooo... jebote, ne bi ni znao da postoji nesto poput svjetskog nogometnog prvenstva, da se '86 nisam zesce zaludio u kocku ;-) ... nikada nisam kontao poantu popunjavanja albuma i osvajanja "koznog fudbala" (tek prije par godina sam skontao o cemu se tu zapravo radilo, bio sam uvjeren da su to oni stolni nogometici)...

Jao, pa legice iz naselja, gledanje piskenja i ribice... eh, eh...;-)

uf, nešto nas pogodila tema

skupljali smo puževe po grmlju tek da se nešto radi, pa ostavili u poklopljenoj kanti.
onda oni fino naprave "masovni proboj" iz kante i razmile se po baštama, na radost roditelja, najčešće u pravcu salate.