Gubitak drage osobe

poison girl je napisao/la: › sve je o.k. dok ne dođe onaj trenutak kad shvatiš da više niakd nećeš vidjeti tu osobu..... i onda te cijeli život "progoni" 1 tren ili 1 riječ

E baš to... Ili još gore - nešto što nisi rekla ili napravila...

o tome sam pisala.....

na trenutke me ne prepoznaje......
bojim se da dolazi
ono najgore...
kažu
zadnji sati su najteži
ne želim to

izdrži

legica_os je napisao/la: › na trenutke me ne prepoznaje...... bojim se da dolazi ono najgore... kažu zadnji sati su najteži ne želim to

napisala sam ti sve....
najgore je što moraš to gledati, osjetiti, imati knedlu u grlu, suze u kutovima očiju, a ne plakati, jer moraš,moraš, moraš biti jaka
idi brate dijete negdje pošteno se isplači, urlaj...
drži se, ako trebaš tu sam

Meni je ova godina bila najgora u životu. Na stranu otkazi, prekid sa dečkom, smrt ljubimca i više šteta na automobilu, ali nakon tri godine bolesti mi je umro tata. To što sam jedinica mi je samo otežalo stvar jer sam morala sve sama sa majkom. Nekako sam i bila jaka dok ga nisam vidjela u mrtvačnici. Onda mi je bilo preteško. Opći jad je isplivao na površinu. Prošlo je već pola godine, ali meni se čini kao da je negdje i da će se vratiti.

moja sućut, otprilike znam kak je, no ja sam bio mali kad mi se nešt slično dogodilo, ničim izazvano, bez bolesti i bilo kakvog znaka, nisam ni znao šta je smrt, jedino što su mi ostale su lijepe uspomene i slike koje je slikao... ne očajavaj što se nadaš, to je normalno, bila bi luda da to ne osjećaš jer kad ti netko puno znači uvijek češ nešto tak osjećat...
ja sam odmah nakon škole našao posao, izvukao majku iz dugova, bratu novčano osigurao faks i znam da ćemo nas troje uvijek bit tu jedno za drugo...
šmrc...

meni je ova godina bila i vše nego grozna....sutra,tj.na silvestrovo...godina je dana kako sam sahranila oca...a kao da je jučer bilo...nije mi do ničega....

ne mogu si zamisliti kako je to kada izgubiš roditelja, ali znam kako je kada umre netko koga voliš...
prošlo je više od 9 godina i oni koji kažu da vrijeme liječi sve rane ili ne znaju ili bezočno lažu...
jedino što s vremenom više toliko ne razmišljaš, naučiš živjeti s tim i ići dalje...ali ništa manje na boli....

legice, drži se!
samo ti znaš kako ti je i, nažalost, samo ti sama možeš to prevladati...nitko ti ne može pomoći...

ali, nađi snage i idi dalje!
jer (ovo će sad biti najveći klišej od svih) , ali on bi to sigurno htio i živjet će dok god živi u tebi ...

pazi na sebe, bejbe!

legica_os je napisao/la (Pogledaj post): › meni je ova godina bila i vše nego grozna....sutra,tj.na silvestrovo...godina je dana kako sam sahranila oca...a kao da je jučer bilo...nije mi do ničega....

Ni ja ne mogu doći k sebi da je prošlo već 6 mjeseci kako je tata umro. Još uvijek je nepojmljivo.
Nekako shvaćam da je izgubiti roditelja donekle prirodna stvar, ali kad igubiš voljenu osobu, ne znam kako ću podnijeti ako se to dogodi. Vidim kako mama reagira na tatinu smrt. 40 godina biti sa nekim i izgubiti ga, strašno.

još k tome i prekid sa dečkom......nakon što me nokautirao.... i kao šlag na kraju ..prevario..... užas........ baš mi ništa ne ide od ruke... samo posao....... ništa drugo ne valja....

1step2far je napisao/la: › ... 40 godina biti sa nekim i izgubiti ga, strašno.

a ne nama mladima nakon par mjeseci ili godina...

Ma držte se svi, ne znam šta da napišem, kad god čitam ovdje tužno mi sve....
ja sam uz vas i otprilike shvaćam kako je...
just smile

Cure moje!Ja sam u jednoj godini izgubio OCA,MAT I BRATA.2003/2004 god.neču nikad zaboravit to razdoblje mi je dosad bilo najteže i najgore u mom životu.I dan danas su mi u mislima svo troje svaki božji dan i dok sam živ oni će uvijek biti samnom.Da nisam imao podršku svoje supruge i sina i naravno prijatelja neznam kako bih to podnio.Meni je glazba i samo glazba najbolji lijek,KAD TI JE NAJTEŽE ZAPJEVAJ toga se vi držite i bit če sve OK.

Prođe duga godina dana otkad te nema.........