razmišljam..

jeste li nekad (često) sami sebi naporni i imate li osjećaj da ste naporni i ljudima oko sebe (poslovnim kolegama, ukućanima etc) ?

posljedica prekomjerenog analiziranja stvari ili...?


često se zbog ovakvih stvari želim odseliti u veći grad..jer... ne, ne želim se uklopiti u ovaj svijet, želim ostati vjerna sebi, čak i po cijenu neprihvaćanja većine..

Nekad? hehe
Definitivno posljedica prekomjernog analiziranja i opterećivanja svim i svačim, kad ne možeš protiv sebe i svog načina funkcioniranja, koliko god toga bila svjesna.....da, to zna biti problem!
Ono čime se tješim je, da sam toga svjesna i nastojim to mijenjati, premda ide polako, ali mislim da se ne vrijedi cijeli život zivcirati oko stvari koje te se direktno ne tiču, koje ne mozeš promijeniti itd...
Ok je to sto kazes, ne zelis mijenjati sebe, tog sam se jedno vrijeme drzala, dok nisam skontala da mi takvo razmisljanje i postupci skode i da definitivno nije dobro, da je danas puno lakše funkcionirati u ovom svijetu, gradu, ako se ne opterećuješ budalama i budalaštinama te ako si u bar maloj dozi džubre!

Ima jedan citat koji imam na panou:
"You need not be caught in your own sand storm. Sheild yourself against things you can not change!"

nekad??? bolje reći - stalno. i mislim da sam češće naporna sebi nego drugima, jer svoje filozofije samo ponekad iznosim naglas, a u mojoj glavi se vrte non-stop..
i mislim da je to nešto prilično tipično za žene (dobro ajd, i rajnusa) muški uglavnom stvari ili ne doživljavaju ili ih uzimaju zdravo za gotovo i ne opterećuju se ni najmanje s kojekakvim pojedinostima i filozofiranjem... možda je idealno funkcioniranje negdje na pola puta između njih i nas..
nekad bi stvarno voljela da na glavi imam prekidač na kojem piše ON i OFF

ni ne sanjaš koliko se varaš u vezi muških

mladen.jr je napisao/la: ni ne sanjaš koliko se varaš u vezi muških

onda se odlično prikrivate..

Jebiga. Isti problem. Kad skužim da me analitički mod rada doveo do poremećaja koncentracije, onda se "liječim".

Idem nu prirodu, obavljam kućne i poljoprivredne poslove.

Pobjeći iz Osijeka ne znači i pobjeći od odgovornosti, a s godina sam shvatio da Osijek zna što se od njega očekuje, ali to jednostavno ne želi biti.

Što se same filozofije tiče: jedan moj frend je odlučio kupiti psa. Dugo je razmišljao, razgovarao s vlasnicima različitih pasa, čitao enciklopedije pasa, čačkao po internetu, promatrao pse kako bi našao točno odgovarajuću pasminu prema svojim potrebama, željama i uvjetima.

Kad je nakon godine i pol psa donio kući, ovaj ga je ugrizao za guzicu tako da je 15 dana spavao potrbuške.

Pouka priče glasi: ne mora se baš od svega napraviti znanost.

ja se pokušavam ne opterećivati stvarima koje ne mogu promijeniti ili na koje ne mogu utjecati, jednostavno ih strpam negdje u podsvjest i ne razmišljam o njima. naravno, nije to baš uvijek moguće, i u pogledu svega, ali mi inače ide sasvim dobro!

bolje biti malo lud, nego malo pametan.

ili...?

CatCloe je napisao/la : nekad??? bolje reći - stalno. i mislim da sam češće naporna sebi nego drugima, jer svoje filozofije samo ponekad iznosim naglas, a u mojoj glavi se vrte non-stop.. i mislim da je to nešto prilično tipično za žene (dobro ajd, i rajnusa) LOL muški uglavnom stvari ili ne doživljavaju ili ih uzimaju zdravo za gotovo i ne opterećuju se ni najmanje s kojekakvim pojedinostima i filozofiranjem... možda je idealno funkcioniranje negdje na pola puta između njih i nas.. nekad bi stvarno voljela da na glavi imam prekidač na kojem piše ON i OFF :roll:

Ovo da shvatim kao pozitivnu ili kao negativnu kritiku :)

@8 odlična priča

inače, mia ne kužim što želiš reći...previše razmišljaš pa bi se odselila u veći grad jer...što?...nećeš toliko razmišljati u većem gradu...ili tamo ima više ljudi pa ćeš svoje gnjavljenje rasporediti na veći broj ljudi?
sorry, možda se još nisam razbudila pa ne kužim...

ali evo jedan dio molitve Siouxa, vjerujem da si ju već čula, ali ipak...
Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.

@vlale, ovaj topic sam otvorila da čitam vaša razmišljanja o njemu, ne tražim pomoć ni preporuke. ja ne mislim da gnjavim ljude, upravo suprotno, mislim da je većina ljudi manje sposobna razmišljati dublje od "jučer sam prala zavjese" ili "šta ću danas kuhati"...

kao što sam rekla, nisam skužila što si htjela reći uvodnim postom...
i nisam mislila djeliti savjete, nego napisati nešto s čime se slažem u životu, recimo ovako, moje razmišljanje izrečeno tuđim riječima...

vlale je napisao/la: kao što sam rekla, nisam skužila što si htjela reći uvodnim postom...

vlale je napisao/la: inače, mia ne kužim što želiš reći... sorry, možda se još nisam razbudila pa ne kužim...

a da popiješ kavu?

nemoj mi zamjeriti, mozak mi danas nešto gadno šteka, popila sam kavu, nije pomogla, probudila sam se s gadnom glavoboljom i s milijardu uboda komaraca (tko je ono rekao da ih nema?)
nekako sumnjam na susjede da imaju u tom smetlištu od svog dvorišta leglo komaraca koje očito obožava moju krv

naravno, svi smo nekada nepodnošljivi sami sebi, a pogotovo drugima.
ponekad, iz raznoraznih razloga, želim iskočiti iz vlastite kože, no na žalost to se uglavnom lomi na nama najbližima.
što je smješno, dok se tako ponašam, istovremeno se i pitam zašto ja sada to radim ili govorim kad to nije ok ili ne mislim tako...