Utopljen u bezbrojne mirise boja odzvanjaš vrlinama i manama naših malih svjetova. Raznolika izmiješanost tonova neprimjetno upotpunjava ritam tvojih ulica, i naše hodanje na svakom uglu upućuje na pravilniji takt. S bojama tvojih krovova povezuje nas princip neodoljive snage crvenila, a smeđa nas zemlja bogata godišnjim dobima i znojem naših ruku, spaja s ulicama što izviru iz njiva. Nebesko plava nudi nam beskonačnu točnost tvoga pogleda u kojem središnju ulogu ima nezamjenjiva zelena boja parkova. Ona je poput zlatne sredine umirujuća i kao posrednik između tebe, neba i zemlje, blagim se dodirima neprekidno odvija u nama. Zahvaljujući toploj boji sunca, čije se zrake isprepliću s tvojim mislima, jednako smo s tobom udaljeni od onog uzvišenog mjesta na kojem tvoj duh ponosno stoji među zvijezdama.
Sve nas zajedno povezuju mostovi duge po kojima se ponekad i sivilo razlije, ali taj je osjećaj sjete potreban, jer nas obrisi tuge podsjećaju koliko smo stvarno prisutni. U svakom slučaju tvoje boje uglavnom održavaju i stanje našeg bića, a to šarenilo uspostavlja prisnu povezanost snova sa stvarnošću i dopušta našim željama da se u njemu rastope. Kad se uputimo bilo kuda ili na bilo koju stranu svijeta krenemo, ponesemo iskustvo mirisa tvojih boja. Pomaže nam da lakše prolazimo kroz neprohodne šume kolorita, jer s tim osjećajem koje si utkao u naše pore, prepoznajemo tuđe namjere. Oblike pamtimo, ali prostor je prepun nevidljivih izazova i zato često puta moramo dobro promisliti prije nego što se uputimo dalje. A tada se tvoje boje pokrenu i svojim šarenilom nas podsjete na kakvo sve bogatstvo u stvari možemo naići. Prilikom tih susreta razmjenjujemo poglede, prikupljamo dodire, poklanjamo osjećaje i što je najvažnije nakon svega toga ponovno se tebi vraćamo, donoseći uvijek neke nove boje. Svatko od nas na svoj način tako doprinosi razlijevanju tvoga obrisa po nebeskom svodu. Svatko svojim upečatljivim prilogom skromno pomaže izgradnju duge čiji se luk poput mosta izvija nad našim glavama. Zato se svakodnevno trudimo što bolje razumjeti i naše boje, jer rastopljene u tvojima očima, čine sliku jedinog i neponovljivog života.
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Marko Berta
Muško
