Mirisi djetinjstva

Iz nekog davnog vremena sa samim zalaskom sunca dopire miris duda i prašnjavih dječjih tragova za loptom po Donjem gradu. Nikako ne zaboravljam Dravu i staru kompu. Pamtim tamno sivi bajer na Jugu II u kojem sam prvi puta proplivao i pojeo prve žablje batkove. Pamtim miris kube i ujed bjelouške. Bikaru, Šećeranu i donjogradsku željezničku stanicu koji ispunjavaju moje dječaštvo kao maglovito prikazanje nečega što mi uvijek rado pristaje u srcu. Još uvijek upijam svaki let vrabaca i golubova na nebu iznad Divike i Frankike, ulica moga odrastanja. Bijelih gusaka i turske kaldrme po kojoj su me noge nosile čitavim djetinjstvom.

Danas, ponovno šetam donjogradskim Korzom, a u ustima mi odjekuje okus Amruševih sladoleda i grenadine u Lipovom hladu. Prekoputa Dome gledam park kojim sam godinama prolazio, putem između osnovne škole i igrališta u Šećerani. Đački dani stoje uz rame sa mnom kao i izazivanje prilika u kojima sam morao dokazivati kako sam frajer kojem nitko ništa ne može.

Iako su mnogi moji prijatelji odselili, danas su sa mnom u mom sjećanju. Navratili smo Donjiku, a oni koje je grad zauvijek zagrlio, njihovi glasovi odzvanjaju krošnjama uzbudljivog i opipljivog djetinjstva, osječkog djetinjstva. Toliko sličnog, a opet različitog od djetinjstva u susjedstvu.

Kako je djetinjstvo prolazilo, tako nas je Osijek primao u sebe kao svoju nevinost, iskreno i tiho. Najranija »kešanja« na tramvaju, pravljenje snješka od obilja snijega, trčanje po krovovima vagona, pokoja čvrka ili modrica od škljize, kestenje umotano u pakpapir ili paljenje karabita, sve su to Donjograđani i Retfalčani, Jugovci i Bikaraši prošli. Svi na svom mjestu u jednom gradu. U nas su kasnije ušli Plavi cvijet, Top u Tvrđi, korzo u Gornjem gradu i bašta u Centralu. U nama su zauvijek prvi koraci djetinjstva gradom kojem smo lege i koji je nama lega još iz djetinjstva. Naše grad, Osijek.

Tekst: Zal Kopp
Ilustracija: Jovan Gojković

Poželimo dobrodošlicu novom kolumnistu portala Osijek031.com - Zal Koppu, kao što je i on nama poželio ovim dirljivim tekstom.
Uredništvo

Jako lijepo...

Prekrasno!!! Dirnuta sam! Zaista

Dobro nam dosao i od srca cestitam na kolumni. Stvarno valja.

nije josip vec jovan gojkovic, a na slici je ulica jovana gojkovica i najstarija kuca u gradu..

nije Amruš nego Ambruš, al svaka čast svejedno...

gaap je napisao/la: › nije Amruš nego Ambruš, al svaka čast svejedno...

.pa kad je bio dijete nije znao izgovoriti Ambruš nego Amruš..kak ne kužiš. ..a Gojkovića su tada zvali " čika JO ", pa LEON nije znao da li je Josip ili nedajbože Jovan.. ..kad ono vid stvarno Jovan,hebiga...

inače, Zal Kopp, samo naprijed..

Hvala!
Ispricavam se zbog krivo napisanog imena gospodina Jovana Gojkovića u potpisu slike.
Sto se tice g. Ambrusa, stvarno sam naucio izgovarati Amrus, ali to i nije vazno. Njegov sladoled od vanilije mi jos uvijek bridi nepce.

Zal Kopp

a zimski sladoled...uf!!!

Za lik i djelo Zal Koppa sam čula dok je još objavljivao svoje poetske radove na jednoj stranici underground pisaca. I sad znam da je osobito aktivan u književnom radu i kulturnom životu grada Osijeka, pa pozdravljam njegov trud i napor da se aktivira i na ovaj način.

Nostalgija je jedan od najuniverzalnijih osjećaja cjelokupnog ljudskog roda... Ako ništa drugo, pomaže graditi ljudskost.

Trud i napor ulozilo je urednistvo da pridobije Zal Kopp-a za Osijek031.com
Cast nam je surađivati.

Ej lega ovo ti je stvarno ćola što pišeš tako ljepo o Osijeku i njegovim kvartovima.
Jedino nemoj toliko hvaliti Ambruša i njegov sladoled, i nije bio baš tako dobar kao niti onaj na JUGU II kod Čuflike ili u slasti u Srijemskoj ulici koja se zvala 25. Maj.
Ja sam s Juga II i ne mogu reči da mi je prije bio lijep, sada je puno ljepši i čišći kao i bajer kojega spominješ. Bio je ne samo siv nego i prljav i puno je života ostalo u njemu., Jedino mi je žao školskog parka osnovne škole "Grigor Vitez" na V rajonu koji je sada dio Juga II. To je bio jedan od najljepših školskih parkova. Kada si se spomenio Donjega grada sijeti se i stare ljevaonice i jedne male uske ulice koja se nalazila iza nje. Ako se siječaš bila je popločena kaldrmom, izlazila je na mijestu današnjega caffe bara "Dalas"
Samo tako nastavi. Evo i jednoga Donjogradkog slenga a glasio je ovako, "Ikili brca hanzlike fanzlike, lega butra je živi mramor! Pozdrav od Đuke sa Juga II!

svaka čast... to igralište u šećerani...misliš na PLAVI9??? tu sam i ja proveo najljepše dane svoje mladosti

aaaaaaaaah....
nezaboravni su mi plesnjaci u Radnjaku i OLT-ovom domu na VBK